Vučje praznike Sloveni su slavili u jesen, tokom novembra ne bi li umilostivili ovu moćnu zver. Vuka si još nazivali i neimeonik,kamenik ili divjana. Praznovalo se sedam, a ponegje i tri ili devet vučjih dana najviše kod Srba i Bugara. Najviše je praznovan poslednji dan pod imenom rasturnjak ili raspist, kada se vukovi razilaze. Tog dana svetom kruži sakati vuk pod imenom krivi vuk koji se smatra najopasnijim od svih vukova. Sveti Sava u jednoj legendi određuje hranu vukovima pa čak i krivom vuku. Krivom vuku dodeljuje čoveka koji sve ovo krišom posmatra. Postoji i verovanje ako bi pokojnik bio sahranjen u odeći koja je pravljena na vučje dane on će se pretvoriti u vukodlaka. Za vreme vučih dana izgjegava se svaki rad kao i izlaženje van kuće.