Već duže vreme loše spavam. Nijednu noć ne odspavam duže od 4 sata, i to uz česta buđenja. Loš san, bar u mom slučaju, je posledica dnevnih dešavanja i stresova, tako da noću često
sumiram utiske.
Pamtim i bolje... noći.
Nije nesanica to sto vi lezete kasno.
To je nesto drugo .
Nesanica je kad nocima ne spavas(ne zbog obaveza,nego jednostavno ne ide san na oci), a onda vise ne znas sta ces sa sobom.Ni sta vise da radis.
Dosadi ti i gledanje tv-a,i citanje i sve.Nemas vise ni o cemu da razmisljas,i svakojake gluposti pocinju da ti padaju na pamet.
Naravno,u velikom broju slucajeva i bez nesanice mnogim ljudima raznorazne gluposti padaju na pamet.
Ja sam jedno kratko vreme, patila od "nesanice" ( priznajem, bilo mi je teško da zaspim, ali to me je brinulo isključivo zbog obaveze ranog ustajanja, pa mi je bilo hitno da zaspim), i ako sam samo slučajno pala u zamku razmišljanja o dnevnim događajima, ili o planovima za sutrašnji dan, mogla sam komotno da se oprostim od spavanja.
Moji "lekovi" za tu stvar su bili: čitanje omiljene, umereno dosadne knjige (umirujućeg i prijatnog sadržaja), ili maštarije najneverovatnijih stvari, tipa "šta bi bilo kad bi bilo...", naravno, prijatnog sadržaja - makar to bilo i šta bih uradila da dobijem na lutriji - što neverovatnije i dalje od stvarnosti, to bolje...
Fizičko zamaranje na vazduhu je nezaobilazno, a za ležanje po celu noć bez sna, čitala sam da je kontraproduktivno, naročito ako je udruženo sa strahom od nesanice. Kažu da je bolje ustati i zabaviti se nečim što ne zahteva veliko razmišljanje, ili kretanje. I šolja toplog mleka, neki čaj...naravno biljni, po mogućnosti sa umirujućim delovanjem...
Možda nekome i pomogne...
