nikad nisam imao djevojku

vlado97

Početnik
Poruka
1
Pozdrav svima, biću kratak i jasan kao što sam uvijek bio.
Imam 23 godine i nikad nisam imao djevojku, niti se poljubio a seksu da ne pricam.Ovo sto sad pisem niko ne zna a imao sam potrebu da to podijelim.Za ovo sto mi se desava ne krivim nikoga , to je iskljucivo moja greska.U osmom razredu osnovne skole, cura u koju sam se "zaljubio" me je odbila na veoma ruzan nacin i od tada nikad nisam ni pomisljao da priđem nekom, mogu reci da sam se bojao cura poslije toga.Imao sam i probleme u porodici ali to nisu opravdanja.Glup nisam, prosjecno izgledam ne razlikujem se ni po cemu od vecine drugih i niko ne moze ni pretpostaviti da nikad nisam imao curu.To sto nemam djevojku mi nikad nije smetalo, lako bi sebi nasao zanimaciju, igrao bi fudbal, kosarku, igrice ,gledao filmove, isao na trcanje, radio na hiljade sklekova:):):) nekad bi bio tuzan ali to je bilo kratkotrajno.Jednom prilikom kad sam bio na slavi kod druga pustili su pjesmu a dva drugara su se rasplakala , bili su pijani a meni je to bilo smjesno.Zivio sam u svom svijetu i bilo mi je dobro, međutim unazad mjesec dana taj moj svijet se raspao, shvatio sam da sam propustio dosta toga, nemam mnogo prijatelja, nista nisam prosao u zivotu i od tada mi je mnogo tesko.Na fakultetu mi je ostalo jos par ispita a ne mogu se koncentrisati na ucenje a trebao bi da zavrsim sa tim da bi bio samostalan i konacno preuzeo kontrolu nad svojim zivotom i da mi se ne dogodi da ostatak zivota provedem sa lokalnim alkosima ispred prodavnice.Sta mislite o nekom kao sto sam ja i da li ima sanse da postanem normalan kao i svi ostali???
 
Pozdrav svima, biću kratak i jasan kao što sam uvijek bio.
Imam 23 godine i nikad nisam imao djevojku, niti se poljubio a seksu da ne pricam.Ovo sto sad pisem niko ne zna a imao sam potrebu da to podijelim.Za ovo sto mi se desava ne krivim nikoga , to je iskljucivo moja greska.U osmom razredu osnovne skole, cura u koju sam se "zaljubio" me je odbila na veoma ruzan nacin i od tada nikad nisam ni pomisljao da priđem nekom, mogu reci da sam se bojao

Kao sto ti je covek iznad rekao , neces naci neki koristan savet ovde, posto ovde vecina izaziva orgazam kod suprotnog pola samim pogledom.

Ovo boldovano , verujem da je glavni psiholsoki razlog tvog problema i imas blokadu neku zbog toga. Odbila te pa sta? Odbijace te hvala Bogu i dalje, i to moras da prebrodis, upornost i nista vise, budi navalentan, nisi jedini, kada budes usavrsio praksu svojih "osvajackih" :lol: metoda koje u pocetku nece bas da ti polaze za rukom , bice i rezultata. Shvati odbijanje kao normalnu i prirodnu stvar. ;)
 
Pozdrav svima, biću kratak i jasan kao što sam uvijek bio.
Imam 23 godine i nikad nisam imao djevojku, niti se poljubio a seksu da ne pricam.Ovo sto sad pisem niko ne zna a imao sam potrebu da to podijelim.Za ovo sto mi se desava ne krivim nikoga , to je iskljucivo moja greska.U osmom razredu osnovne skole, cura u koju sam se "zaljubio" me je odbila na veoma ruzan nacin i od tada nikad nisam ni pomisljao da priđem nekom, mogu reci da sam se bojao cura poslije toga.Imao sam i probleme u porodici ali to nisu opravdanja.Glup nisam, prosjecno izgledam ne razlikujem se ni po cemu od vecine drugih i niko ne moze ni pretpostaviti da nikad nisam imao curu.To sto nemam djevojku mi nikad nije smetalo, lako bi sebi nasao zanimaciju, igrao bi fudbal, kosarku, igrice ,gledao filmove, isao na trcanje, radio na hiljade sklekova:):):) nekad bi bio tuzan ali to je bilo kratkotrajno.Jednom prilikom kad sam bio na slavi kod druga pustili su pjesmu a dva drugara su se rasplakala , bili su pijani a meni je to bilo smjesno.Zivio sam u svom svijetu i bilo mi je dobro, međutim unazad mjesec dana taj moj svijet se raspao, shvatio sam da sam propustio dosta toga, nemam mnogo prijatelja, nista nisam prosao u zivotu i od tada mi je mnogo tesko.Na fakultetu mi je ostalo jos par ispita a ne mogu se koncentrisati na ucenje a trebao bi da zavrsim sa tim da bi bio samostalan i konacno preuzeo kontrolu nad svojim zivotom i da mi se ne dogodi da ostatak zivota provedem sa lokalnim alkosima ispred prodavnice.Sta mislite o nekom kao sto sam ja i da li ima sanse da postanem normalan kao i svi ostali???

Кажеш да постанеш нормалан? Па ти си већ нормалан. Није мерило за "нормалност" имаш ли девојку или не.
На теби је шта ћеш даље да урадиш са животом. Прошлост не можеш да промениш. Нити треба да се кајеш због било чега. Од тога нема користи. Али можеш да размислиш шта би волео да промениш.
Ко каже да немаш контролу над својим животом? Али ако већ тако гледаш НИКО нема. Живиш лепо и богато и здраво и фино и само одједном БАМ ударише те кола кад си кренуо да купиш нешто у продавници. Да ли је то контрола? Могао си да останеш кући. Ту је контрола. БАМ - срушио ти се кров на главу од влаге . . . види, опет немаш контролу.

Имаш контролу над изборима које чиниш, који су само на теби. Живи у свом свету ако хоћеш. Ништа лоше у томе нема. Можеш ти да имаш и жену и децу и унуке и праунуке. То ће ти донети много среће. Али и много туге. А можеш да немаш ништа од тога. И само да будеш срећан с тим какав си. Многи људи немају ништа. Не знају за многе ствари нити их ишта занима. Али они су срећни и спокојни са својим животима. Пробај да нађеш оно што ти доноси срећу.

Можеш имати и милион пријатеља. Можеш имати и само једног. Можеш имати и велику породицу. Али запамти једно. Кад умиреш, сасвим си сам!

Заврши тај факултет. Пробај да нађеш посао. Или не. Није важно.

И на крају, ко каже да су сви остали нормални? Зачудио би се колико људи "није нормално" . . .
 
Poslednja izmena:
Pozdrav svima, biću kratak i jasan kao što sam uvijek bio.
Imam 23 godine i nikad nisam imao djevojku, niti se poljubio a seksu da ne pricam.Ovo sto sad pisem niko ne zna a imao sam potrebu da to podijelim.Za ovo sto mi se desava ne krivim nikoga , to je iskljucivo moja greska.U osmom razredu osnovne skole, cura u koju sam se "zaljubio" me je odbila na veoma ruzan nacin i od tada nikad nisam ni pomisljao da priđem nekom, mogu reci da sam se bojao cura poslije toga.Imao sam i probleme u porodici ali to nisu opravdanja.Glup nisam, prosjecno izgledam ne razlikujem se ni po cemu od vecine drugih i niko ne moze ni pretpostaviti da nikad nisam imao curu.To sto nemam djevojku mi nikad nije smetalo, lako bi sebi nasao zanimaciju, igrao bi fudbal, kosarku, igrice ,gledao filmove, isao na trcanje, radio na hiljade sklekova:):):) nekad bi bio tuzan ali to je bilo kratkotrajno.Jednom prilikom kad sam bio na slavi kod druga pustili su pjesmu a dva drugara su se rasplakala , bili su pijani a meni je to bilo smjesno.Zivio sam u svom svijetu i bilo mi je dobro, međutim unazad mjesec dana taj moj svijet se raspao, shvatio sam da sam propustio dosta toga, nemam mnogo prijatelja, nista nisam prosao u zivotu i od tada mi je mnogo tesko.Na fakultetu mi je ostalo jos par ispita a ne mogu se koncentrisati na ucenje a trebao bi da zavrsim sa tim da bi bio samostalan i konacno preuzeo kontrolu nad svojim zivotom i da mi se ne dogodi da ostatak zivota provedem sa lokalnim alkosima ispred prodavnice.Sta mislite o nekom kao sto sam ja i da li ima sanse da postanem normalan kao i svi ostali???
Važnije stvari si prečutao...
Idi psihologu ili razgovaraj s prijateljem iskreno o tom ...Pokušaj da se setiš šta si sve "zagurao pod tepih"
i počni pred sobom da budeš iskren oko toga...Sam si svoj najbolji terapeut...O masturbaciji i misli slobodno,ali i otvoreno reci psihologu
ili prijatelju...Do ptičke možeš doći i na lakši način-na štajgi,a i treba ti da se oslobodiš...Bez kondoma ni slučajno...
Ljubav je precenjena-to žemske stalno vodu na tu vodenicu...:hahaha:A ti u vodenicu samo po brašno-kad ti treba...:mrgreen:
E sad ,ako se upleteš u bajkovitu mrežu fiksacija pokretanu libidom-ko ti kriv-i mi smo...:lol:
Ništa strašno-nisi mnogo propustio...Bolje se skoncentriši na ispite-za ženama i autobusima je opasno trčati,a i smešno...:mrgreen:
 
Pozdrav svima, biću kratak i jasan kao što sam uvijek bio.
Imam 23 godine i nikad nisam imao djevojku, niti se poljubio a seksu da ne pricam.Ovo sto sad pisem niko ne zna a imao sam potrebu da to podijelim.Za ovo sto mi se desava ne krivim nikoga , to je iskljucivo moja greska.U osmom razredu osnovne skole, cura u koju sam se "zaljubio" me je odbila na veoma ruzan nacin i od tada nikad nisam ni pomisljao da priđem nekom, mogu reci da sam se bojao cura poslije toga.Imao sam i probleme u porodici ali to nisu opravdanja.Glup nisam, prosjecno izgledam ne razlikujem se ni po cemu od vecine drugih i niko ne moze ni pretpostaviti da nikad nisam imao curu.To sto nemam djevojku mi nikad nije smetalo, lako bi sebi nasao zanimaciju, igrao bi fudbal, kosarku, igrice ,gledao filmove, isao na trcanje, radio na hiljade sklekova:):):) nekad bi bio tuzan ali to je bilo kratkotrajno.Jednom prilikom kad sam bio na slavi kod druga pustili su pjesmu a dva drugara su se rasplakala , bili su pijani a meni je to bilo smjesno.Zivio sam u svom svijetu i bilo mi je dobro, međutim unazad mjesec dana taj moj svijet se raspao, shvatio sam da sam propustio dosta toga, nemam mnogo prijatelja, nista nisam prosao u zivotu i od tada mi je mnogo tesko.Na fakultetu mi je ostalo jos par ispita a ne mogu se koncentrisati na ucenje a trebao bi da zavrsim sa tim da bi bio samostalan i konacno preuzeo kontrolu nad svojim zivotom i da mi se ne dogodi da ostatak zivota provedem sa lokalnim alkosima ispred prodavnice.Sta mislite o nekom kao sto sam ja i da li ima sanse da postanem normalan kao i svi ostali???

Pa dobro, imaš 23 godine, ako kreneš sad, brzo ćeš nadoknaditi propušteno (mada pitanje je da li si uopšte nešto propustio)
Znači treba samo da kreneš!
Samo nemoj mnogo da filozofiraš.
 
Poslednja izmena:
Pozdrav svima, biću kratak i jasan kao što sam uvijek bio.
Imam 23 godine i nikad nisam imao djevojku, niti se poljubio a seksu da ne pricam.Ovo sto sad pisem niko ne zna a imao sam potrebu da to podijelim.Za ovo sto mi se desava ne krivim nikoga , to je iskljucivo moja greska.U osmom razredu osnovne skole, cura u koju sam se "zaljubio" me je odbila na veoma ruzan nacin i od tada nikad nisam ni pomisljao da priđem nekom, mogu reci da sam se bojao cura poslije toga.Imao sam i probleme u porodici ali to nisu opravdanja.Glup nisam, prosjecno izgledam ne razlikujem se ni po cemu od vecine drugih i niko ne moze ni pretpostaviti da nikad nisam imao curu.To sto nemam djevojku mi nikad nije smetalo, lako bi sebi nasao zanimaciju, igrao bi fudbal, kosarku, igrice ,gledao filmove, isao na trcanje, radio na hiljade sklekova:):):) nekad bi bio tuzan ali to je bilo kratkotrajno.Jednom prilikom kad sam bio na slavi kod druga pustili su pjesmu a dva drugara su se rasplakala , bili su pijani a meni je to bilo smjesno.Zivio sam u svom svijetu i bilo mi je dobro, međutim unazad mjesec dana taj moj svijet se raspao, shvatio sam da sam propustio dosta toga, nemam mnogo prijatelja, nista nisam prosao u zivotu i od tada mi je mnogo tesko.Na fakultetu mi je ostalo jos par ispita a ne mogu se koncentrisati na ucenje a trebao bi da zavrsim sa tim da bi bio samostalan i konacno preuzeo kontrolu nad svojim zivotom i da mi se ne dogodi da ostatak zivota provedem sa lokalnim alkosima ispred prodavnice.Sta mislite o nekom kao sto sam ja i da li ima sanse da postanem normalan kao i svi ostali???

U sustini nemas neki veliki problem.Mnogi muskarci su u istoj situaciji kao i ti.Pogotovo oni sa seoskog podrucja ili iz manjih gradova gde nema bas puno devojaka.One su tada svesne da su trazena roba pa im se moze da biraju.A ti kao prosecan u fizickom,mentalnom i finansijskom smislu im nisi bas prva opcija.U svakom slucaju,jos si mlad i netreba da se opterecujes.One obicno dodju kada se tome najmanje nadas.

Ne savetujem ti nikako da pricas sa prijateljem bez obzira na to koliko ti je blizak.On sigurno nece izdrzati pa ce u razgovoru sa nekim drugim prijateljem morati to da isprica.A ono sto ti svakako netreba je da budes predmet podsmeha.Ako te to bas puno muci obrati se psihologu.Mada,kazem,mlad si i netreba puno da se opterecujes.
 
Pozdrav svima, biću kratak i jasan kao što sam uvijek bio.
Imam 23 godine i nikad nisam imao djevojku, niti se poljubio a seksu da ne pricam.Ovo sto sad pisem niko ne zna a imao sam potrebu da to podijelim.Za ovo sto mi se desava ne krivim nikoga , to je iskljucivo moja greska.U osmom razredu osnovne skole, cura u koju sam se "zaljubio" me je odbila na veoma ruzan nacin i od tada nikad nisam ni pomisljao da priđem nekom, mogu reci da sam se bojao cura poslije toga.Imao sam i probleme u porodici ali to nisu opravdanja.Glup nisam, prosjecno izgledam ne razlikujem se ni po cemu od vecine drugih i niko ne moze ni pretpostaviti da nikad nisam imao curu.To sto nemam djevojku mi nikad nije smetalo, lako bi sebi nasao zanimaciju, igrao bi fudbal, kosarku, igrice ,gledao filmove, isao na trcanje, radio na hiljade sklekova:):):) nekad bi bio tuzan ali to je bilo kratkotrajno.Jednom prilikom kad sam bio na slavi kod druga pustili su pjesmu a dva drugara su se rasplakala , bili su pijani a meni je to bilo smjesno.Zivio sam u svom svijetu i bilo mi je dobro, međutim unazad mjesec dana taj moj svijet se raspao, shvatio sam da sam propustio dosta toga, nemam mnogo prijatelja, nista nisam prosao u zivotu i od tada mi je mnogo tesko.Na fakultetu mi je ostalo jos par ispita a ne mogu se koncentrisati na ucenje a trebao bi da zavrsim sa tim da bi bio samostalan i konacno preuzeo kontrolu nad svojim zivotom i da mi se ne dogodi da ostatak zivota provedem sa lokalnim alkosima ispred prodavnice.Sta mislite o nekom kao sto sam ja i da li ima sanse da postanem normalan kao i svi ostali???

Uci da zavrsis fakultet jer je to danas najbitnije-da imas svoju finansijsku samostalnost do nekle i da ne budes kuci.To sto nikada nisi imao devojku je u redu-mnogi muski lazu kao psi-kada se hvale pricaju gluposti i toliko foliraju samo ne bi ispali aut u ocima drustva a jadni su.Nemoj da se opterecujes time-ta neka ce jednom doci i nece joj biti problem sto si nevin-jednostavno je,samo te sputava musko sovinisticko drustvo da budes svoj i slobodan.Mnogi muski imaju problema sa samopouzdanjem i to ih unisti u krevetu-nisu nevini ali lazu kako je seks kul a on slj.
 
Poslednja izmena od moderatora:
Ima i devojaka koje su starije od tebe, rođene i odrasle u gradu, završile fakultet, i u potpuno istoj situaciji kao i ti.
Ima i muškaraca, i to mnogo više nego što misliš.
Obzirom da studiraš, i da srećeš ženski svet, pokušaj da uspostaviš komunikaciju. Ne da nađeš devojku, neko onako - da popričaš, progovriš makar nekoliko reči, samo drugarski, odmereno i ljubazno, tek da naučiš kako da uspostaviš kontakt i kako da se približiš tom svetu. Postavi sebi za cilj da svaki dan razmeniš nekoliko rečenica sa nekom ženskom osobom, da zadobiješ nekoliko pogleda od neke koju stalno srećeš, da dobiješ nekoliko minuta njenog vremena...posle nekog vremena pozovi je na kafu, ili u šetnju, nikako u neku osamu, nego uvek u gužvu i društvo. Prihvati da je veliki rezultat i dobiti samo nekoliko minuta sa njom, makar u sasvim bezveznoj priči koja te ne zanima.Ovo uvek pokušavaj sa onom devojkom koju ne pogledaš prvo kada hoda u društvu sa još nekoliko, ili sa još samo jednom drugaricom...jer, u onu koju prvo pogledaš, u nju gledaju prvo i svi drugi tipovi, a ona druga im lovi poglede i čezne da neko nju pogleda istim pogledom kojim gledaju njenu drugaricu. Ona je tvoja šansa.

Moraš prvo puzati, da bi znao hodati.
 
Malo sam se prevario ima ovde i dobrih komentara :D kao sto je ovaj iznad

Slazem se.Ali postoji jedan problem.U realnosti,devojke je mnogo teze zainteresovati:
Biti fin,kulturan i skroman je velika mana.Nece te u stvari cak ni primetiti.
Biti nepredvidiv,bucan,bolesno duhovit i pomalo iritantan je vrlina.Prvi put kada je vidis da,kao,prevrce ocima kada te vidi znaj - upecala se.Kontra psihologija.
 
Slazem se.Ali postoji jedan problem.U realnosti,devojke je mnogo teze zainteresovati:
Biti fin,kulturan i skroman je velika mana.Nece te u stvari cak ni primetiti.
Biti nepredvidiv,bucan,bolesno duhovit i pomalo iritantan je vrlina.Prvi put kada je vidis da,kao,prevrce ocima kada te vidi znaj - upecala se.Kontra psihologija.

Da, tako je, samo on ne može biti takav samo zato što je to efektno, jer to ne ume i jer to nije on, a pokušaj da bude takav sasvim bi se neslavno završio
Za početak, veliki je uspeh i porazgovarati, a odvesti je na kafu, to je već premija. Sigurno ima tu devojaka koje tek ispipavaju muškarce i upoznaju muški svet, još se boje bučnih i klone ih se, mada im se dopadaju, radije bi nešto bezbednije i sebi sličnije, a i situaciji prikladnije, a to je upravo on.
Dobaciti im nekoliko značanih pogleda, pustit je da se navikne, navesti je da ona lovi poglede, dobaciti nekoliko komplimenata, nikako na gomilu i nikako neiskrenih. Probrati reči koje će ulepšati njen dan, u upakovati ih u rečenicu koja će biti ubačena u pogodnom trenutku kroz neobavezan razgovor, a da se u njoj vidi pažnja i oduševljenje, ali ne i opsesivnost. Poneki ovlaš dodir, kao slučajan, po ruci, šaci, podlaktici, po sredini leđa, ni previsko, ni prenisko, a i to retko, ne svakodnevno, ako su u grupi da sa pažnjom gleda je u oči kad ona govori, povremeno odobri i podrži, dopuni, ili upita nešto u vezi s tim...da je navikne na svoju blizinu, prisustvo i naklonost...pa makar se to završilo samo površnim poznanstvom, ili drugarstvom, ili...baš onako kako i treba.
 
Da, tako je, samo on ne može biti takav samo zato što je to efektno, jer to ne ume i jer to nije on, a pokušaj da bude takav sasvim bi se neslavno završio
Za početak, veliki je uspeh i porazgovarati, a odvesti je na kafu, to je već premija. Sigurno ima tu devojaka koje tek ispipavaju muškarce i upoznaju muški svet, još se boje bučnih i klone ih se, mada im se dopadaju, radije bi nešto bezbednije i sebi sličnije, a i situaciji prikladnije, a to je upravo on.
Dobaciti im nekoliko značanih pogleda, pustit je da se navikne, navesti je da ona lovi poglede, dobaciti nekoliko komplimenata, nikako na gomilu i nikako neiskrenih. Probrati reči koje će ulepšati njen dan, u upakovati ih u rečenicu koja će biti ubačena u pogodnom trenutku kroz neobavezan razgovor, a da se u njoj vidi pažnja i oduševljenje, ali ne i opsesivnost. Poneki ovlaš dodir, kao slučajan, po ruci, šaci, podlaktici, po sredini leđa, ni previsko, ni prenisko, a i to retko, ne svakodnevno, ako su u grupi da sa pažnjom gleda je u oči kad ona govori, povremeno odobri i podrži, dopuni, ili upita nešto u vezi s tim...da je navikne na svoju blizinu, prisustvo i naklonost...pa makar se to završilo samo površnim poznanstvom, ili drugarstvom, ili...baš onako kako i treba.

A sve si ti to odlicno ukomponovao i napisao.Sve je to onako kako bi trebalo da bude.Onako "Oldschool".:D
Ali da ti kazem nesto: nema od ta posla nista!
Takav flert je bio popularan 60-ih,70-ih i 80-ih godina proslog veka.To kao,slucajni dodiri,pogled ispod oka,nezni osmesi,stidljivi komplimenti...tako mozes samo da budes okarakterisan kao "freak" ili u boljem slucaju "onako malo cudan".Devojke su sada daleko komplikovanije.
Nego ti Vlado pravac splavovi,diskoteke,fensi mesta u gradu,Ada ciganlija i tamo naskaci do mile volje.Kod neke ces proci.Jos si ti dovoljno mlad a kao sto rece Jos jedan iz sela,na faksu si okruzen devojkama pa jurcaj!

Samo neznam sto ti u niku pise 97?Da nemas ti mozda 17 godinica?
 
Eh, decko, jadan ti ako mislis da smo mi ovde na forumu normalni.

Nista sto ti se desava nije strasno, narocito ako ti to nije smetalo nesto posebno. Ima vremena.

Samo, ne bi trebalo da zazires od devojaka. To sto si naisao na kretenusu kada si imao 14 godina ne treba da te odredi. Ima budala svugde. To ne treba da te obeshrabri. Nego, mene vise brine sto ti nemas ni sa kim da razgovaras ozbiljno o ovim stvarima nego moras dusu da otvaras na forumu.

Sto se tice faksa, cinjenica da nikada nisi imao devojku verovatno nema veze sa tim sto osecas da ti je tesko da ucis i zavrsis.... Najveci broj ljudi se uspori kada im ostane par ispita, nekako, kad dodjes dotle, kapiras da si na cilju i da nemas pojma sta ces kasnije da radis, pa nesvesno pokusavas da to oduzis. Da ne pominjemo da vise nema onog pritiska "hocu li dati uslov ili ne" pa se covek opusti. I to je normalno.

PS- Znam da je neozbiljni deo foruma i da mnogo ljudi troluje, ali jbg, ja uzimam pitanja za ozbiljno i verujem u njihovu autenticnost (sve dok se ne dokaze suprotno). :D
 
nisi, pa internet je pravo mesto za to

- - - - - - - - - -

gledaj da zavrsis faks ipak i da krenes da ne zavisis od roditelja, ne daj da te omete neko tvoje "stanje" nego guraj faks i ne lutaj mnogo sto se toga tice niti ne srljaj u neke problemcine
gledaj da odlazis na neko mesto tipa neki kurs, sekcija, gde ima ljudi i zena ali nista ne ocekuj ali odlazi
bavi se karijerom a uvek mozes da ne zastranis, ali nije bas nesto ni da si siroti prosjak i jadnik, tako da drzi bar faks
 
Drugar,mogu da te razumem otprilike kako ti je,i ja sam imao malo veza
tacnije 4,i tu nije bilo nicega vise od poljubca,i ja sam forever alone ali znaj da ako zelis to da promenis moras da se obratis nekoj
dragoj osobi na primer roditeljima ili prijateljima ali samo ako su iskreni,ako jesu pomocice ti to da preprodis
i dace ti savet i podrsku a ja ti savetujem da ne slusas ove zlobnike sa foruma,naravno ima dobrih ljudi ali ima i podrugljivaca,
sta god da procitas ne potresi se preterano ako je neka prozivka,ja mislim da bi ti trebao da budes malo cvrsci,grublji,pa nisi curica neka
da se plasis odbijanja,sta sad odbije te,odbije nije problem docice neka druga koja ce hteti,samo skupi snage i pokusaj sa nekom,kasnije ce ici lakse...
 
A sve si ti to odlicno ukomponovao i napisao.Sve je to onako kako bi trebalo da bude.Onako "Oldschool".:D
Ali da ti kazem nesto: nema od ta posla nista!
Takav flert je bio popularan 60-ih,70-ih i 80-ih godina proslog veka.To kao,slucajni dodiri,pogled ispod oka,nezni osmesi,stidljivi komplimenti...tako mozes samo da budes okarakterisan kao "freak" ili u boljem slucaju "onako malo cudan".Devojke su sada daleko komplikovanije.
Nego ti Vlado pravac splavovi,diskoteke,fensi mesta u gradu,Ada ciganlija i tamo naskaci do mile volje.Kod neke ces proci.Jos si ti dovoljno mlad a kao sto rece Jos jedan iz sela,na faksu si okruzen devojkama pa jurcaj!

Samo neznam sto ti u niku pise 97?Da nemas ti mozda 17 godinica?
Dobro, ja sam napisao ono što znam da prolazi, i to ne da je prolazilo šezdesetih, nego i dan-danas završava posao. Naravno, i ti to što si napisao može da bude dobar predlog. Stvar je samo u tome prema kojoj osobi imati kakav pristup. Znam da ima devojka, naročito u tim godinama, kod koji će dobar utisak i željeni efekat ostaviti ono što sam naveo. Naravno da neće funkcionisati taj pristup kod neke dronfulje na splavu.
Iznesite i vi svoje predloge, pa on neka odabere, ili neka ukombinuje nešto što mu odgovara.

I, uopšte nije vašno da li je trol, klon, da li se zeza, jer i ako se on zeza, neko ko ima stvarno takvu situaciju pročitaće odgovre.
 
Sto se prijatelja tice, bolji je kvalitet, da se nekom iskreno otvoris a da ti se ne smeje u lice i prica sutradan po gradu. Ok, mozda ce ti se smejati u lice, drugari su takvi, iz zezanja, ali ce te ipak saslusati. Sa druge strane, ni kvantitet nije los, jer mozda se tu ubaci i neka drugarica.
Prvo i najvaznije je da oprostis sebi sto te je klinka odbila kada si imao 14 godina. Desilo se, istraumiralo te, odbijanje ne pada nikome lako, ali poenta toga je da se vratis u igru i da budes svoj. Znas ono, "bolje da me mrze zbog necega sto jesam, nego da me vole zbog necega sto nisam"? E pa tako ti je i sa vezama, nisi joj odgovarao, spustila te, sta vec, teraj dalje, pokupi se i teraj dalje, i najvaznije, ne krivi sebe. Probao si, skupio si petlju, u tim godinama je mnogi nemaju (a ni kasnije), a to znaci nesto. Tako da, nisi ti kriv, to moras da shvatis.

Kazes da nisi ni ruzan ni glup, super, vidjam tonu ruznih, glupih, koji recenice ne mogu da smisle pa setajaju devojke, tako da i tu imas prednost. Ne znam psihicki kakav si, da l' znas da emotivno zadovoljis devojku, paznja, lepe reci, neznost i sl, ali ako i to imas, pola posla gotovo.
Sledece sto treba je da skupis petlju i da pricas sa devojkama samo, pa u krajnjem slucaju i na netu, cisto da se oslobodis malo, mada predlazem ipak uzivo. Mozes cak i da pricas neobavezno, bez muvanja, imas mozda neku drugaricu na faksu, sedite, cekate predavanje, ti i ona, ti je pitas nesto, cisto da se oslobodis malo. Ili eto, ako bas skupis petlju i ako si spreman, neobavezno, tj. drugarski odete na pice, cisto da popricate. Opet, to je i mozda malo riskantan potez, posebno ako se nadas necemu, ali ako nemas nikakva ocekivanja, i svestan si da ces mozda biti odbijen, kreni. Ili eto, za pocetak samo prica, bez pica.

Pitanje je sta si propustio, ako si radio ono sto si hteo, sto te je cinilo srecnim, ne vidim problem. Jeste, daleko je lepse kada imas nekog kraj sebe, ali jednostavno moras nauciti da budes zadovoljan sam sobom i kada si sam. Primera radi, ako mislis, propustio sam mladost, gde mi mladost prodje, nema nista od mene, ja sam niko i nista, i tu "negativnu" energiju prenosis na devojku, ako nije takva to ce je odbiti. Mozda naletis na neku koja ce reci, "joj jadnicak mali", ali to nije dobro, prvo jer tako ne resavas problem, a drugo jer ljudi jednostavno ne vole "negativne" ljude.

Znaci, sve normalno, lepo fino, bez kukanja i jadikovanja, a posle ako mislis da mozes polako se otvaras, pa sta bude.
Cak i da sve uradis kako treba, opet ne znaci da ces smuvati nesto, ali da pricas sa devojkom ovako ili da odete na pice, setnju gde vec, pa makar i drugarski ti je odlican uspeh za pocetak.
A zavisi i sta ti trazis, jer ako juris kres samo i neke mackice i napucane, pa verovatno se neces proslaviti. Ima tona prosecnih devojaka, koje nisu bombasticne, oko kojih ne oblecu non stop, a koje su zgodne i ok devojke.

Najvaznije je da znas da mozda neces uspeti iz prve, ili treceg, petog pokusaja, mozda cak i uspes nesto pa te cura ispali, napravi majmunom (to je rizik neiskustva, ali svi to prodju i to je savrseno normalno), tako da samo hrabro i sta bude, i cak ako se nesto lose desi, opet nisi ti kriv, vec samo pokazuje da ta osoba nije za tebe, tako da skupi petlju, pokupi se i nastavi dalje.
 
Pozdrav svima, biću kratak i jasan kao što sam uvijek bio.
Imam 23 godine i nikad nisam imao djevojku, niti se poljubio a seksu da ne pricam.Ovo sto sad pisem niko ne zna a imao sam potrebu da to podijelim.Za ovo sto mi se desava ne krivim nikoga , to je iskljucivo moja greska.U osmom razredu osnovne skole, cura u koju sam se "zaljubio" me je odbila na veoma ruzan nacin i od tada nikad nisam ni pomisljao da priđem nekom, mogu reci da sam se bojao cura poslije toga.Imao sam i probleme u porodici ali to nisu opravdanja.Glup nisam, prosjecno izgledam ne razlikujem se ni po cemu od vecine drugih i niko ne moze ni pretpostaviti da nikad nisam imao curu.To sto nemam djevojku mi nikad nije smetalo, lako bi sebi nasao zanimaciju, igrao bi fudbal, kosarku, igrice ,gledao filmove, isao na trcanje, radio na hiljade sklekova:):):) nekad bi bio tuzan ali to je bilo kratkotrajno.Jednom prilikom kad sam bio na slavi kod druga pustili su pjesmu a dva drugara su se rasplakala , bili su pijani a meni je to bilo smjesno.Zivio sam u svom svijetu i bilo mi je dobro, međutim unazad mjesec dana taj moj svijet se raspao, shvatio sam da sam propustio dosta toga, nemam mnogo prijatelja, nista nisam prosao u zivotu i od tada mi je mnogo tesko.Na fakultetu mi je ostalo jos par ispita a ne mogu se koncentrisati na ucenje a trebao bi da zavrsim sa tim da bi bio samostalan i konacno preuzeo kontrolu nad svojim zivotom i da mi se ne dogodi da ostatak zivota provedem sa lokalnim alkosima ispred prodavnice.Sta mislite o nekom kao sto sam ja i da li ima sanse da postanem normalan kao i svi ostali???

kako da nema...sve ide iz glave, a tvoj slučaj je tišična priča da sve ide iz glave...
izlazi, kreći se i sve će da dođe samo
 
Pozdrav svima, biću kratak i jasan kao što sam uvijek bio.
Imam 23 godine i nikad nisam imao djevojku, niti se poljubio a seksu da ne pricam.Ovo sto sad pisem niko ne zna a imao sam potrebu da to podijelim.Za ovo sto mi se desava ne krivim nikoga , to je iskljucivo moja greska.U osmom razredu osnovne skole, cura u koju sam se "zaljubio" me je odbila na veoma ruzan nacin i od tada nikad nisam ni pomisljao da priđem nekom, mogu reci da sam se bojao cura poslije toga.Imao sam i probleme u porodici ali to nisu opravdanja.Glup nisam, prosjecno izgledam ne razlikujem se ni po cemu od vecine drugih i niko ne moze ni pretpostaviti da nikad nisam imao curu.To sto nemam djevojku mi nikad nije smetalo, lako bi sebi nasao zanimaciju, igrao bi fudbal, kosarku, igrice ,gledao filmove, isao na trcanje, radio na hiljade sklekova:):):) nekad bi bio tuzan ali to je bilo kratkotrajno.Jednom prilikom kad sam bio na slavi kod druga pustili su pjesmu a dva drugara su se rasplakala , bili su pijani a meni je to bilo smjesno.Zivio sam u svom svijetu i bilo mi je dobro, međutim unazad mjesec dana taj moj svijet se raspao, shvatio sam da sam propustio dosta toga, nemam mnogo prijatelja, nista nisam prosao u zivotu i od tada mi je mnogo tesko.Na fakultetu mi je ostalo jos par ispita a ne mogu se koncentrisati na ucenje a trebao bi da zavrsim sa tim da bi bio samostalan i konacno preuzeo kontrolu nad svojim zivotom i da mi se ne dogodi da ostatak zivota provedem sa lokalnim alkosima ispred prodavnice.Sta mislite o nekom kao sto sam ja i da li ima sanse da postanem normalan kao i svi ostali???

Hiljade trbusnjaka, sklekova... Razumijes, brate, to je neko bjezanje u zdrav razum.
 

Back
Top