Nije lako biti sibirski šaman

  • Začetnik teme Začetnik teme Lada
  • Datum pokretanja Datum pokretanja

Lada

Legenda
Poruka
52.167
Izvor - https://hr.rbth.com/arts/2015/12/06/nije-lako-biti-sibirski-saman_547757

Jedna legenda o šamanu iz roda Sagalakov

Jednom davno, moćni šaman je kupio devojku za svoje sinove iz hakaskog klana. Toliko ga je osvojila svojom lepotom da joj je dozvolio da izabere za koga od svoja tri sina želi da se uda. Međutim, devojka nije mogla baš da bira, jer prema tradiciji Haka, mlađi sin nema pravo da se ženi ako stariji nije oženjen. Volela je najmlađe, ali je morala da izabere najstarijeg. Pre udaje, stalno je pokušavala da pobegne od šamanove porodice, ali su je uvek vraćali. Jednom, kada je već bila u poslednjem mesecu trudnoće, prestali su da je brinu, a ona je pobegla u neprohodnu tajgu. Jela je šumsko voće i pečurke, tražila ljude i rađala u blizini sela. Posrćući, zamotala je dete, pogledala oko sebe i videla jednolične borove i kedrove oko sebe, i odjednom je među njima ugledala prelepu jarebicu. Novorođenog dečaka ostavlja pored jarebice i odlazi da potraži pomoć u najsiromašnijoj jurti, nadajući se da će je tamo primiti. U toj jurti živeli su baba i deda. Dok je baka pomagala devojčici da dođe sebi, deda je otišao po dete. Kad dođe do jarebice, među jelama, ugleda na kedru orla krvavog kljuna. Deda je pomislio da je orao ubio dete, ali kada je prišao drvetu, video je da je dete celo i nepovređeno, a oko njega su ležali pobijeni grabljivici. Dečaku niko nije mogao da priđe jer ga je orao čuvao. Ovaj dečak je kasnije postao veliki šaman, prvi u porodici Sagalakov koji je lečio ljude sa devet godina.
rian_00943779hrru-c.jpg

Marija Sagalakova potiče iz šamanske porodice i sama je šaman. Ona tihim glasom poziva u šestougaonu jurtu (nacionalno stanište Hakasa) četvrtu grupu po redu koja od nje očekuje pomoć. Dobrodušna žena u haljini jarkih boja nikada ne puca u oči i nema perje u kosi. Na pragu jurte mačka miluje noge posetioca, a unutra, među primercima narodnih nošnji i starih predmeta, u jednom uglu je mesto za ikone.

„Ovo su mamine ikone“, primećuje Marija moj pogled i osmehuje se. „Imam pozitivna iskustva sa svim religijama. Svi imaju istu suštinu, samo se ta suština različito tumači. Ali svi veruju da postoji viša sila. Za svojih 65 godina nisam video nijednog ateistu. Svako veruje u nešto."
 
Na jugu Sibira, u planinama, stepama i tajgi žive Hakasi - narod koji je sačuvao drevnu tradiciju šamanizma. Oni do danas zahvaljuju duhovima i odaju počast svojim precima u monumentalnim nekropolama. Naša dopisnica je posetila jednog od najpoznatijih Haka šamana.
shutterstock_62739655-c.jpg

U sredini na zemljanom podu je ognjište, a iza njega krevet pun kultnih predmeta. Drveće jedva tinja, a jurta tone u mrak...

„Sedi oko ognjišta da vidiš vatru“, kaže šaman.

Čim su svi ušli, medveda šapa vezana vrpcom pade na zemlju:

„To je lokalni duh, čuva ulaz u jurtu. Kad padne, znači da je ušao neko sa sebičnim mislima“ – kaže Marija smireno, skida bubanj sa kreveta i nosi ga na vatru da se osuši.

Svaki šamanski bubanj je poseban. Šamani veruju da ima dušu, da se može pojaviti u obliku jahaće životinje koju šaman koristi da putuje među svetovima, a može postati i njegovo oružje protiv duhova. Nakon šamanove smrti, koža na njegovom bubnju mora biti probušena.

„Sada izvadi namirnice.“

Gosti iznesu votku, sirovo meso, kekse, hleb i mleko - sve doneto za vatru.

Potomak šamana

rian_01212100hrru-c.jpg

Porodica Marije Sagalakove je velika. Zbog nje ima baštu i voćnjak, uzgaja stoku, kuva i čisti, a tokom leta brine o deci. Njena loza, prema legendi, potiče od velikog šamana. Marija je nasledila moć od svog oca.
 
Od detinjstva je imala neobičnu intuiciju, ali su se prave sposobnosti šamana otkrile tek u 40. godini, kada je rodila mlađeg sina. Od tada, umesto uspavanke, uvek se guši. Tri godine kasnije doživela je potpunu paralizu koja je trajala devet meseci, a sve to vreme je sanjala jedan te isti san. Nisu joj pomogli ni lekari, ni psihoanalitičar, ni crkva.

Na kraju Meri odlučuje da se obrati šamanima. Rekli su joj da je njena sudbina da pomaže ljudima, a ako se ne otkrije duhovima, umrijeće u 50. godini.

Nije imao ko da joj pomogne. Njen otac nije mogao direktno da joj prenese svoje šamansko znanje, jer je u Sovjetskoj Rusiji šamanizam kažnjavan streljanjem ili odvođenjem u logore. Zato je to učinio tajno.

Zato Meri sluša sebe u transu, pošto ne govori i ne obavlja obrede svojom voljom. Ona sluša i piše, da bi olakšala svojim potomcima.

Ipak, najobimniji rukopis u njenoj kolekciji je knjiga utisaka. U Sagalakovu ljudi dolaze skoro svaki dan. A kad niko ne dođe, ona mora nešto da uradi, jer će je u suprotnom duhovi kazniti.

Tajna obreda
rtr2r93j-c.jpg

Bubanj se osuši i šaman počinje da "hrani vatru". Jezici se dižu, plamen se širi, sve dok neko od prisutnih ne ugleda razjapljenu vilicu.

„Vidi, hrana ispada sa ognjišta. Da li ste ikada videli drveće sa puno visećih traka? Zakače se za drvo kada neko želi da mu se ispuni želja. Crvene trake su molitve duhovima sunca i vatre, zelene su molitve prirodi, a plave su nebu. Bele trake su čiste misli, onda ne treba da razmišljate ni o čemu lošem ceo dan. Vetar njiše trake i želje ti se ostvaruju. Pored tog drveća, a i pored nabijenih kočića za vezivanje konja, uvek treba stati i ostaviti keks, bombone ili kopejke. A ti to ne radiš, vatra mi je to pokazala."

Hakasi su oduvek sebe doživljavali kao goste na ovoj zemlji, dok su njihovi pravi domaćini planinski duhovi. Da bi komunicirao sa njima, čovek je izmislio jezik rituala. Veruje se da ljudi bolje žive ako imaju bolju vezu sa duhovima.

„Ovo nije predstava, ovo je posao i težak teret. Uopšte nemam vremena za sebe. A neki misle da je jednostavno: kupiš bubanj, udariš ga i već si šaman. Ili se skupe u gomilu i ‘kamilu’ (izvode rituale – op. a.). Kako je to moguće, kako to može biti? Svako ima svoj duh, a duhovi su različiti. Ionako nikada ne bih pristao da stojim pored mračnog šamana."

Konačno, Marija nosi narodnu nošnju – crvenu haljinu koja se širi dole i ima veliki dekolte. Navlači crni šešir izvezen sitnim školjkama i ukrašen trakama koje mu skoro pokrivaju lice.

„Pogledajte vatru, zamolite sve da vam oproste i oprostite svima. Spali sve probleme u njemu. Nisu potrebne posebne reči ili molitve. Govori iz srca."

Šamanka zatvara oči i počinje da „kamlati“, odnosno putuje po svetovima Univerzuma, razgovara sa duhovima, gleda ih očima, pušta ih da uđu u nju. Hoda u krug, a sad peva, sad se sablasno kikoće, sad šapuće, sad viče, čas kao da imitira žubor potoka i škljocanje ptica grabljivica, čas priča sa nekim...
 
Ekstazi

rian_02470161hrru-c.jpg


On udara u bubanj zvečkom u obliku lista koji simbolizuje moć nad svim elementima: vatrom, vodom, zemljom i vazduhom. Iznad talentovanih ljudi udara u vrh bubnja - ovo je gornji svet u kome žive bogovi. Ruke se dižu ka nebu, a šaman u ekstazi „vija“ okolo. Iznad prizemlja ljudi udaraju u sredinu bubnja - ovo je svet ljudi i duhova prirode. Iznad onih čija je duša krhka i koji teže drugoj strani udara u donji deo bubnja - ovo je svet podzemnih duhova. A pored onih čija su srca ispunjena zlobom ili zavišću, šamanove ruke opuštaju, duhovi sede na njena ramena i pritiskaju, pritiskaju i pritiskaju...

„Završio sam, možete izaći“, rekao je šaman, otpuštajući posetioca kucanjem.

Miris trave bačene u vatru izaziva vrtoglavicu. Jednom šaman savetuje da se družite sa mesecom i da se hvalite bradavicama koje će mesec uzeti. Od drugog goni duh pretka koji istrajno utiče na njegov život, a trećeg spasava od noćnih mora. Šaman je vodič za prirodne sile. Ona dovodi molioca u stanje harmonije sa prirodom i duhovima. Nakon obreda očišćenja, Marija predstavlja talismane koje je sama napravila:

„Ponekad ubodem prst i krv kapne na talisman, i tako sam se već žrtvovao. To znači da će talisman biti moćan. Dešava se da se konci zapetljaju i da ih raspetljam nekoliko sati. Tako da već unosim svoju snagu u njih. Kada vidim koji talisman neko bira, mogu da kažem kakav je čovek. Inače, taj talisman je dobar za zglobove“, a ona je pokazala drveni ukras. Tada sam primetio da Meri ima šest prstiju na jednoj ruci.

Zatim skida svoju ritualnu odeću, obriše čelo i umorno sedi pored vatre.

„Pitaju me kako to da uvek imam novca. Pa naravno da radim kao vol! A sada su ljudi prestali da pokušavaju. Mislim da je to bolest. Žive na selu i nemaju baštu! Kada je to bilo? Ne rade sami i ne cene rad drugih ljudi. A da je obrnuto, šamani bi imali manje posla. Znate kako, misija šamana je da pomaže ljudima, da donosi dobro. Pa ja pričam sa takvim čovekom i već mi je bolje, jer mu je lakše i već zna kako da zaštiti svoju budućnost. Naša snaga je u veri u ljude."
 

Back
Top