Neverovatna priča o Karlosu Kajzeru, najvećem prevarantu u istoriji fudbala

Sensei

Master
Moderator
Poruka
92.810
Karlos Henrike Rapos, brazilski sportista je „želeo da bude fudbaler, ali nije želeo da igra fudbal“. Verovali ili ne, uspeo je, igrajući za najbolje brazilske i međunarodne klubove više od decenije. „Igranje“ možda nije prava reč, pošto on nikada nije odigrao zvaničnu utakmicu u celoj svojoj 12-godišnjoj karijeri.

Karlos Kajzer – koji je dobio nadimak zbog navodne sličnosti sa nemačkom fudbalskom legendom Francom Bekenbauerom – oduvek je znao da ima građu profesionalnog fudbalera, ali ne i neophodan talenat i veštine da uđe u spisak vrhunskih fudbalskih klubova, pa se oslanjao na razne trikove da se izgradi kao ovaj sjajni igrač kojeg je svaki tim tražio.

j.png


Da li ste čuli za njega?
 
Raposo je započeo svoju omladinsku karijeru u Botafogu, pre nego što je prešao u jedan od najpopularnijih brazilskih klubova, Flamengo. Godine 1979., tokom treninga, impresionirao je skaute meksičkog kluba Puebla i proveo nekoliko meseci u inostranstvu, pre nego što je pušten bez i jedne zvanične utakmice. Po povratku u Brazil počela je njegova velika šarada.

Ono što je Karlosu Kajzeru nedostajalo u atletskim sposobnostima, više je nego nadoknadio društvenim veštinama, sprijateljivši se sa brojnim igračima visokog profila u raznim klubovima, kao i sa novinarima, koje je sve koristio kao mrežu da olakša transfere i izgradi svoj imidž bez ikada izlazio na teren u zvaničnim utakmicama.
 
Karlos je započeo svoju prevaru potpisivanjem kratkih ugovora i izjavom od početka da mora da radi na svojoj kondiciji da bi bio spreman za meč. Ovo mu je dalo oko pet nedelja da impresionira osoblje tima na fizičkom treningu, gde bi zaista zablistao. U timskim vežbama često je lažirao povrede tetive kako bi sakrio svoje loše veštine, a ako su timovi želeli da dalje istražuju, imao je zubara koji je uvek potvrđivao da ima žarišnu infekciju.

Takve rudimentarne taktike prevare danas ne bi funkcionisale, ali morate imati na umu da tehnologija 1980-ih nije dozvoljavala klubovima da provere da li igrači lažiraju povrede ili ne. Tako je Karlos Kajzer uspeo da provede nekoliko meseci u klubu, a da nije kročio na teren u zvaničnim utakmicama. Ali ovo je bio samo deo njegove prevare.
 
Netalentovani fudbaler se takođe oslanjao na prijatelje novinare da ga hvale u raznim člancima o tome kakav je divan igrač. U jednom članku se tvrdilo da je toliko dobro igrao u Puebli da je pozvan da postane meksički državljanin, dok je drugi tvrdio da je bio najbolji strelac za francuski tim Gazalek Ajačo, za koji je navodno igrao osam sezona. Raposov prijatelj, Fabio „Fabinjo“ Baros, koji je zapravo igrao četiri sezone u francuskom klubu, kasnije je potvrdio da nikada nije bio ni na Korzici.

Drugi način na koji se Karlos Kajzer oglasio bio je korišćenje mobilnih telefona za lažiranje razgovora na stranim jezicima i odbijanje izmišljenih ponuda za transfer u javnosti. Jednom je koristio svoje fotografije kako nosi dres Ajačija koji mu je dao njegov prijatelj Baros i lažnu ličnu kartu da poboljša svoju biografiju kao fudbalera.
 
Jedini put kada je Karlos Kajzer bio blizu toga da mora da izađe na teren, bilo je tokom svog vremena u brazilskom klubu Bangu. Umoran da ga gleda kako trenira sve vreme, ali nikada zapravo ne igra, pokrovitelj kluba Kastor de Andrade je dao uputstva treneru da ga stavi u igru, bez obzira na njegovo fizičko stanje. Tokom zagrevanja, Kajzer je počeo da traži načine da izbegne igru i pronašao je svoju spasonosnu milost u navijačima protivničkog tima.

Videvši grupu navijača kako verbalno vređaju njegove saigrače, Karlos Henrike Raposo je pojurio pravo na njih i potukao se, za šta je odmah dobio crveni karton, pre nego što je zapravo kročio na teren. Kada se suočio sa Andradeom, Raposo je izmislio priču da su pristalice protivničkog tima nazvali pokrovitelja lopovom, a on je samo branio njegovu čast. Za to je navodno dobio produžetak ugovora na šest meseci...
 
Tokom svoje neverovatne karijere, Karlos Kajzer je bio registrovan u nekoliko istaknutih brazilskih fudbalskih klubova, uključujući Vasko Da Gamu, Independijente, Fluminense i Flamengo, ali nikada nije odigrao zvaničnu utakmicu ni za jedan od njih.

Fudbalska karijera Karlosa Henrikea Raposa bila je toliko neverovatna da je inspirisala i knjigu i popularni dokumentarac, oba pod nazivom Kajzer! Najveći fudbaler koji nikada nije igrao fudbal.

 

Back
Top