Nijansa Ljubavi

Noću kad u sjajne nebeske zvezde utonem,
potraži me dok putujem dok srce ti ne potone
u more mojih misli koje misle o tebi samo,
i svaki čisti dodir vode ode mi sa ranom,
jer lečis me ko ljubav usamljenog stranca,
kao mladost starca i časa pijanca.
Rečima me leciš a još prija pogled večni.
u očima ti potok rečni,izvor mojih pesmi.


Tama

Crno je sve,umore se ruke moje ukočene
zatočene razvlače me tvoje oci naoštrene.
One raznose seme ljubavi što nestaje,
rano je da jurim kasnu samoću predstave.
Isprljani pogled čistih misli u daljini
stavlja sve ostalo pored..ostavi muziku u tišini.
A dok note nečujne pevaju tu pesmu našu
ja ću da se izgubim u melodiji i tvom glasu.
 

Back
Top