Nespojivost nacionalnih mentaliteta

Harvat

Primećen član
Poruka
684
Njeka ova tema ostane, a ako ju obrišete, na dušu vam. Spada u politiku, ali ne samo politiku.

Sad se viče i prepire oko Thompsonova koncerta, iako je dreka jača kod hrvatskih Jugoslavena. Osobno, iako nisam po naobrazbi društvenjak, ipak sam pročitao i probavio na vagone knjiga i tekstova o nacionalnoj povijesti i problematici i na ovim prostorima.

Bilo kako bilo, da ne spominjem akademska stajališta- mislim da su hrvatski i srpski mentaliteti nespojljivi. Točno je da je hrvatski više regionalno razlomljen, no ipak je integriran. Obje nacije imaju, općenito, ujednačen pogled na samosvojnost, samobit, želje za budućnošću i ideje o dobrom životu za sebe.

Sklon sam mišljenju autora izvrsne knjige iz 1991. "Izvori velikosrpske agresije" da je srpski identitet obilježem širenjem, ekspanzijom, a što je- interesantno- više počelo od 15. st. nadalje, i to na sjever i zapad. Da nije bilo Osmanlija, Srbi bi bili više pravi Balkan, kao Bugari i dalje na istoku. No ovako su se proširili na zapad, u veći dio BH gdje ih nije ni bilo (osim na istoku), dosta Hrvatske, pa čak i dio Slovenije (ne bih o Ugarskoj itd.).

Hrvatsko povijesno iskustvo je gubljenje teritorija i sužavanja, te demografskoga smanjivanja zbog Osmanlija- otud "kifla" (presloženo da se ide u rasčlane). Tu je i strah od asimilacije moćnijih proto-Talijana, Nijemaca i kasnije Mađara (do konca 18. st. Mađari nisu bili smatrani za prijetnju). Kao katolici, Hrvati nisu imali vjersku samoupravu. Držalo ih je jedino političko pravo (Sabor) i jezična kultura.

Srbe je u biti održala, a i okrupnjala nacionalna crkva. Odhrvali su se ugrozama katolizacije.

Da ne idem u daljnju prošlost, kod Srba vlada, unatoč dosta poraza, ekspanzivni i agresivni mentalitet, pa iako jadikuju- dobili su pola BH (iako je to malo za ambicije iz 19. st.). Također, srpska je politika elita i kulturnih slojeva organizirano nacionalistička. I to je stalnica, neovisno o režimu.
Tu je i SPC koja ja Srbija na kotačima.

Kod Hrvata, Katolička crkva- koja je ionako univerzalna- u praksi je mlitava i anacionalna, a napose u BH. Političke i kulturne elite su medijski mlitave i smušene, a ušančeni hrvatski Jugoslaveni su dobro pozicionirani i smeta im sve hrvatsko (da se ne lažemo). To su jugoslavenski nacionalisti.

Prema tomu, Thompson je došao kao ispušni ventil na ono što većina Hrvata osjeća kao izdaju vlasti na području medija i šire kulture, propovijedanje kod većine odbačenih jugonacionalista i obojnosti prema srpskom vikanju i prisvajanju, sada (velike brojke oko Jasenovca, izum Bunjevaca, Dubrovnik, svojatanje il inijekanje hrvatske povijesti i kulture, medijski rat vani- npr. stalno trubljenje oko NDH i angažman čudnih likova poput ražalovanoga povjesničara Greifa itd.).

Tu nema simetrije jer Hrvate ne zanimaju Srbi kao povijesni narod, gdje su i što su, pa ih i ne poznaju- čak ni oni koji bi trebali, razni akademici.
Na primjer- nezamisliv je Memorandum HAZU ili bilo što slično, kao i lijepljenje etiketa Srbima kao četnika, a što je Vučićeva vlada radila i radi "ustašizacijom" takvim anacionalnim žonglerima kao što su Plenković i Picula.

Stoga, kad se zbroji i oduzme, ne vidim da će se išta mijenjati.

Srbi će kao kolektiv, nastaviti s agresijom i stalnim rovarenjem oko hrvatskih napora za veći uspjeh i afirmaciju u svijetu. To je državna politika, ali i prožima većinu društva i sve elite (naravno, ne prirodoznanstvene). Srbi osjećaju da su izgubili svoj kao etnički prostor, da im je ispala uloga ravnatelja od Vardara do Triglava- jest- ali stalno guraju u tom smjeru. I dalje bi se širili.

Hrvati pak, kao kolektiv, iako su uspjeli u nizu područja, zadržali su taj obranaški i koncilijatorni mentalitet, ali uz bitnu slabost- ostavili su velik dio domaćega medijskoga prostora u biti antihrvatskim jugo-globalističkim likovima raznih naraštaja. Nema ih puno, no dobro su se postavili. Slabost Hrvata je što nikako da izgrade institucionalizirani nacionalizam, dobro doziran i racionalan- za razliku od srpskog mitomanskoga- i onda stalno nešto cvile i tu i tamo planu u incidentima, no to je kratkotrajno.

To jest slabost, kao što je srpska bombastična mitomanija i agresivnost- slabost, no čini se da se nitko ne može maknuti iz okova formirane kolektivne osobnosti.

Na koncu bih rekao da to i nije tako loše, i izgleda mi kao bura u čaši vode, jer istinski veliki narodi kao Englezi, Francuzi, Nijemci... prolaze dublje egzistencijalne krize, imaju otuđenije elite i doslovno vode rat protiv svojih naroda, pa ove balkanske razmirice jednostavnu nisu ni blizu, važe li se teškoća problema.
 
Njeka ova tema ostane, a ako ju obrišete, na dušu vam. Spada u politiku, ali ne samo politiku.

Sad se viče i prepire oko Thompsonova koncerta, iako je dreka jača kod hrvatskih Jugoslavena. Osobno, iako nisam po naobrazbi društvenjak, ipak sam pročitao i probavio na vagone knjiga i tekstova o nacionalnoj povijesti i problematici i na ovim prostorima.

Bilo kako bilo, da ne spominjem akademska stajališta- mislim da su hrvatski i srpski mentaliteti nespojljivi. Točno je da je hrvatski više regionalno razlomljen, no ipak je integriran. Obje nacije imaju, općenito, ujednačen pogled na samosvojnost, samobit, želje za budućnošću i ideje o dobrom životu za sebe.

Sklon sam mišljenju autora izvrsne knjige iz 1991. "Izvori velikosrpske agresije" da je srpski identitet obilježem širenjem, ekspanzijom, a što je- interesantno- više počelo od 15. st. nadalje, i to na sjever i zapad. Da nije bilo Osmanlija, Srbi bi bili više pravi Balkan, kao Bugari i dalje na istoku. No ovako su se proširili na zapad, u veći dio BH gdje ih nije ni bilo (osim na istoku), dosta Hrvatske, pa čak i dio Slovenije (ne bih o Ugarskoj itd.).

Hrvatsko povijesno iskustvo je gubljenje teritorija i sužavanja, te demografskoga smanjivanja zbog Osmanlija- otud "kifla" (presloženo da se ide u rasčlane). Tu je i strah od asimilacije moćnijih proto-Talijana, Nijemaca i kasnije Mađara (do konca 18. st. Mađari nisu bili smatrani za prijetnju). Kao katolici, Hrvati nisu imali vjersku samoupravu. Držalo ih je jedino političko pravo (Sabor) i jezična kultura.

Srbe je u biti održala, a i okrupnjala nacionalna crkva. Odhrvali su se ugrozama katolizacije.

Da ne idem u daljnju prošlost, kod Srba vlada, unatoč dosta poraza, ekspanzivni i agresivni mentalitet, pa iako jadikuju- dobili su pola BH (iako je to malo za ambicije iz 19. st.). Također, srpska je politika elita i kulturnih slojeva organizirano nacionalistička. I to je stalnica, neovisno o režimu.
Tu je i SPC koja ja Srbija na kotačima.

Kod Hrvata, Katolička crkva- koja je ionako univerzalna- u praksi je mlitava i anacionalna, a napose u BH. Političke i kulturne elite su medijski mlitave i smušene, a ušančeni hrvatski Jugoslaveni su dobro pozicionirani i smeta im sve hrvatsko (da se ne lažemo). To su jugoslavenski nacionalisti.

Prema tomu, Thompson je došao kao ispušni ventil na ono što većina Hrvata osjeća kao izdaju vlasti na području medija i šire kulture, propovijedanje kod većine odbačenih jugonacionalista i obojnosti prema srpskom vikanju i prisvajanju, sada (velike brojke oko Jasenovca, izum Bunjevaca, Dubrovnik, svojatanje il inijekanje hrvatske povijesti i kulture, medijski rat vani- npr. stalno trubljenje oko NDH i angažman čudnih likova poput ražalovanoga povjesničara Greifa itd.).

Tu nema simetrije jer Hrvate ne zanimaju Srbi kao povijesni narod, gdje su i što su, pa ih i ne poznaju- čak ni oni koji bi trebali, razni akademici.
Na primjer- nezamisliv je Memorandum HAZU ili bilo što slično, kao i lijepljenje etiketa Srbima kao četnika, a što je Vučićeva vlada radila i radi "ustašizacijom" takvim anacionalnim žonglerima kao što su Plenković i Picula.

Stoga, kad se zbroji i oduzme, ne vidim da će se išta mijenjati.

Srbi će kao kolektiv, nastaviti s agresijom i stalnim rovarenjem oko hrvatskih napora za veći uspjeh i afirmaciju u svijetu. To je državna politika, ali i prožima većinu društva i sve elite (naravno, ne prirodoznanstvene). Srbi osjećaju da su izgubili svoj kao etnički prostor, da im je ispala uloga ravnatelja od Vardara do Triglava- jest- ali stalno guraju u tom smjeru. I dalje bi se širili.

Hrvati pak, kao kolektiv, iako su uspjeli u nizu područja, zadržali su taj obranaški i koncilijatorni mentalitet, ali uz bitnu slabost- ostavili su velik dio domaćega medijskoga prostora u biti antihrvatskim jugo-globalističkim likovima raznih naraštaja. Nema ih puno, no dobro su se postavili. Slabost Hrvata je što nikako da izgrade institucionalizirani nacionalizam, dobro doziran i racionalan- za razliku od srpskog mitomanskoga- i onda stalno nešto cvile i tu i tamo planu u incidentima, no to je kratkotrajno.

To jest slabost, kao što je srpska bombastična mitomanija i agresivnost- slabost, no čini se da se nitko ne može maknuti iz okova formirane kolektivne osobnosti.

Na koncu bih rekao da to i nije tako loše, i izgleda mi kao bura u čaši vode, jer istinski veliki narodi kao Englezi, Francuzi, Nijemci... prolaze dublje egzistencijalne krize, imaju otuđenije elite i doslovno vode rat protiv svojih naroda, pa ove balkanske razmirice jednostavnu nisu ni blizu, važe li se teškoća problema.
Vrlo kvalitetan i duboko promišljen tekst. Slažem se s većinom rečenog, osobito u dijelu o nespojivosti mentaliteta i različitim povijesnim iskustvima, što se onda reflektira i na današnje političke i kulturne razlike.

Točno je da je hrvatski identitet oblikovan kroz stoljeća obrane, prilagodbe i gubitaka i da je vezan uz jezik, pravo i Katoličku crkvu koja, za razliku od SPC, nikada nije bila nacionalna institucija u punom smislu. Srpski identitet, s druge strane, bio je duboko ukorijenjen u Crkvi koja je igrala ključnu ulogu u čuvanju identiteta i ambicija i taj model je realno rezultirao drukčijim kolektivnim navikama.

Istina je i da medijski prostor u Hrvatskoj i dalje u velikoj mjeri zauzimaju ljudi koji, blago rečeno, nemaju puno senzibiliteta za hrvatsku samobitnost, i više se bave relativizacijom nego izgradnjom nacionalnog samopouzdanja. Tu dolazimo do Thompsona i sličnih pojava koje, sviđalo se to nekome ili ne, funkcioniraju kao ventil za dio naroda koji se osjeća prevaren i marginaliziran.

Ne radi se tu o nikakvom primitivizmu, kako to vole prikazati jugoslavenski ostaci, nego o pokušaju vraćanja osjećaja dostojanstva i identiteta i to kod ljudi koji su prošli i Domovinski rat i tranzicijsku nepravdu.

Nažalost, dok god ne dođe do nekog racionalnog, ali jasnog nacionalnog konsenzusa u Hrvatskoj, koji bi znao povući crtu između zdravog patriotizma i ekstremizma, ali i između otvorenosti i naivnosti, Hrvatska će kao društvo uvijek ići korak naprijed, pa dva natrag. Srpska politika, s druge strane, jako dobro zna što hoće, i tu si u pravu.. to je stalnica, neovisno o režimu.
 
Ima vremena do sledeceg rata da razmisljaju koliko hoce , ali jalovo...

Odakle vam sad ta ideja da Srbi rovare po uspesima Hrvatske u svetu.....ja prvi put cujem da Srbija ima aktivne projekte spustanja i omalovazavanja hrvatskih uspeha u nauci , ni srpska nauka ih ne interesuje, a kamoli hrvatska, e sad oko fudbalske reprezentacije, to ne znam, ili oko atletike...
 
Sklon sam mišljenju autora izvrsne knjige iz 1991. "Izvori velikosrpske agresije" da je srpski identitet obilježem širenjem, ekspanzijom, a što je- interesantno- više počelo od 15. st. nadalje, i to na sjever i zapad. Da nije bilo Osmanlija, Srbi bi bili više pravi Balkan, kao Bugari i dalje na istoku. No ovako su se proširili na zapad, u veći dio BH gdje ih nije ni bilo (osim na istoku), dosta Hrvatske, pa čak i dio Slovenije (ne bih o Ugarskoj itd.).

Hrvatsko povijesno iskustvo je gubljenje teritorija i sužavanja, te demografskoga smanjivanja zbog Osmanlija- otud "kifla" (presloženo da se ide u rasčlane). Tu je i strah od asimilacije moćnijih proto-Talijana, Nijemaca i kasnije Mađara (do konca 18. st. Mađari nisu bili smatrani za prijetnju). Kao katolici, Hrvati nisu imali vjersku samoupravu. Držalo ih je jedino političko pravo (Sabor) i jezična kultura.
Хрватска има своју експанзију, никада у хрватској историји, Хрвати нису држали један део Херцеговине под својом контролом оволико деценија.
Јесте да формално немају ентитет, али судбина тог ''дела Хрватске'' је везана са РС.
БиХ може бити савремена и демократска држава само ако се Дејтон реформише у корист сва три народа, где би хрватска заједница морала да добије неки степен аутономије, где би РС била сачувана и ојачана и где би уставна решења спречила трећу страну муслимане да сањају унитарну централистичку исламску државу.
 
Njeka ova tema ostane, a ako ju obrišete, na dušu vam. Spada u politiku, ali ne samo politiku.

Sad se viče i prepire oko Thompsonova koncerta, iako je dreka jača kod hrvatskih Jugoslavena. Osobno, iako nisam po naobrazbi društvenjak, ipak sam pročitao i probavio na vagone knjiga i tekstova o nacionalnoj povijesti i problematici i na ovim prostorima.

Bilo kako bilo, da ne spominjem akademska stajališta- mislim da su hrvatski i srpski mentaliteti nespojljivi. Točno je da je hrvatski više regionalno razlomljen, no ipak je integriran. Obje nacije imaju, općenito, ujednačen pogled na samosvojnost, samobit, želje za budućnošću i ideje o dobrom životu za sebe.

Sklon sam mišljenju autora izvrsne knjige iz 1991. "Izvori velikosrpske agresije" da je srpski identitet obilježem širenjem, ekspanzijom, a što je- interesantno- više počelo od 15. st. nadalje, i to na sjever i zapad. Da nije bilo Osmanlija, Srbi bi bili više pravi Balkan, kao Bugari i dalje na istoku. No ovako su se proširili na zapad, u veći dio BH gdje ih nije ni bilo (osim na istoku), dosta Hrvatske, pa čak i dio Slovenije (ne bih o Ugarskoj itd.).

Hrvatsko povijesno iskustvo je gubljenje teritorija i sužavanja, te demografskoga smanjivanja zbog Osmanlija- otud "kifla" (presloženo da se ide u rasčlane). Tu je i strah od asimilacije moćnijih proto-Talijana, Nijemaca i kasnije Mađara (do konca 18. st. Mađari nisu bili smatrani za prijetnju). Kao katolici, Hrvati nisu imali vjersku samoupravu. Držalo ih je jedino političko pravo (Sabor) i jezična kultura.

Srbe je u biti održala, a i okrupnjala nacionalna crkva. Odhrvali su se ugrozama katolizacije.

Da ne idem u daljnju prošlost, kod Srba vlada, unatoč dosta poraza, ekspanzivni i agresivni mentalitet, pa iako jadikuju- dobili su pola BH (iako je to malo za ambicije iz 19. st.). Također, srpska je politika elita i kulturnih slojeva organizirano nacionalistička. I to je stalnica, neovisno o režimu.
Tu je i SPC koja ja Srbija na kotačima.

Kod Hrvata, Katolička crkva- koja je ionako univerzalna- u praksi je mlitava i anacionalna, a napose u BH. Političke i kulturne elite su medijski mlitave i smušene, a ušančeni hrvatski Jugoslaveni su dobro pozicionirani i smeta im sve hrvatsko (da se ne lažemo). To su jugoslavenski nacionalisti.

Prema tomu, Thompson je došao kao ispušni ventil na ono što većina Hrvata osjeća kao izdaju vlasti na području medija i šire kulture, propovijedanje kod većine odbačenih jugonacionalista i obojnosti prema srpskom vikanju i prisvajanju, sada (velike brojke oko Jasenovca, izum Bunjevaca, Dubrovnik, svojatanje il inijekanje hrvatske povijesti i kulture, medijski rat vani- npr. stalno trubljenje oko NDH i angažman čudnih likova poput ražalovanoga povjesničara Greifa itd.).

Tu nema simetrije jer Hrvate ne zanimaju Srbi kao povijesni narod, gdje su i što su, pa ih i ne poznaju- čak ni oni koji bi trebali, razni akademici.
Na primjer- nezamisliv je Memorandum HAZU ili bilo što slično, kao i lijepljenje etiketa Srbima kao četnika, a što je Vučićeva vlada radila i radi "ustašizacijom" takvim anacionalnim žonglerima kao što su Plenković i Picula.

Stoga, kad se zbroji i oduzme, ne vidim da će se išta mijenjati.

Srbi će kao kolektiv, nastaviti s agresijom i stalnim rovarenjem oko hrvatskih napora za veći uspjeh i afirmaciju u svijetu. To je državna politika, ali i prožima većinu društva i sve elite (naravno, ne prirodoznanstvene). Srbi osjećaju da su izgubili svoj kao etnički prostor, da im je ispala uloga ravnatelja od Vardara do Triglava- jest- ali stalno guraju u tom smjeru. I dalje bi se širili.

Hrvati pak, kao kolektiv, iako su uspjeli u nizu područja, zadržali su taj obranaški i koncilijatorni mentalitet, ali uz bitnu slabost- ostavili su velik dio domaćega medijskoga prostora u biti antihrvatskim jugo-globalističkim likovima raznih naraštaja. Nema ih puno, no dobro su se postavili. Slabost Hrvata je što nikako da izgrade institucionalizirani nacionalizam, dobro doziran i racionalan- za razliku od srpskog mitomanskoga- i onda stalno nešto cvile i tu i tamo planu u incidentima, no to je kratkotrajno.

To jest slabost, kao što je srpska bombastična mitomanija i agresivnost- slabost, no čini se da se nitko ne može maknuti iz okova formirane kolektivne osobnosti.

Na koncu bih rekao da to i nije tako loše, i izgleda mi kao bura u čaši vode, jer istinski veliki narodi kao Englezi, Francuzi, Nijemci... prolaze dublje egzistencijalne krize, imaju otuđenije elite i doslovno vode rat protiv svojih naroda, pa ove balkanske razmirice jednostavnu nisu ni blizu, važe li se teškoća problema.
Ne razumem... ovo je jezik koji Krstarica ne poznaje.


Tema o nekom folk pevacu?
 
Хрватска има своју експанзију, никада у хрватској историји, Хрвати нису држали један део Херцеговине под својом контролом оволико деценија.
Јесте да формално немају ентитет, али судбина тог ''дела Хрватске'' је везана са РС.
БиХ може бити савремена и демократска држава само ако се Дејтон реформише у корист сва три народа, где би хрватска заједница морала да добије неки степен аутономије, где би РС била сачувана и ојачана и где би уставна решења спречила трећу страну муслимане да сањају унитарну централистичку исламску државу.
Zanimljivo kako svaki pokušaj Hrvata da politički prežive unutar BiH ti odmah vidiš kao ekspanziju, dok je tvoja vizija ojačane RS čista demokracija, zar ne?

To da Hrvati nikada nisu držali dio Hercegovine više govori o tvojoj selektivnoj povijesnoj amneziji nego o stvarnim granicama. Ako ćemo tako, ni pola današnjih srpskih prostora nije bilo pod srpskom vlašću dok Osmanlije nisu natjerale vaše pretke na zapad. Pa ne pričamo sad o srpskoj ekspanziji, jelda?

A to s trećom stranom Muslimanima, pa ajde se odluči čovječe. Jesu li oni narod ili neki pokret? Jer ako ih zoveš trećom stranom, a nisu nestali od 15. stoljeća do danas, možda bi bilo zdravije da ih vidiš kao konstitutivne građane, a ne kao privremenu smetnju.

Uglavnom, svaka ideja o reformi koja polazi od jačanja RS i guranja Hrvata u posebnu autonomiju, a Muslimane u tišinu, nije nikakav put ka moderno demokratskoj BiH, nego povratna karta u 1990-e s pogledom na podjelu.

Ali da, lakše je pričati o sudbini dijela Hrvatske nego priznati da ti je cijeli narativ na staklenim nogama i etničkim kartama iz mašte.
 
Poslednja izmena:
Zanimljivo kako svaki pokušaj Hrvata da politički prežive unutar BiH ti odmah vidiš kao ekspanziju, dok je tvoja vizija ojačane RS čista demokracija, zar ne?

To da Hrvati nikada nisu držali dio Hercegovine više govori o tvojoj selektivnoj povijesnoj amneziji nego o stvarnim granicama. Ako ćemo tako, ni pola današnjih srpskih prostora nije bilo pod srpskom vlašću dok Osmanlije nisu natjerale vaše pretke na zapad. Pa ne pričamo sad o srpskoj ekspanziji, jelda?

A to s trećom stranom Muslimanima, pa de se odluči, čovječe. Jesu li oni narod ili neki pokret? Jer ako ih zoveš trećom stranom, a nisu nestali od 15. stoljeća do danas, možda bi bilo zdravije da ih vidiš kao konstitutivne građane, a ne kao privremenu smetnju.

Uglavnom, svaka ideja o reformi koja polazi od jačanja RS i guranja Hrvata u posebnu autonomiju, a Muslimane u tišinu, nije nikakav put ka moderno demokratskoj BiH, nego povratna karta u 1990-e s pogledom na podjelu.

Ali da, lakše je pričati o sudbini dijela Hrvatske nego priznati da ti je cijeli narativ na staklenim nogama i etničkim kartama iz mašte.
Sta ce Hrvati raditi u federaciji - zabole me.

Njihova stvar
 
Bilo kako bilo, da ne spominjem akademska stajališta- mislim da su hrvatski i srpski mentaliteti nespojljivi.
Hrvati i Srbi su isti narod koji govori istim jezikom i potpuno su isti u svakom smislu, osim u smislu preovlađujuće religije.

Sve to što si ti napisao u traktatu isto govore i Srbi, samo što zamene imena naroda.

To generalno važi za ceo Balkan.

Imaš određeni procenat intelektualaca koji su iznad tih sranja na svakoj strani, i većinsku neobrazovanu boraniju koja pada na te nebeske narative o sopstvenoj superiornosti bez ikakvog razumnog dokaza.

Frojd, koliko god bio blesav, to je pravilno primetio i nazvao "the narcissism of small differences".

Odnosi se na tendenciju ljudi ili grupa koje su veoma slične da upravo zbog tih sitnih razlika razvijaju posebno žestok antagonizam i rivalstvo. Umesto da ih sličnost zbliži, one postaju povod za sukob. To je recimo čest slučaj kod religijskih sekti, hordi fudbalskih navijača, malih naroda poput Balkanjeros simpleksa, i sličnih životinjskih vrsta.
 
Zanimljivo kako svaki pokušaj Hrvata da politički prežive unutar BiH ti odmah vidiš kao ekspanziju, dok je tvoja vizija ojačane RS čista demokracija, zar ne?
Не, ја то видим као једно те исто, као спојене судове. Рекао сам временски да нису држали толико дуго, где је то незванично Хрватска. Само што је запад оштетио Хрвате од почетка, јер требало је да добију аутономију.
Запад је дао Србима РС, јер нису могли да дају мање, а са Хрватима је било лако.
Зато постоје измишљени правни термини ''геноцид'' за Србе и ''здружени злочиначки подухват'' у преводу ''мали геноцид'' за Хрвате, како би се временом лакше створила унитарна исламска Босна, а Херцеговину и у самом имену државе би укинули на крају тог процеса.

Запад мора да прихвати три ентитета у БиХ, са највишим степеном аутономије, да РС врати овлашћења која је временом изгубила и да Брчко не буде дистрикт. Тек онда креће модернизација и демократизација БиХ. Овако ближи је распад и рат. Само у следећем рату, Србија и Хрватска су решиле све проблеме и имаће само један, а то је Сарајево. Дакле далеко боља сарадња, него Милошевић-Туђман, који су силом покушавали да сарађују и да нађу заједнички језик, јер их је међусобни рат ужасно оптерећивао.
Већ одавно гледамо осовину Додик-Човић.
 
Njeka ova tema ostane, a ako ju obrišete, na dušu vam. Spada u politiku, ali ne samo politiku.

Sad se viče i prepire oko Thompsonova koncerta, iako je dreka jača kod hrvatskih Jugoslavena. Osobno, iako nisam po naobrazbi društvenjak, ipak sam pročitao i probavio na vagone knjiga i tekstova o nacionalnoj povijesti i problematici i na ovim prostorima.

Bilo kako bilo, da ne spominjem akademska stajališta- mislim da su hrvatski i srpski mentaliteti nespojljivi. Točno je da je hrvatski više regionalno razlomljen, no ipak je integriran. Obje nacije imaju, općenito, ujednačen pogled na samosvojnost, samobit, želje za budućnošću i ideje o dobrom životu za sebe.

Sklon sam mišljenju autora izvrsne knjige iz 1991. "Izvori velikosrpske agresije" da je srpski identitet obilježem širenjem, ekspanzijom, a što je- interesantno- više počelo od 15. st. nadalje, i to na sjever i zapad. Da nije bilo Osmanlija, Srbi bi bili više pravi Balkan, kao Bugari i dalje na istoku. No ovako su se proširili na zapad, u veći dio BH gdje ih nije ni bilo (osim na istoku), dosta Hrvatske, pa čak i dio Slovenije (ne bih o Ugarskoj itd.).

Hrvatsko povijesno iskustvo je gubljenje teritorija i sužavanja, te demografskoga smanjivanja zbog Osmanlija- otud "kifla" (presloženo da se ide u rasčlane). Tu je i strah od asimilacije moćnijih proto-Talijana, Nijemaca i kasnije Mađara (do konca 18. st. Mađari nisu bili smatrani za prijetnju). Kao katolici, Hrvati nisu imali vjersku samoupravu. Držalo ih je jedino političko pravo (Sabor) i jezična kultura.

Srbe je u biti održala, a i okrupnjala nacionalna crkva. Odhrvali su se ugrozama katolizacije.

Da ne idem u daljnju prošlost, kod Srba vlada, unatoč dosta poraza, ekspanzivni i agresivni mentalitet, pa iako jadikuju- dobili su pola BH (iako je to malo za ambicije iz 19. st.). Također, srpska je politika elita i kulturnih slojeva organizirano nacionalistička. I to je stalnica, neovisno o režimu.
Tu je i SPC koja ja Srbija na kotačima.

Kod Hrvata, Katolička crkva- koja je ionako univerzalna- u praksi je mlitava i anacionalna, a napose u BH. Političke i kulturne elite su medijski mlitave i smušene, a ušančeni hrvatski Jugoslaveni su dobro pozicionirani i smeta im sve hrvatsko (da se ne lažemo). To su jugoslavenski nacionalisti.

Prema tomu, Thompson je došao kao ispušni ventil na ono što većina Hrvata osjeća kao izdaju vlasti na području medija i šire kulture, propovijedanje kod većine odbačenih jugonacionalista i obojnosti prema srpskom vikanju i prisvajanju, sada (velike brojke oko Jasenovca, izum Bunjevaca, Dubrovnik, svojatanje il inijekanje hrvatske povijesti i kulture, medijski rat vani- npr. stalno trubljenje oko NDH i angažman čudnih likova poput ražalovanoga povjesničara Greifa itd.).

Tu nema simetrije jer Hrvate ne zanimaju Srbi kao povijesni narod, gdje su i što su, pa ih i ne poznaju- čak ni oni koji bi trebali, razni akademici.
Na primjer- nezamisliv je Memorandum HAZU ili bilo što slično, kao i lijepljenje etiketa Srbima kao četnika, a što je Vučićeva vlada radila i radi "ustašizacijom" takvim anacionalnim žonglerima kao što su Plenković i Picula.

Stoga, kad se zbroji i oduzme, ne vidim da će se išta mijenjati.

Srbi će kao kolektiv, nastaviti s agresijom i stalnim rovarenjem oko hrvatskih napora za veći uspjeh i afirmaciju u svijetu. To je državna politika, ali i prožima većinu društva i sve elite (naravno, ne prirodoznanstvene). Srbi osjećaju da su izgubili svoj kao etnički prostor, da im je ispala uloga ravnatelja od Vardara do Triglava- jest- ali stalno guraju u tom smjeru. I dalje bi se širili.

Hrvati pak, kao kolektiv, iako su uspjeli u nizu područja, zadržali su taj obranaški i koncilijatorni mentalitet, ali uz bitnu slabost- ostavili su velik dio domaćega medijskoga prostora u biti antihrvatskim jugo-globalističkim likovima raznih naraštaja. Nema ih puno, no dobro su se postavili. Slabost Hrvata je što nikako da izgrade institucionalizirani nacionalizam, dobro doziran i racionalan- za razliku od srpskog mitomanskoga- i onda stalno nešto cvile i tu i tamo planu u incidentima, no to je kratkotrajno.

To jest slabost, kao što je srpska bombastična mitomanija i agresivnost- slabost, no čini se da se nitko ne može maknuti iz okova formirane kolektivne osobnosti.

Na koncu bih rekao da to i nije tako loše, i izgleda mi kao bura u čaši vode, jer istinski veliki narodi kao Englezi, Francuzi, Nijemci... prolaze dublje egzistencijalne krize, imaju otuđenije elite i doslovno vode rat protiv svojih naroda, pa ove balkanske razmirice jednostavnu nisu ni blizu, važe li se teškoća problema.
Samo se vi drzite vaseg Zapada a nas Srbe ostavite na miru i sve ce biti OK
Thank you
 
Не, ја то видим као једно те исто, као спојене судове. Рекао сам временски да нису држали толико дуго, где је то незванично Хрватска. Само што је запад оштетио Хрвате од почетка, јер требало је да добију аутономију.
Запад је дао Србима РС, јер нису могли да дају мање, а са Хрватима је било лако.
Зато постоје измишљени правни термини ''геноцид'' за Србе и ''здружени злочиначки подухват'' у преводу ''мали геноцид'' за Хрвате, како би се временом лакше створила унитарна исламска Босна, а Херцеговину и у самом имену државе би укинули на крају тог процеса.

Запад мора да прихвати три ентитета у БиХ, са највишим степеном аутономије, да РС врати овлашћења која је временом изгубила и да Брчко не буде дистрикт. Тек онда креће модернизација и демократизација БиХ. Овако ближи је распад и рат. Само у следећем рату, Србија и Хрватска су решиле све проблеме и имаће само један, а то је Сарајево. Дакле далеко боља сарадња, него Милошевић-Туђман, који су силом покушавали да сарађују и да нађу заједнички језик, јер их је међусобни рат ужасно оптерећивао.
Већ одавно гледамо осовину Додик-Човић.
Zapad je Hrvatima dao premalo, Srbima taman, a Bošnjacima je podmetnuo unitarnu islamsku državu kao krajnji cilj? Ovo zvuči više kao scenarij s YouTube kanala s 300 pretplatnika nego kao ozbiljna analiza.

I fascinantno je kako se genocid i zajednički zločinački pothvat u tvojoj verziji tumače kao PR kampanja, a ne kao pravne kvalifikacije sudova koje su vaši političari priznavali dok su potpisivali Dayton.

Što se tiče tvoje vizije buduće BiH: tri entiteta, RS s vraćenim ovlastima, Brčko podijeljeno… I naravno, rješenje u kojem Zagreb i Beograd zajedno ratuju protiv Sarajeva. Pa gdje više nalazite te karte iz '92 koje još sanjate?
 
A to s trećom stranom Muslimanima, pa ajde se odluči čovječe. Jesu li oni narod ili neki pokret? Jer ako ih zoveš trećom stranom, a nisu nestali od 15. stoljeća do danas, možda bi bilo zdravije da ih vidiš kao konstitutivne građane, a ne kao privremenu smetnju.

Uglavnom, svaka ideja o reformi koja polazi od jačanja RS i guranja Hrvata u posebnu autonomiju, a Muslimane u tišinu, nije nikakav put ka moderno demokratskoj BiH, nego povratna karta u 1990-e s pogledom na podjelu.

Ali da, lakše je pričati o sudbini dijela Hrvatske nego priznati da ti je cijeli narativ na staklenim nogama i etničkim kartama iz mašte.
Трећа страна је свако, ако није прва или друга.
Да Андрић устане из гроба, рекао би ''на Балкану се много тога променило, али у Босни скоро ништа''.
Ја видим Муслимане као конститутивне грађане, али видим их и као фактор који сања унитарну исламску државу без хришћана, а оно мало што остане да буду Босанци друге вере.
За Муслимане је тишина, ако нема унитарне државе где су они већински народ, а друга два народа имају статус мањине.

Грађанска иницијатива, уређени систем у БиХ ће настати, тек када ХБ добије ентитет, РС врати изворном Дејтону, а Муслимани прихвате такву државу. До тада ће само националисти и исламисти да освајају власт и да шире своју реторику.
За сада ... Муслимани дају 5 голова, Срби 3, а Хрвати 1. Нема уређене државе док сва три народа не буду давали подједнако по 3 гола.
 
Трећа страна је свако, ако није прва или друга.
Да Андрић устане из гроба, рекао би ''на Балкану се много тога променило, али у Босни скоро ништа''.
Ја видим Муслимане као конститутивне грађане, али видим их и као фактор који сања унитарну исламску државу без хришћана, а оно мало што остане да буду Босанци друге вере.
За Муслимане је тишина, ако нема унитарне државе где су они већински народ, а друга два народа имају статус мањине.

Грађанска иницијатива, уређени систем у БиХ ће настати, тек када ХБ добије ентитет, РС врати изворном Дејтону, а Муслимани прихвате такву државу. До тада ће само националисти и исламисти да освајају власт и да шире своју реторику.
За сада ... Муслимани дају 5 голова, Срби 3, а Хрвати 1. Нема уређене државе док сва три народа не буду давали подједнако по 3 гола.
To bi bilo tako jednostavno i savršeno kad bi sva tri naroda imala mentalitet Švicarske, ali nažalost, mentalitet je jedno 200 godina iza Švicarkse, pa samim time niti nema smisla za očekivati da će ovo što si ti naveo biti ostvarivo u skoroj budućnosti.
 

Back
Top