Ne vjerujem da CPC ima
rimokatoličkih veza, ali nešto bi trebalo da znači kada Hrvatska građanska inicijativa bude
jedina politička stranka u Crnoj Gori koja formalno predloži da CPC uđe u Nacrt Ustava države za vrijeme donošenja novog ustava 2007. godine (što nije učinila
niti jedna nacionalna crnogorska politička opcija).
Takođe, jedan od najžešćih podržavaoca Miraša Dedeića i uopšteno Crnogorske pravoslavne crkve
izvan Crne Gore (ako ne i najžešći) jeste prof. dr Juraj Kolarić - (nekadašnji) dekan Katoličkog bogoslovskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
Dr Kolarić je inače, u dogovoru sa pokojnim hrvatskim vođom Franjom Tuđmanom, predložio da se osnuje Hrvatska pravoslavna crkva 1993. godine sa svojim patrijarhom (tj. obnovi ona koja je postojala 1942-1945), po makedonskom principu. Još 1992. godine zalagao se u vrijeme potencijalnih pregovora sa pobunjenim Krajiškim Srbima da se u spisak zahtjeva doda (pored kapitulacije Republike Srpske Krajine i integracije u Republiku Hrvatsku) doda i nužna obaveza da politički lideri srpske nacionalne manjine moraju dozvoliti i stvaranje HPC. Još i Tuđman je bio pozdravio osnivanje CPC, uz pak žaljenje da bi možda bilo logičnije da CPC bude djelom HPC (
vrlo, vrlo zavijeno i indirektno), ali Kolarić je tada bio i ostao najžešći podržavalac CPC u Rimokatoličkoj crkvi. Čini mi se da je od 1990-ih godina djelomice ublažio svoje stavove, no imao je za reći izuzetno dosta kritika kada je 2001. godine Hrvatska potpisala nešto slično konkordatu, prema kojem SPC može biti jedina Pravoslavna crkva na području RH.
I od kada postoji ovaj pokret,
Hrvatske pravoslavne zajednice 2010. godine, Kolarić
s vremena na vrijeme piše u njihovu odbranu, pored svojeg lobiranja na račun CPC.
Takođe, kotorska biskupija na čelu sa Ilijom Janićem (koji se nekoliko puta i sastajao sa Dedeićem), preko svoje jedne nevladine organizacije je Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi prije nekoliko godina ustupila jedan objekat u Kotoru, kao humanitarni čin za
kotorske vjernike CPC.