
Ni bol ne osećam
Sve su me patnje u životu mučile,
nad mojom bedom i najbedniji se naslađuje,
al' tako da žive suze su naučile
i više me ništa ne iznenađuje.
Sve su mi uvrede otvorene rane,
u borbi za život smrt me pobeđuje,
ali spokojno čekam, čekam bolje dane,
jer me više ništa i ne povređuje.
Izbrojim do beskraja sve poraze svoje,
u toj gomili ne mogu se snaći,
ma ne znam da li kuca ovo srce moje,
kad više ništa ne može ga taći.
Da nekad sam živela, sebe podsećam,
dok me tuga tuče ja još mirno stojim,
jer otkad ni bol više ne osećam,
pitam se da li uopšte postojim...
Ljiljana Barac
