...ni zraku ni cvijetu...

...ostavio sam sebe
pokraj misli koja je
trebalada rascveta
ali
ostaviti sebe od sebe
najavljuje drugima
da te glodju
i upotrebljavaju jednokratno
...ovim danima prohladnim
uhvatio sam jedan topao
zrak
ne znajuci njegovu pauzu trazenja
a kod mene je samo bio
na konak
...ni zraku ni cvijetu
ni zori
ni prozoru koji zori
otvara moje oci
ne vjerujem
necu da vjerujem
jer odsada vjerovanje proglasavam
kategorijom pjegave-hijene
jer one vjeruju u cilj dostignut
i samo to cijene...
...kako bih volio
da ove redove
neko drugi pise
a ja strogo naredim
odmah
da ih brise..

 

[123loncar]

..Da !

... jednom sam izašao iz sebe ... nisam bio svoj a ni tuđ ... nisam bio ničuji ... bio sam ni tamo ni ovde ...
...onda rešim da se vratim... nisam hteo da budem kao drugi što su ...neću da budem Odisej, kao oni što su ... hoću bar na kraju da mislim pa da osvajam -- pa ja i jesam Aleksandar !

Pozdrav Faraonu !

 

[faraonn]

..Covi moj,-Prijatelju...

 

[lejla.al.dbuni]

"..kako bih volio da ove redove
neko drugi pise
a ja strogo naredim odmah
da ih brise.."

Jaoj,moj Faraonne...koliko puta sam sebi to rekla dok sam pisala o stvarima koje želim da zaboravim.
A prokleto je to...kao da se mora po ranama.
Valjda se očekuje da će svaki naredni put manje da bole.


Rečima me uvek pronadješ,Vladiko pesnički...

 

[faraonn]

...moja Princezo,
nije tesko naci one
koji su rasli a i usahnuce zajedno jer nekim sferama se samo
Neki i ,-krecu...
...
-uvijek novi Cvetovi
nove nam rane nanose jer
imaju rane svoje gradacije
rastu one
mnogo brze od nasih
melema...
ali
zasto nam je to zavjestano
da se rana mora zadobiti
i sve tako iznova
i s nova...
Pomislim da sam
ranotrazilac
ali tjesi me da
bez rana
nema ni osvita slatkog
ni blagog osjecaja
melemi kad joj kraj
zadaju...

 

[lejla.al.dbuni]

"Imaju rane svoje gradacije,
rastu one mnogo brze
od nasih melema...
ali tjesi me da
bez rana
nema ni osvita slatkog.."

Ovo su reči Vladike pjesničkog......

 

[faraonn]

...blago mojim rijecima
divne li ih oci pogledase
divne li ih rijeci propratise
...reci nesto sa planine vilo
sta bi bilo kad Princese ,- ne bi bilo...

P.S.
...U OVAJ KASNI SAT
Cirih cuti
i gomila svoje
gomile
nikad a ni sad
nijesu mi mile
ove rijeci
Nosioca Prstena
Al Dbuni Plemena
udara patinu na mojih rijeci
vremena...

Tako veceras misli
i stid ga bilo ako ikad
izmijeni
faraonnn Tumnopoteh...

Tako mi,-Velikog Ra....

 

[lejla.al.dbuni]

...blago mojim rijecima
divne li ih oci pogledase
divne li ih rijeci propratise
...reci nesto sa planine vilo
sta bi bilo kad Princese ,- ne bi bilo...

P.S.
U OVAJ KASNI SAT
Cirih cuti
i gomila svoje gomile
nikad a ni sad nijesu mi mile
ove rijeci Nosioca Prstena
Al Dbuni Plemena
udara patinu na mojih rijeci vremena...

Tako veceras misli i stid ga bilo ako ikad izmijeni faraonnn Tumnopoteh...
Tako mi,-Velikog Ra....

Dok Cirih u ovaj kasni sat ćuti....Princeza svom Faraonnu šalje svoje misli u ovom trenutku :


"Kad god sam razmisljao o svom zivotu,kad god sam pokusao u cjelini sabrati svoj boravak na svijetu,dogadjalo mi se isto:sve sto sam pamtio,sve sto je ispunjavalo moje dane i godine,curilo mi je izmedju prstiju koji su ostajali suhi i cisti.
Curilo kao pijesak.
Stari su naucavali da je bilo jednom zlatno doba,da je nakon njega doslo broncano,a ona da s` ljudima ,ili za ljude,zeljezno doba.
Ja,po svemu sto vidim,zivim u dobu pijeska,u dobu ciste sadasnjosti sastavljene od sitnica,od najcistijih cestica koje ne odrazavaju i ne pamte..u kojima se ne moze ostaviti trag i koje se ne mogu upamtiti,jer ni one ne ostavljaju trag.
Naprosto pijesak.
Svaka inventura mog zivota prije tebe,davala je isti rezultat:mnogo sitnica,bezbroj pjescanih cestica koje se ne mogu povezati u bilo kakav oblik i u kojima ne mogu prepoznati sebe ni stvarnost,jer u njima nema i ne moze biti oblika..

Onda si dosla ti i sa tobom jedno sasvim novo osjecanje,mozda cak jedno drugacije iskustvo.
Ne znam kako bih to nazvao,ne znam to ni opisati,ali je valjda (nadam se) i kod tebe tako,pa ti ne moram ni objasnjavati.
Naprosto,bilo je u svemu tome stvarnosti,bilo je trenutaka u kojima sam istovremeno osjecao i znao da se nesto zaista dogadja i zaista meni..da imam,i u sebi i objektivno,nesto oko cega se mogu okupiti moja sjecanja,moje zelje,moja osjecanja i moje misli.
Ako bih smio posegnuti za jednom izlizanom metaforom,rekao bih da je nasa ljubav kao klepsidra u koju se moj pijesak mogao usuti i tako,bar izvana,dobiti oblik,mjeru,razlog.
Zato mi ono nase znaci tako mnogo i zato ovaj pokusaj i zato ova nada da ces naci ovo pismo..zato i molba da dodjes i da ga nadjes.. "


/ odlomak /

"Pismo Azri" Dževad Karahasan

 

[faraonn]

Pismo Dzevad_u Karahasan_u,

...kad si postojao Ti mene nije bilo
oko Tebe su cvjetale moje ruze
Gazi Karahasan_e
poneki pogled bi i zalutao
ali vodnjikav i podijeljen
Hasan_abi...
zubor ovog Pisma
mozda je za mene
i listovima Knjige slican
ali
mene vise nema
Pismo je naslo Azru
ali ne onu koja je ispred Tebe
bila...
P.S.
...Azra rode, roda moga...posalji mu odgovor,- Imena Ti tvoga...
-molba , faraonn_a Tumnopoteh-a I-

 

[lejla.al.dbuni]

...Azra rode, roda moga...posalji mu odgovor,- Imena Ti tvoga...
-molba , faraonn_a Tumnopoteh-a I-

Postoji i Azrino pismo,moj Faraonne..
Kasno je da ga sada otkucam,jer ga nema (za copy-paste) ni na jednom meni poznatom sajtu
"lepe reči".
Sutra obećavam da ću ti ga ovde ostaviti...meni poseban odlomak iz njega.

Mirnu noć i lep san ti želim,Vladiko pesnički.
I tvoja Princeza sada kreće u san.

Spavaj mi snom pravednika i srcem deteta....


...

 

[faraonn]

...spavao sam Princeso ali u zelji da da veseo ustanem,-opet sam se opekao...
Lijepim danom lijepo ,-plovi...