nije kome je namenjeno već kome je suđeno

"Ne postoji bolje vreme. Postoji samo ono koje sad i ovde živiš. Zato nemoj da propustiš da kažeš onome do koga ti je stalo, koliko ga zaista voliš. Sutra već možda bude kasno."

"Jel ovo realno? Mora da se šališ", upita Mila, svoju majku Esmu.
"Nemoguće je da ćeš ti ovo da pišeš, samo još treba da mi kažeš da ćeš to da uradiš pod svojim imenom" nastavi Mila.
"Šta fali ovoj temi?" odgovori joj Esma.
"Šta fali? Sve fali. Ti koja si gradila reputaciju slobodnog i nezavisnog novinara, pisaćeš ovo. Zašto ne pišeš o muškarcima poput Slobodana." sve više je u vatru padala Mila.

"Da, ono što je učinio Vesni i liči na tog skota, on sme samo da bije slabije od sebe. A opet, sama ga je birala. Pravedno je da plati cenu toga" bio je Esmin komentar.

"Sveta Esma, da li dopuštaš da nisu svi jaki kao i ti. Koga lažeš, sebe ili one koji slušaju tvoje feminističke propovedi. Ako se zalažeš za jednakost polova onda ta jednakost treba da bude jednaka za sve, bez da ti budeš sudija ko je više a ko manje jednak" odgovori joj Mila.
"Kad odrasteš, kašće ti se samo" bilo je jedino što je čula iz majčinih usta pre nego što je izašla iz stana.

"Milosave, za sve si mi ovo ti kriv i niko drugi. Mogli smo sad da se svađamo ko svi normalni bračni parovi ili da gledamo jeftine aranžmane za letovanje ali ne. Morao si da se praviš pametniji nego što si bio. Ko ti je dozvolio da pogineš i zašto tvoja ćerka toliko liči na tebe."

"Emi, da li si je čula? Ne mogu da verujem." Mila se obrati baki. Emi je ćutala što je Milu još više nerviralo.
"Sad vidim na koga je Esma!"Mila je pokušavala da isprovocira Emi koja je i dalje ćutala.
" Pa da, Mila je razmaženo derište koje ništa ne razume."
Emi je na sto iznela kafu i sipala. Onda se okrenu ka unuci.
"Sedi ovde, ćuti i pokušaj da čuješ ono što ću ti sada reći, malena. Tvoja majka je heroj a ne osoba poslata na ovaj svet samo da tebe muči. Dva puta u životu sam doživela dane apsolutne sreće, prvi put kad sam je rodila a drugi put kada nam je darivala tebe. Ne teraj me da menjam mišljenje. Upotrebi mozak, znam da ga imaš, ne ponašaj se kao infantilni pubertetlija. Život nije video igra, udarci koje ti priredi bole izistinski a Esma se potrudila da većinu od njih ne osetiš. Tvoj otac, Bog dušu da mu prosti, se izvukao. Ne širi oči i ne mršti se, tako je. Ona je morala da bude, otac, majka i ćerka u isto vreme. Zar ne misliš da joj je lakše bilo da te preda dedama i babama na čuvanje a ona da gradi karijeru? Naravno da jeste. Ona je odlučila da si joj bitnija ti od ponuda najvećih novinskih kuća. "
" Ali bako"pokuša Mila da je prekine.
"Nema tu nikakvog ali mlada damo. Ne znaš koliko je zla ovoj porodici naneo Slobodan i takvi kao što je on ali nju nisu uspeli da slome. Misliš da je bilo lako gledati mladu ženu punu životne snage koja mesecima ne izlazi iz kuće ne dozvoljavajući nikome da uspava njenu ćerku osim nje. Pa nije bilo lako. Samo ja znam šta se dešavalo noću kad svi odu svojim životima i ona ostane sama. Koliko suza i neprospavanih noći je trebalo se dođe ovde gde smo sada"
"A gde smo to sada?" upita Mila.
"Za ovo sada si zaslužila šamarčinu i to baš pravu, mušku. A nećeš je dobiti samo zato što te ni tvoja majka nikad nije udarila pa ni ja nemam to pravo. Uvek je imala opravdanje za sve tvoje gluposti. Moje dete, moj život je bolji čovek i bolja majka nego što sam to ja ikad bila. Zbog toga nikome pa ni tebi neću dozvoliti da govori loše o njoj. Sad idi i dobro razmisli o onome što sam ti rekla",završi Emi ostavljajući unuku samu u sobi.
Za to vreme Esma je sedela sama ispijajući piće, čekajući prijateljicu u poznatom Gradskom kafiću.
" Tačno sam znala da si ovde", reče Svetlana sedajući preko puta nje.
"E samo si mi ti falila" reče Esma i pogledom potraži konobara.
"Danas ja častim", nastavi Svetlana ne obazirući se na Esmino neraspoloženje.
"Jel ste to ti i moj bivši opet maznuli masnu proviziju na račun poreskih obveznika jadne nam i napaćene otadžbine ili majčevine, pa bi sad da iskupiš grešnu dušu časteći me?"
"Jel si to opet raskinula sa dečkom pa ti duhovitost vrca iz duše ili je to ipak samo alkoho?", Svetlana joj nije ostajala dužna.
"Da, raskinula sam" jedva čujno odgovori Esma.
"Šteta, baš je bio sladak, doduše više kao objekat požude nego pater familias al mlađem muškarcu se u zube ne gleda. Šta ćeš sad Štefice Cvek?", u istom tonu je nastavljala Svetlana.
" Sad ću prvo da naručim dupli alkohol a onda ću da nastavim istim tempom dok mi tvoji komentari ne postanu smešni, što će značiti da sam taman pijana i da je vreme da svoje božanstveno telo treba da odvučem kući"
"Ti si istraživački novinar što po difoltu pretpostavlja odsustvo smisla za humor, nego da li znaš najnoviji abar, pravo iz epicentra naše elite", upita je Svetlana kad se konobar koji je za njihov sto doneo novu turu udaljio.
"Naravno da znam, meni je posao da znam takve stvari" sa podsmehom joj odgovori Esma
"Nema šanse, ja sam ih videla malopre" slavodobitno reče Svetlana.
"Koga, sa kim i gde si videla" rafalno izusti Esma.
"Vesnu, sa onim lepim vozačem mog šefa a tvog bivšeg muža, što liči na Bred Pita iz" Troje". Šta sad kažeš, Šerloče? "
"Vesnu Slobodanovu? Auuuuu..e za ovo dugujem turu. Nisam ni slutila"
Svetlana je ćutala i šepurila se. Esmu uhvati nekontrolisani smeh koji je rezutirao okretanjem glave ka njima svih kafanskih gostiju.
"Ako ovo nije karma ja zaista ne znam šta onda jeste."
"O čemu govoriš Esma? I šta je tu smešno? Znaš kakav je Slobodan. Ubiće ih oboje" prekide je Svetlana.
"Ispašće da sam im ja provodadžisala. Sečaš se one večeri kad nam je Ciganka gatala. Da baš te kad smo se kolektivno unakazili od alkohola. E pa ja sam sutradan imala da napišem članak o položaju žena na selu početkom 21 veka."
"Kakve to veze ima sa ovim švaleracijom", nervozno je prekide Svetlana svesna da joj Esma nekim čudom preuzima glavnu ulogu u vodvilju na koji je polagala autorska prava.
"Bejbi nemoj da si nestrpljiva. Elem, pošto nam deca druže ja sam se prisetila da ona sa Slobodanom živi u onoj selendri i rešila da to iskoristim. Sačekala me ispred neke rupe za koju ni danas ne znam da li je kafana, prodavnica ili ludnica. Naterala me da sednemo tamo i da pijem mlako pivo iz flape, jer zaboga čaše služe samo uz sokove i to ženama. Valjda im ja onako mamurna nisam ličila na ženu. Za susednim stolom su sedela tri muškarca i igrali domine"
"Šta su to domine" upita Svetlana
"Lepo sam ti rekla da me ne prekidaš bre. Svetlana nije moguće da ne znaš šta su to domine?"
"Pojma nemam" odgovori ona
"Misaona igra koja se igra sa dvadeset i osam drvenih pločica podeljenih na dva dela sa rupicama koje su od praznog do šest. Tako su mi bar rekli. Poslednja brojka je prva za sledećeg igrača. Ako nemaš nijednu sa tim brojem kupuješ novu pločicu. Fora je u tome da potrošiš sve pločice" objasni joj Esma
"I dalje ne vidim šta je tu tako posebno" ostajala je pri svome Svetlana
"Vidiš, meni su domine jako zaličile na naš život, mislim svih nas. Možda je to zato što su igrala tri igrača. Svi počinju sa istim brojem pločica a onda igra iz trenutka u trenutak menja svoj pravac, taman kad pomisliš da znaš šta je sledeći potez i ko će najaviti poslednju a ono se situacija obrne." tužnim glasom završi Esma.
" I? "
" I završila sam taj "prokleti" članak, predala ga. Od kinte koju sam tad zaradila poslala sam čerku na onaj seminar koji je toliko želela. To je sve. "završi Esma.
" Kakve to veze ima sa mojim hvatanjem Vesne in flangranti?
"Jel si ti pratila uopšte šta ti ja pričam. Ja sam pratila igru a njih dvoje su sedeli za stolom i pili sokiće. Garant je tada sve počelo" završi Esma ostavljajući Svetlanu u čudu.
"Nije kome je namenjeno već kome je suđeno" pomisli i slegnu ramenima.
 

Back
Top