Ovo sam pisala jedne letnje noći prošle godine u sitne sate, pa sam odlučila da ga podelim ovde... Sve u svemu, nešto lično, možda previše uobičajeno, ali je ipak moje...
♥ BEZ HRABROSTI♥
Još uvek povremeno sanjam tvoj lik,
u srcu uspomene još stoje.
Mogu da čujem taj nemi krik
srca i pameti što se tvojih reči boje.
Toliko se boje,da me pretvoriše u hladnu stenu,
hrabrost mi oduzeše u jednom trenu
i teraju me da živim kroz uspomenu.
Bez hrabrosti,
još uvek tragam za savršenim trenutkom,
još uvek žalim za polomljenom lutkom,
u mozaiku beskraja, u tvojim plavim očima,
u mom savršenom kutku.
Bez hrabrosti,
iako često nađem te, u centru sveta viđam te,
preko usana, lake kao poljupci te reči dve,
nikako da ih kažem, ne , nikako ad kažem
"VOLIM TE"!
♥ BEZ HRABROSTI♥
Još uvek povremeno sanjam tvoj lik,
u srcu uspomene još stoje.
Mogu da čujem taj nemi krik
srca i pameti što se tvojih reči boje.
Toliko se boje,da me pretvoriše u hladnu stenu,
hrabrost mi oduzeše u jednom trenu
i teraju me da živim kroz uspomenu.
Bez hrabrosti,
još uvek tragam za savršenim trenutkom,
još uvek žalim za polomljenom lutkom,
u mozaiku beskraja, u tvojim plavim očima,
u mom savršenom kutku.
Bez hrabrosti,
iako često nađem te, u centru sveta viđam te,
preko usana, lake kao poljupci te reči dve,
nikako da ih kažem, ne , nikako ad kažem
"VOLIM TE"!