Nigde kao u Beogradu

Tamo između Železničke stanice i autobuske sam naslonio leđa na ogradu
i gledao putnike i razne službenike stanica i radnike kako žure...
To je,između dve stanice,bilo i najužurbanije mesto u Beogradu.
Nigde ljudi nisu toliko žurili kao tamo.Na autobuse,na vozove...
Na taksi...
I nigde ,ni u jednoj metropoli sveta nisam tako stao naslonjenih leđa na ogradu
između autobuske i železničke...
...I gledao ljude kako žure...
Raspoznavao razloge žurbe...
Profesije...
Porodično stanje...
Imovno stanje...
Raspoznavao taj grč važnosti,tu ukočenu usmerenost ka cilju...
Nigde nisam naslanjao tako leđa na gvozdenu ogradu kao u Beogradu...
A skitao sam po svetu ,po tim šljaštećim,a i smrdljivim metropolama...
Moj Novi Sad nije metropola i nije užurban grad...Skoro kao učmala palanka...
Kao velika učmala palanka...Ima se kade...
A u Beogradu se nema!
Nema se kade...
A ja sam ipak naslonio leđa na gvodenu ogradu između autobuske i železničke
i gledao kako ljudi žure...
Nigde kao u Beogradu...
 
Dobro jutro naslonjeni :kafa:
Da posrkućem ovu odmorušu naslonjena na ogradu tvog bloga i svih ostalih blogova...nigde nije kao ovde :D:klap:
Ajd, pomeri se malko ..da naslonim se i ja, dubokoumno da odrazmišljam ko je šta i ko je ko, pa vatim tutanj do sledeće pauze :lol:
 
...bravo , dobro izrečena istina : "ovde se živi oštro bez mnogo obzira i kulture" ...
...naprosto , nema šta da se doda...

...neznam kako sad izgleda taj deo grada između autobuske i železničke, ali u sećanju mi ostalo kao stecište: voajera, pedofila , šljamastog džeparoškog soja, prevaranata , garagana svih fela i poneke lake ženske - a iza nje ,ograde , zevzeči soj podmuklih taksista , bašbrigaša - zauzeo čeku za palješenje preplašenih provincijalaca ; uostalom , zbog kojih visi i onaj trotoarski pobrojani svet , na ogradi - kao olinjali , raščerupani , matori gavrani...tu , na tom trotoaru, zbog ovog sveta na i oko ograde , žurba je....ima se utisak da ti ljudi koji dolaze i odlaze naprosto trče - jer instiktivno predosećaju neodređenu nesreću na njihov račun....tamo dalje, već žurba jenjava...bulevari pokušavaju da vrate tu žurbu; ali ljudski šljam se nekako razvuče po njima, pa se u toj razređenosti strah umiruje i čovek se opušta...konačno, od tog šljama koji čeka u čekama da odrljamči bilo koga , a izgleda da je dominantan , pa se u beogradskim atarima živi bezobzirno - ceo grad gubi prestonički šarm i kulturu metropole !
 
ANA KARENJINA U BEOGRADU

poster.jpg


Pre 20 godina i
ja sam ipak naslonio leđa na gvodenu ogradu između autobuske i železničke
i gledao kako ljudi žure...
Nigde kao u Beogradu...


Na železničkoj stanici u Beogradu svaki dan je pijačni dan. Šverc ljudima i stvarima cveta. Dugačkim crevima i metlama skuplja se smrdljiva prljavština, natopljena dimom iz starinskih vozova, ali je stanica i dalje najzagađenije staro i lepo zdanje u Beogradu. Najviše liči na pljuvaonicu, a često podseća na infektivnu bolnicu.

Kao i u svim drugim gradovima u svetu, uz stanicu cveta kriminal i taj kvart postaje istovremeno folkloran i opasan: duša grada.

Oslonjen na ogradu, tada sam razmišljao....

Da je Tolstoj nekim slučajem zamislio Anu Karenjinu u Beogradu, prepuštajući je njenim neurozama i da je ona pojurila u opisanom stanju na beogradsku železničku stanicu, možda se ne bi ni ubila. Možda bi se zaustavila, gledajući vojne regrute kako samrtno euforično odlaze na front.

Možda bi je zaustavila rodbina regruta,koja manje-više lažira patriotizam. Možda bi shvatila da rat i nije neka stvar kao što ga Vronski predstavlja- za uzvišene muške porive. Shvatila bi ona da rat u Srbiji nije ništa posebno...već da je to ćorsokak frustriranih, inferiornih sistema i ljudi, kakvi god da su bili njihovi sveti razlozi.

Tog poslepodneva, jedan mudri Englez uskliknuo je u svom Parlamentu:

Ima li išta gore na svetu nego kad čovek stoji na peronu a voz kasni?!

Pa sam se nešto mislio - takva jedna aljkavost na Železnicama Srbije spasila bi život Ani Karenjini...
 
Poslednja izmena:
orfej sa ibra;bt246220:
ANA KARENJINA U BEOGRADU

poster.jpg


Pre 20 godina i
ja sam ipak naslonio leđa na gvodenu ogradu između autobuske i železničke
i gledao kako ljudi žure...
Nigde kao u Beogradu...


Na železničkoj stanici u Beogradu svaki dan je pijačni dan. Šverc ljudima i stvarima cveta. Dugačkim crevima i metlama skuplja se smrdljiva prljavština, natopljena dimom iz starinskih vozova, ali je stanica i dalje najzagađenije staro i lepo zdanje u Beogradu. Najviše liči na pljuvaonicu, a često podseća na infektivnu bolnicu.

Kao i u svim drugim gradovima u svetu, uz stanicu cveta kriminal i taj kvart postaje istovremeno folkloran i opasan: duša grada.

Oslonjen na ogradu, tada sam razmišljao....

Da je Tolstoj nekim slučajem zamislio Anu Karenjinu u Beogradu, prepuštajući je njenim neurozama i da je ona pojurila u opisanom stanju na beogradsku železničku stanicu, možda se ne bi ni ubila. Možda bi se zaustavila, gledajući vojne regrute kako samrtno euforično odlaze na front.

Možda bi je zaustavila rodbina regruta,koja manje-više lažira patriotizam. Možda bi shvatila da rat i nije neka stvar kao što ga Vronski predstavlja- za uzvišene muške porive. Shvatila bi ona da rat u Srbiji nije ništa posebno...već da je to ćorsokak frustriranih, inferiornih sistema i ljudi, kakvi god da su bili njihovi sveti razlozi.

Tog poslepodneva, jedan mudri Englez uskliknuo je u svom Parlamentu:

Ima li išta gore na svetu nego kad čovek stoji na peronu a voz kasni?!

Pa sam se nešto mislio - takva jedna aljkavost na Železnicama Srbije spasila bi život Ani Karenjini...
Auuu...Pa ovde ne samo Ana i Vronski...Svi su drukčiji nego tamo odakle dolaze...Ovo je druga planeta...:mrgreen:
Pratim ja tvoje pisanje...Lepo ,lepše i prelepo...;):hvala:
 
...dobro ljudi recite, da li neko od vas bi hteo da mu ta čuvena Ana bude nešto , kao što je : majka, sestra , tetka ili supruga..recite pošteno...nemojte samo da prećutite...ovo pitanje sam postavio mnogima - baš mnogima i svi su prećutali sa blaženim osmehom ; a pre toga su nekako , rekao bih sa divljenjem / nekim razumevanjem i veličanjem pripovedali o tom liku..
....zbog mog stava prema likovima koji svoju pogrešnost kriju u pripovedačkom stilu tragedije , u školi sam nadrljavao...zbog Odiseja , umal' dve godine zaredom nisam riknuo ...a tip ima duhovni profil , ama baš onakav kakav imaju pedofili i voajeri iz WC na železničkoj ili autobuskoj stanici imenovanog grada....mislim na Odiseja !
 
Poslednja izmena:
...dobro ljudi recite, da li neko od vas bi hteo da mu ta čuvena Ana bude nešto

Poznajete li danas neku Anu Karenjinu? Poznajete li danas devojku, ženu, komšinicu iz kvarta, prijateljicu, majku, sestru, kćer koja je poput Ane? Anu koja se zaljubila, a možda po našim ustajalim društvenim normama, bolje reći navikama, to nije smela?

Anu koja je počinila jedan korak koji se možda ne dozvoljava? Pitam , jer se i mi prema njoj odnosimo kao i devetnaestogodišnji junaci Tolstojevog romana prema njegovoj Ani. Devetnaesti vek. Kako je to bilo davno! Ali gle čuda, nije se ništa puno promenilo od tada. Uvek će Ana biti kriva. Niko nikada neće osuditi tamo nekog Vronskog.
 
123loncar;bt246232:
...dobro ljudi recite, da li neko od vas bi hteo da mu ta čuvena Ana bude nešto , kao što je : majka, sestra , tetka ili supruga..recite pošteno...nemojte samo da prećutite...ovo pitanje sam postavio mnogima - baš mnogima i svi su prećutali sa blaženim osmehom ; a pre toga su nekako , rekao bih sa divljenjem / nekim razumevanjem i veličanjem pripovedali o tom liku..
....zbog mog stava prema likovima koji svoju pogrešnost kriju u pripovedačkom stilu tragedije , u školi sam nadrljavao...zbog Odiseja , umal' dve godine zaredom nisam riknuo ...a tip ima duhovni profil , ama baš onakav kakav imaju pedofili i voajeri iz WC na železničkoj ili autobuskoj stanici imenovanog grada....mislim na Odiseja !
Ni ja nemam iluzija o ljudima kao ni o velikim belim ajkulama...
Međutim,ljudi na putu oboženje ulivaju kakvu takvu nadu za naše potomke...Jeste jedva
vredno,ali hajde da bar to ostavimo...:bye:
 

Back
Top