kod mene na poslu ima bas dosta slucajeva `ljubavi` sa nadredjenima.
bas i ne verujem da je prava ljubav. vise mi lici na robnu razmenu. ako ta osoba dobija nesto zbog sexa, onda smo svi ostali zakinuti. o tome se radi. ispadne to malo vise od 5.000
Bas htedoh da spomenem da nije uvek goli kes mogucnost i da ima tu mnogo suptilnijih varijanti, pa cak da se nikad ni ne spomene da se zapravo radi o razmeni, i da je u nekim oblastima, nazalost, za napredovanje gotovo neophodno da imas nekog da te pogura, ali reko' aj da ne sirim temu kada je vec dobila neki drugaciji tok i kada nisam spremna da govorim "konkretnije".
Ali da je deprimirajuce kada dajes sve od sebe u cilju napredovanja u nekoj oblasti i znas da to mozda ipak nece biti dovoljno, jeste. Jer, sve vreme postoji taj paralelni put kojim bi mogao sve mnogo lakse, sa mnogo manje nebezazlenog stresa. I to moze biti tako, verujem, cime god se zena (posto sada pricamo o njima/nama) bavila.. tj. radila na trafici, bolnici, sudu ili se bavila naucnim radom.
Mislim da u ovakvom sistemu nema sanse da se u nekom trenutku ne osetis kao budala. Ok, imas svoj put, svesno biras da neces tako pa makar ne dobila ono sto zaista i zasluzujes (dakle, varijanta koja postoji pored one kada uzimas nesto sto ti ne pripada), ali ostaje cinjenica da iako imas svoja nacela i ne mozes protiv sebe, zbog sebe (ni ne zelis to, moram da naglasim, jer se ne radi o tome da bi se ti ipak, ali brines da ne sazna selo) ipak je prisutan taj osecaj da si za zivot u drustvu kojim si okruzena nesposobna.
Posebno ako znas da bi, da krenes malo drugacijim putem (a to ne mora biti samo u kontekstu ove teme koja je prilicno konkretna) mogla da dosegnes stvarno mnogo.
Pitanje je kakav imas zeludac i koliko ti je bitno da mozes svakoga da pogledas u oci, a mozda i pre toga, barem kada je o meni rec, da ne postoji nista zbog cega bi te se postideli roditelji.