Nepotreban teret

-korisnik-

Aktivan član
Poruka
1.752
„Pitao je učenik učitelja:
Tako si mudar, uvek dobro raspoložen, nikada se ne ljutiš… Pomozi mi da i ja postanem takav.

Učitelj je pristao i zamolio učenika da donese krompir i jednu providnu kesu.
… Kada se na nekoga naljutiš i sakriješ svoju uvredjenost – reče učitelj – uzmi jedan krompir pa sa jedne njegove strane napiši svoje ime, a sa druge ime čoveka sa kojim si se posvadjao, a onda stavi krompir u kesu.

I to je sve? – upita učenik iznenadjeno.

Ne, – odgovori učitelj – potrebno je da uvek sa sobom nosiš tu kesu, i svaki put kada se se osetiš uvredjeno da u nju staviš krompir.

Učenik je pristao. Prošlo je neko vreme. Kesa se punila krompirima i postala poprilično teška. Bilo je vrlo nezgodno stalno je nositi sa sobom. Uz to krompiri koji su prvi stavljeni u kesu počeli su da se kvare. Neki su proklijali, a neki istrulili i širili neprijatan miris. Učenik je došao kod učitelja i rekao:

Nemoguće je ovo nositi sa sobom. Prvo, kesa je suviše teška, a drugo, krompir se pokvario. Predloži nešto drugo.

Ali učitelj je odgovorio:
To isto dešava se i u tvojoj duši. Kada se na nekoga naljutiš, uvrediš, u tvojoj duši se stvara težak kamen iako ti to odmah ne primećuješ. Zatim kamen postaje sve veći. Postupci se pretvaraju u navike, navike u karakter, koji rađa poroke koji zaudaraju. I na taj tovar lako bi zaboravili da nije suviše težak da ga stalno nosimo sa sobom. Dao sam ti mogućnost da posmatraš ceo taj proces sa strane. Svaki put kada odlučiš da se uvrediš ili da nekome naneseš uvredu razmisli da li ti je taj kamen potreban.”
 
Čekaj malo, nije li mališan mogao dobiti bolji savet. Učitelj je očito manipulisao percepcijom u neiskusnoga, sugestiji sklonog, mališana. Prilično neodgovorno. Prvo, mogao mu je preporučiti neku od onih vakumskih kesa, u kojima je nemoguće da se išta pokvari. Nije svačija duša kartonskog preseka. Drugo, mogao mu je preporučiti nešto kompaktnije, ili ga podučiti metodu kojim bi mogao kompresovati svoju nelagodu u nešto nosivije, ili makar manje raspadljivo.
Treće, i najvažnije, mogao mu je reći da kada neki džiberi previše su užive i počnu da mu spuštaju kajlu, on isuče svoju zastavu iz bokserica i napravi po njihovim Kappa trenericama rupe u obliku krompira. Dum dum, i nema šta da nosaš, prevrnuće se posred trotoara ti dizelaški džakovi.

Da nosi kesu sa sobom. Pa šta je ovo, pijaca? Ma taj učitelj je običan šarlatan. Gde mu je dodjo? Kladim se niti da ima uokvirenu tajnu tehniku koju prenosi samo svojim najvernijim učenicima u trenu svoje mučke pogibije iz sačekuše, terajući iste da se zakunu na krvnu osvetu i to da će pokušati da osvoje sledeći kup u Bobu, ali samo ako pronadju snagu prijateljstva unutar svojih srcadi.

Da nosi kesu. Bože blagi. Bolje da mu savetovao da zagospodari veštinom društvene igre 'Ne ljuti se čoveče'.
 
Čekaj malo, nije li mališan mogao dobiti bolji savet. Učitelj je očito manipulisao percepcijom u neiskusnoga, sugestiji sklonog, mališana. Prilično neodgovorno. Prvo, mogao mu je preporučiti neku od onih vakumskih kesa, u kojima je nemoguće da se išta pokvari. Nije svačija duša kartonskog preseka. Drugo, mogao mu je preporučiti nešto kompaktnije, ili ga podučiti metodu kojim bi mogao kompresovati svoju nelagodu u nešto nosivije, ili makar manje raspadljivo.
Treće, i najvažnije, mogao mu je reći da kada neki džiberi previše su užive i počnu da mu spuštaju kajlu, on isuče svoju zastavu iz bokserica i napravi po njihovim Kappa trenericama rupe u obliku krompira. Dum dum, i nema šta da nosaš, prevrnuće se posred trotoara ti dizelaški džakovi.

Da nosi kesu sa sobom. Pa šta je ovo, pijaca? Ma taj učitelj je običan šarlatan. Gde mu je dodjo? Kladim se niti da ima uokvirenu tajnu tehniku koju prenosi samo svojim najvernijim učenicima u trenu svoje mučke pogibije iz sačekuše, terajući iste da se zakunu na krvnu osvetu i to da će pokušati da osvoje sledeći kup u Bobu, ali samo ako pronadju snagu prijateljstva unutar svojih srcadi.

Da nosi kesu. Bože blagi. Bolje da mu savetovao da zagospodari veštinom društvene igre 'Ne ljuti se čoveče'.



„Da li primećujete da ima struje?
Ne primećujete.
A čim je nema, vi primetite, je l’ tako?
Čudni smo mi.
Lakše nam je da primetimo ono čega nema, nego ono čega ima“
 
Nisam ja takav, prijatelju.
Osim toga. Zatvori oči. Šta vidiš? Ništa zapravo. U stvari, unutarnju stranu svojih kapaka, ne vidiš ni krvenilo kapilara koji prožimaju tkaninu nadoka, ako ne dodje do kontrasta u obliku svetlosti prodorne sa spolja.
Dakle šta primećuješ tu? Apsolutno ništa.
Otvori oči. Šta vidiš?

Freestyle filozofija, bro. Doduše, u pitanju je odnos izmedju predmeta/pozadine. To je kognitivna semantika već.
 
Znam da nisi takav burazeru nego je dobar citat pa sam bacio..ovo ti je opako dobro xD "Kladim se niti da ima uokvirenu tajnu tehniku koju prenosi samo svojim najvernijim učenicima u trenu svoje mučke pogibije iz sačekuše, terajući iste da se zakunu na krvnu osvetu i to da će pokušati da osvoje sledeći kup u Bobu, ali samo ako pronadju snagu prijateljstva unutar svojih srcadi."
 
Dobra je priča. Ali poput gabaritne porcije tela narodne mudrosti, nije, kako bi se reklo, osavremenjena. Što u neku ruku nije loše, zapravo. Narodna mudrost, ta divna, ranija, pre prokletih računala i pametnih uredjaja, oh ljudima bih ruke sekao po ulici kada ih vidim kako se šetaju pametnim uredjajem napred, a ne gledajući ni kuda idu niti kuda jesu, nije predvidjala oportunistički, gotovo maliciozan, mojim istupom ovom prilikom demonstriran, pristup.
Dobar je savet.

Inače, film sa bobom, koji mi je pao na pamet dok sam ti odgovarao je 'Cool Runnings'.
 
„Pitao je učenik učitelja:
Tako si mudar, uvek dobro raspoložen, nikada se ne ljutiš… Pomozi mi da i ja postanem takav.

Učitelj je pristao i zamolio učenika da donese krompir i jednu providnu kesu.
… Kada se na nekoga naljutiš i sakriješ svoju uvredjenost – reče učitelj – uzmi jedan krompir pa sa jedne njegove strane napiši svoje ime, a sa druge ime čoveka sa kojim si se posvadjao, a onda stavi krompir u kesu.

I to je sve? – upita učenik iznenadjeno.

Ne, – odgovori učitelj – potrebno je da uvek sa sobom nosiš tu kesu, i svaki put kada se se osetiš uvredjeno da u nju staviš krompir.

Učenik je pristao. Prošlo je neko vreme. Kesa se punila krompirima i postala poprilično teška. Bilo je vrlo nezgodno stalno je nositi sa sobom. Uz to krompiri koji su prvi stavljeni u kesu počeli su da se kvare. Neki su proklijali, a neki istrulili i širili neprijatan miris. Učenik je došao kod učitelja i rekao:

Nemoguće je ovo nositi sa sobom. Prvo, kesa je suviše teška, a drugo, krompir se pokvario. Predloži nešto drugo.

Ali učitelj je odgovorio:
To isto dešava se i u tvojoj duši. Kada se na nekoga naljutiš, uvrediš, u tvojoj duši se stvara težak kamen iako ti to odmah ne primećuješ. Zatim kamen postaje sve veći. Postupci se pretvaraju u navike, navike u karakter, koji rađa poroke koji zaudaraju. I na taj tovar lako bi zaboravili da nije suviše težak da ga stalno nosimo sa sobom. Dao sam ti mogućnost da posmatraš ceo taj proces sa strane. Svaki put kada odlučiš da se uvrediš ili da nekome naneseš uvredu razmisli da li ti je taj kamen potreban.”
divno<3
 
Taj učitelj je bio Dositej Obradović,garant,koji je doneo krompiriške u Zerbiju...
Inače štos sa nosanjem krompira se koristi od pamtiveka u školama Uzbekistana I zato
Uzbekistanci pomalo lice na krompire...:sad2:

- - - - - - - - - -

Naravno:ne preterano...
 
Ne znam ima li veze sa temom, osim što je takođe u pitanju dijalog učitelja i učenika.

- Ja želim sreću. Kako do nje - pita učenik.
- Zaboravi Ja, izbaci želim. Ostaće sreća - odgovori učitelj.

Ne znam ko je gluplji, učitelj ili učenik.:confused:
 
Ako pogledamo danasnji narod, nema sanse da je i narod u prehodnim vremenima bio ista pametniji od ovog sto me navodi na zakljucak da su sve narodne umotvorine glupost.
Od ovakvog glupog naroda nema sanse da je moglo se ista pametno izroditi.
 
Sve je to lepo i poucno dok se ne desi nesto sto se ne moze tako lako oprostiti niti zaboraviti. Recimo, zamisli situaciju u kojoj si ti postao imun na verbalne uvrede i prakticno ti ne mogu nista, trude se, ali sve pucanj u prazno. Onda oni skontaju da se ti ne cimas. Sta rade u tom trenutku? Okrecu napade na one oko tebe, na one koje volis recimo. Izmaltretiraju njih. Na to nema sanse da ostanes imun. I ajde ti sad to oprosti i zaboravi.

Ivo Andric je to genijalno srocio: "Tok događaja u životu ne zavisi od nas, nikako ili vrlo malo, ali način na koje ćemo te događaje podneti, u dobroj meri zavisi od nas."
 
Srpski pisac Branislav Nušić nazvao je jednu ženu kravom, a ona se uvredila i odlučila da ga tuži.
Sudija mu je odredio novčanu kaznu koju je on naravno platio.
Pre nego što su se razišli - on je upitao sudiju:
Kada bih ja kravi rekao da je gospođa, da li bih i tada bio kažnjen?
Naravno da ne biste bili kažnjeni u tom slučaju - odgovorio je sudija.
Doviđenja, gospođo - odgovorio je Nušić i napustio prostoriju.
 
„Pitao je učenik učitelja:
Tako si mudar, uvek dobro raspoložen, nikada se ne ljutiš… Pomozi mi da i ja postanem takav.

Učitelj je pristao i zamolio učenika da donese krompir i jednu providnu kesu.
… Kada se na nekoga naljutiš i sakriješ svoju uvredjenost – reče učitelj – uzmi jedan krompir pa sa jedne njegove strane napiši svoje ime, a sa druge ime čoveka sa kojim si se posvadjao, a onda stavi krompir u kesu.

I to je sve? – upita učenik iznenadjeno.

Ne, – odgovori učitelj – potrebno je da uvek sa sobom nosiš tu kesu, i svaki put kada se se osetiš uvredjeno da u nju staviš krompir.

Učenik je pristao. Prošlo je neko vreme. Kesa se punila krompirima i postala poprilično teška. Bilo je vrlo nezgodno stalno je nositi sa sobom. Uz to krompiri koji su prvi stavljeni u kesu počeli su da se kvare. Neki su proklijali, a neki istrulili i širili neprijatan miris. Učenik je došao kod učitelja i rekao:

Nemoguće je ovo nositi sa sobom. Prvo, kesa je suviše teška, a drugo, krompir se pokvario. Predloži nešto drugo.

Ali učitelj je odgovorio:
To isto dešava se i u tvojoj duši. Kada se na nekoga naljutiš, uvrediš, u tvojoj duši se stvara težak kamen iako ti to odmah ne primećuješ. Zatim kamen postaje sve veći. Postupci se pretvaraju u navike, navike u karakter, koji rađa poroke koji zaudaraju. I na taj tovar lako bi zaboravili da nije suviše težak da ga stalno nosimo sa sobom. Dao sam ti mogućnost da posmatraš ceo taj proces sa strane. Svaki put kada odlučiš da se uvrediš ili da nekome naneseš uvredu razmisli da li ti je taj kamen potreban.”

Lepa prica ali to " kada odlucis da se uvredis", to mi dodje kao - odlucio sam da nekog zavolim ili necu vise da se vidjam sa devojkom koju ludo volim , odlucio sam da je od sutra vise ne volim. Lako na recima, tesko u praksi. Mozda su primeri bezvezni ali ne verujem da neko moze do te mere da izdresira sebe, da postigne apsolutnu kontrolu nad emocijama.
 
jel to neka teorijadasvi žele da budu mirni poslušni i blagoglagoljivi?
neka hvala, hoću svoje besove, svioje demone pa dokle ih istrpim
ovo lepo zvuci...
Sve je to lepo i poucno dok se ne desi nesto sto se ne moze tako lako oprostiti niti zaboraviti. Recimo, zamisli situaciju u kojoj si ti postao imun na verbalne uvrede i prakticno ti ne mogu nista, trude se, ali sve pucanj u prazno. Onda oni skontaju da se ti ne cimas. Sta rade u tom trenutku? Okrecu napade na one oko tebe, na one koje volis recimo. Izmaltretiraju njih. Na to nema sanse da ostanes imun. I ajde ti sad to oprosti i zaboravi.

Ivo Andric je to genijalno srocio: "Tok događaja u životu ne zavisi od nas, nikako ili vrlo malo, ali način na koje ćemo te događaje podneti, u dobroj meri zavisi od nas."
brate sta tebe sad svi stalno napadaju i ti si centar sveta...mislim sumnjam da ce neko bas bez razloga tj iz ciste zlobe da unistava nekog..ugalavnom steta prati stetu......
 
brate sta tebe sad svi stalno napadaju i ti si centar sveta...mislim sumnjam da ce neko bas bez razloga tj iz ciste zlobe da unistava nekog..ugalavnom steta prati stetu......

Dete, nemoj se ljutiti, nemas ti pojma sa zivotom, ali mozda jednog dana shvatis o cemu pisem. Cim smatras da te nece bez razloga napadati iz ciste zlobe, moze da ti se desi upravo svasta... Jer i ja sam to isto smatrao dok sam bio mladji, pa su me naucili suprotno. Odskoci za milimetar, budi srecna, izbori se za svoje... i videces kako stvari funkcionisu. Dok si niko i nista - ne dira te niko, ne smetas nikome, ne kritikuje te niko. Cim malo odskocis, dodju hijene.
 
Dete, nemoj se ljutiti, nemas ti pojma sa zivotom, ali mozda jednog dana shvatis o cemu pisem. Cim smatras da te nece bez razloga napadati iz ciste zlobe, moze da ti se desi upravo svasta... Jer i ja sam to isto smatrao dok sam bio mladji, pa su me naucili suprotno. Odskoci za milimetar, budi srecna, izbori se za svoje... i videces kako stvari funkcionisu. Dok si niko i nista - ne dira te niko, ne smetas nikome, ne kritikuje te niko. Cim malo odskocis, dodju hijene.

brate uglavnom tu pored hejta ima i zelje za koristi,nije ono cisto e on je uspesan aj ga ogovaramo negatvno jer smo zaostali u razvoju..
znaci ili si se nekom bar malo zamerio ili hoce da se okoriste i slicno...
 

Back
Top