Nezadovoljstvo kao navika

UltraVioletna

Iskusan
Poruka
6.386
Da li ste razmišljali o tome da je nezadovoljstvo (svojim) životom - navika? Naviknuti da držite fokus na onim "lošim" iskustvima,podrazumevajući "dobra" kao retka ( ili im ne pridavati značaj), pomislite li da je sve to do vašeg mentalnog stava i navike da mislite sivo/crno?
Ako mislite tako,da li ste spremni da se odviknete od tog stila razmišljanja i kako mislite to da uradite?
 
Da li ste razmišljali o tome da je nezadovoljstvo (svojim) životom - navika? Naviknuti da držite fokus na onim "lošim" iskustvima,podrazumevajući "dobra" kao retka ( ili im ne pridavati značaj), pomislite li da je sve to do vašeg mentalnog stava i navike da mislite sivo/crno?
Ako mislite tako,da li ste spremni da se odviknete od tog stila razmišljanja i kako mislite to da uradite?
mislim da je zivot neminovno bolestan da li se mi osecali dobro ili ne. Moze se reci da je nezadovoljstvo navika. Ali nista objektivno nije bolji ni onaj kojem je dobro, jer opet postoji neko u ocajanju (kao ja), kojem se ne moze pomoci. A ako ne ja, neko treci, i tako dalje. Zivot je bezumlje i ludilo. Ne znamo ni sta je sustina srece (koja je po pravilu sebicna), niti tuge, niti apatije, niti depresije, niti besmisla, niti sustina osecaja, niti sustina iskustva.
 
mislim da je zivot neminovno bolestan da li se mi osecali dobro ili ne. Moze se reci da je nezadovoljstvo navika. Ali nista objektivno nije bolji ni onaj kojem je dobro, jer opet postoji neko u ocajanju (kao ja), kojem se ne moze pomoci. A ako ne ja, neko treci, i tako dalje. Zivot je bezumlje i ludilo.
Okej,ali govorim o ličnom doživljaju,ne o globalnom. Dakle, stav da je MOJ život prazan/neispunjen/bezveze - to je navika. Mentalna navika.
 
Okej,ali govorim o ličnom doživljaju,ne o globalnom. Dakle, stav da je MOJ život prazan/neispunjen/bezveze - to je navika. Mentalna navika.
MOJ zivot je praznoca svega sto postoji. Uglavnom se vrlo brzo ugasim jer sam duhovno preslab da svu tu crninu dozivim. Nirvana nije samo da budes na vrhu svetla, a ako jeste, to je samo sebicna slepost, sujeta.
1A5wNz4k5URYeG49y__KkMwss5YgC3I9MeZISVKqcqw.png
 
Poslednja izmena:
brat mi je riba, i zbog njega sam ovako negativan kakav sam. Ne, nije ni zbog njega sto sam ovakav, neka visa duhovna svest (okolnosti, nista natprirodno, samo njegov nacin razmisljanja) mi je otkrila kroz njega da je Bog stvarno zao. Ne postoji lik kao sto je moj brat - i na tome sam neizmerno zahvalan.
Pa brate mili zašto se toliko depremirati zbog toga, ojkreni ledja Bogu i prikloni se sotoni!!! Sotonisti tvrde da je bog zao u svojoj biti, ti isto to tvrdiš i eto ga na. Nego imaš i brata, spominja si samo sestru?
 
mislim da je zivot neminovno bolestan da li se mi osecali dobro ili ne. Moze se reci da je nezadovoljstvo navika. Ali nista objektivno nije bolji ni onaj kojem je dobro, jer opet postoji neko u ocajanju (kao ja), kojem se ne moze pomoci. A ako ne ja, neko treci, i tako dalje. Zivot je bezumlje i ludilo. Ne znamo ni sta je sustina srece (koja je po pravilu sebicna), niti tuge, niti apatije, niti depresije, niti besmisla, niti sustina osecaja, niti sustina iskustva.
Mislim da je rješenje da se prestanemo pitati, ne moramo sve znati.
 
Mislim da je rješenje da se prestanemo pitati, ne moramo sve znati.
Najvažnije je ne očekivati ulizivanje.....mene je majka povremeno učila da je ulizivanje nužno...samo to nisu zvali ulizivanje nego kao dobro ponašanje....a ja sam sad u fazi da se ne ulizujem ni na poslu...iako bih možda došao do boljih položaja ili uvjeta...niti sam ja bahat , niti se ja ulizujem, niti mrzim, niti zaslužujem biti zamržen
 
Da li ste razmišljali o tome da je nezadovoljstvo (svojim) životom - navika? Naviknuti da držite fokus na onim "lošim" iskustvima,podrazumevajući "dobra" kao retka ( ili im ne pridavati značaj), pomislite li da je sve to do vašeg mentalnog stava i navike da mislite sivo/crno?
Ako mislite tako,da li ste spremni da se odviknete od tog stila razmišljanja i kako mislite to da uradite?
nisam nezadovljan.
 
Nezadovoljstvo životom ima svoje korene u nekim dogadjajima kojih se ne možemo uvek najprecizniije setiti jer je to ponekad skup dogadjaja, a ne samo jedan dogadjaj. Nezadovoljstvo se neće promeniti ako se ne promeni način razmišljanja. I čovek sa milionima može biti nezadovoljan samo zbog načina na koji razmišlja.
Tačno. Reče jedan mudar čovek da je to vid mazohizma. Najveći izazivač patnje je naš um,tj.naše misli.
 
I ja isto. To je ono sto nam fali i sto vidimo oko sebe da fali velikom broju ljudi.
Па мени искрено хвала Богу не, увек може више наравно, али имам за сасвим пристојан живот за наше стандарде. Уочавам да је сваки трећи човек киван на плате, систем, здравство, пензије, ово, оно.. Свакако са разлогом наравно, али ја тако гледам незадовољство тј видим. Видим шта људима смета, шта их мучи. Док је постављач теме отишла толико дубоко у неку дубиозу као да живимо у Холандији где је стандард, систем, друштво, све до јаја.. Како се људи замлаћују глупостима то је језиво, а не виде шуму од дрвета.
 

Back
Top