Ja kad odem u svoj rodni grad, jedva da sretnem pet-šest poznatih ljudi u čaršiji.
Ne računam tu prijatelje iz djetinjstva i rane mladosti koji su ostali tu, za razliku
od većine koja se rasula na sve strane, što Bosne, što Evrope i dalje. U gradu je
od poznatih i nešto rodbine i komšiluk, tj ono što je bilo bliže mojoj generaciji, dok
su stariji uglavnomna boljem svijetu. Doduše, u čaršiji sretnem neke mladje od mene
koji me znaju, ali toliko su "narasli" da ih jednostvano ne mogu prepoznati, pa kad me
neko od njih pozdravi, ja obavezno pitam: "A čiji/a si ti sine?" I onda se u sebi smijem,
jer imam osjećaj da sam metuzalem, a nisam majke mi. Tako danas na polasku kući
svratim u čaršiju u jednu prodavnicu da kupim cigarete, kadli na kasi ispred mene
mlađa ženska osoba. Čestita mi Bajram, pa me obasu pitanjima:
-Pa kad ste stigli, pa nisam vas vidjela sto godina...?
Meni naravno zlo jer me persira, tad se osjećam baš glupo, k'o da mi je sto godina,
a nije majke mi. Progutam knedlu, pa postavim redovno pitanje: - A čija si ti?
Reče mi ona, skontam o kome je riječ.
- Pa ti izrasla u pravu ljepoticu - ja oduševljeno, - studiraš ili?
- Mah, ja sve završila, - smije se.
Gledam je, smiješim se i pitam šta je završila.
- Udala se, imam djevojčicu od dvije godina i sretno se razvela - nasmija se, - eto, sve
završila.
Mislim se nešto. Kako danas mladi ljudi neke stvari uzimaju tako olako. U moje vrijeme
nije bilo tako, a to vrijeme i nije tako davno, nije, majke mi.
RiadaT.
Ne računam tu prijatelje iz djetinjstva i rane mladosti koji su ostali tu, za razliku
od većine koja se rasula na sve strane, što Bosne, što Evrope i dalje. U gradu je
od poznatih i nešto rodbine i komšiluk, tj ono što je bilo bliže mojoj generaciji, dok
su stariji uglavnomna boljem svijetu. Doduše, u čaršiji sretnem neke mladje od mene
koji me znaju, ali toliko su "narasli" da ih jednostvano ne mogu prepoznati, pa kad me
neko od njih pozdravi, ja obavezno pitam: "A čiji/a si ti sine?" I onda se u sebi smijem,
jer imam osjećaj da sam metuzalem, a nisam majke mi. Tako danas na polasku kući
svratim u čaršiju u jednu prodavnicu da kupim cigarete, kadli na kasi ispred mene
mlađa ženska osoba. Čestita mi Bajram, pa me obasu pitanjima:
-Pa kad ste stigli, pa nisam vas vidjela sto godina...?
Meni naravno zlo jer me persira, tad se osjećam baš glupo, k'o da mi je sto godina,
a nije majke mi. Progutam knedlu, pa postavim redovno pitanje: - A čija si ti?
Reče mi ona, skontam o kome je riječ.
- Pa ti izrasla u pravu ljepoticu - ja oduševljeno, - studiraš ili?
- Mah, ja sve završila, - smije se.
Gledam je, smiješim se i pitam šta je završila.
- Udala se, imam djevojčicu od dvije godina i sretno se razvela - nasmija se, - eto, sve
završila.
Mislim se nešto. Kako danas mladi ljudi neke stvari uzimaju tako olako. U moje vrijeme
nije bilo tako, a to vrijeme i nije tako davno, nije, majke mi.
RiadaT.
Poslednja izmena:
