Neolitsko nalazište Blagotin

Сада је јасно, нису узрок часови историје, на њима си гутао градиво и вероватно имао увек петицу.

Ne, nisam imao u suštini nikakve koristi od toga (mada je dobro što nisam pobacao udžbenike, jer je dobro da se kasnije analizira i vidi kakve se sve nebulozne i propagandne gluposti uče u školskim klupama).
 
Ako baš želiš da raspravljamo o mom privatnom životu, da pređemo na privatne poruke?
Не ради се о приватном животу, већ о школском градиву пуном неистина, како пишеш небулоза. И на то ниси био алергичан, или је твоја алергија селективна.

Заправо те пласиране лажи ђацима су и узрок данашњих спорења које имају свој одјек и на форуму.
 
Не ради се о приватном животу, већ о школском градиву пуном неистина, како пишеш небулоза. И на то ниси био алергичан, или је твоја алергија селективна.

Заправо те пласиране лажи ђацима су и узрок данашњих спорења које имају свој одјек и на форуму.

Ako pričaš o tome kakvo je bilo moje iskustvo za vreme školovanja, to jeste razgovor o privatnom životu. I ne znam od čega početi; da li od toga da uopšte nisam ista ličnost kao i tada, tako da bih rekao i da je poprilično besmisleno govoriti tipa "eee, šta si ti radio sa svojih 10 godina". Jeo sam sladoled, čitao knjige i igrao video igrice; eto šta.
 
Ako pričaš o tome kakvo je bilo moje iskustvo za vreme školovanja, to jeste razgovor o privatnom životu. I ne znam od čega početi; da li od toga da uopšte nisam ista ličnost kao i tada, tako da bih rekao i da je poprilično besmisleno govoriti tipa "eee, šta si ti radio sa svojih 10 godina". Jeo sam sladoled, čitao knjige i igrao video igrice; eto šta.
У праву си, ја сам учио историју тек толико да ми не поквари општи успех. Касније, сетивши се које смо глупости учили, схватио сам и да имам велику рупу из познавања најважнијих ствари историје Балкана. Моју знатижељу нису могли да задовоље они који су писали школске уџбенике и сналазио сам се као и свако други.

У том сналажењу имаш широку лепезу мишљења, а званична историја се прави као да је Броз још увек жив. Па ко је онда крив, свакако не они који желе да знају, а нуди им се и даље већ доказана неистина школске историје.
 
У праву си, ја сам учио историју тек толико да ми не поквари општи успех. Касније, сетивши се које смо глупости учили, схватио сам и да имам велику рупу из познавања најважнијих ствари историје Балкана. Моју знатижељу нису могли да задовоље они који су писали школске уџбенике и сналазио сам се као и свако други.

У том сналажењу имаш широку лепезу мишљења, а званична историја се прави као да је Броз још увек жив. Па ко је онда крив, свакако не они који желе да знају, а нуди им се и даље већ доказана неистина школске историје.

A šta je poenta (predosećam da nema veze sa Blagotinom)?
 
A šta je poenta (predosećam da nema veze sa Blagotinom)?
Нема.

А поентаје, поновићу: У том сналажењу имаш широку лепезу мишљења, а званична историја се прави као да је Броз још увек жив. Па ко је онда крив, свакако не они који желе да знају, а нуди им се и даље већ доказана неистина школске историје.
 
-Šta je motivacija za širenje ovakvih senzacionalističkih tvrdnji?
Да локалитет је затрпан и вршени су страховити пристисци на Светозара Станковића још док га је ископавао да то обустави.
Hvala na brzom odgovoru @Aranko. Nisam siguran da mogu da razumem koji bi bili razlozi za to, naročito što u pomenutom članku na Vikipediji stoji da postoji interesovanje, naročito stručne javnosti. U suštini, nadam se da će kad tad, biti istraženo i da će se znati nešto više o tome, deluje i da bi moglo imati ogroman turistički značaj.
Dakle ta osoba se koliko sam shvatio samo predstavlja kao arheolog, nije to i zaista. Izgleda da ne postoji komora, ili ne radi svoj posao, u tim zanimanjima, jer apsurdno je da se neko predstavlja da je završio neku školu a u suštini je samo počeo studije /ako sam dobro razumeo/. Ali sve to i dalje ne odgoneta zašto je potpuno ignorisan jedan tako važan događaj kao što je otkrivanje svih tih nalaza na tom lokalitetu.

Pokušavajući da utvrdim zrnce istine iza ovih priča, mislim da sam namirisao suštinu, odnosno istinu koja je poslužila kao osnov za nastanak ove priče.

Naime, kada su stupile na snagu sankcije protiv Jugoslavije, eksperti iz Kanade su se trajno ratili kućama i tim je ostao bez neke ozbiljnije podrške za iskopavanja. Pošto je nastupio otežani period, u vreme izolacije zemlje, neki od Nanijevih kolega su (ako sam dobro razumeo) predložili da se rad u Blagotinu obustavi i sačeka neka bolja vremena, kad se dignu sankcije i zemlja bude u boljoj poziciji.

Dakle, ukoliko sam dobro razumeo stvari (što je pod upitnikom, naravno) neko je uzeo taj stvarni događaj i tokom godina preko gluvih telefona - što nenamerno, s što i radi dodavanja sočnih detalja - i on se pretvorio u tvrdnju da se domaćoj arheološkoj zajednici nije svidelo šta je Nani pronašao, navodno, pa su tražili da taj rad bude u potpunosti obustavljen, kako šire dežurni prodavci magle po društvenim mrežama današnjice. :mrgreen: Nije tačno naravno, da ne sme o Blagotinu ni da se piše uopšte; u to smo se uverili jer smo postavili celi niz radova o kojima se piše, tako da je i taj podatak "radi sočnosti" kao šlag na tortu, izmišljen.

@Banbanovan što se tiče tvog pitanja iz prve poruke, vezano za to koje su motivacije: pa, odgovor je jasan. Broj pregleda. Senzacionalizam je ono što se prodaje, tako da su interesi na kraju i finansijski - mada nije isključujuće da neki to rade o prosto zato što uživaju da budu u centru pažnje.

Što se tiče tvog pitanja gde li je reakcija naučne javnosti, pa pre svega pogledaj gde živimo. Imamo celu epidemiju lažnih doktora nauka, akademika, istoričara,...sve jedan do drugog trče na sledeći medij da se hvališu svojim javnim titulama. Ne bi imalo smisla reagovati svaki put kada se neko lažno predstavlja u javnosti, osim ako Srbija ne bude spremna da formira zvaničnu Komisiju za borbu protiv lažne nauke nalik Rusiji, gde će biti upravo dužnost naučniks da se bave takvim stvarima...što možda i nije loša ideja, jer se suočavamo sa masovnom zloupotrebom društvenih mreža, preko kojih su se pseudonaučne konstrukcije raširile gotovo kao zaraza prava...

Ne, ono što je moj stav jeste da ne treba uopšte da reaguju u ovim situacijama Srpsko arheološko društvo ili tako neko telo, već naprotiv, UNS i NUNS. Nije uopšte suština problema urin ljudima, koji prosipaju svakojake gluposti, zagađujući društveni prostor, već u strahovitom ponoru medijske scene kod nas; neverovatno neprofesionalnim novinarima, koji su bruka i sramota za svoj posao. Primera radi, ako ti prestaviš u svojoj emisiji nekoga kao doktora istorijskih nauka, a reč je o tome da je Miroljub Petrović u Word-u napravio diplomu koju je odštampao u fotoloprinici nedaleko od svoje kuće, a ti pri tome ni ne porazgovaraš o toj tituli, niti se možda uopšte ni elementarno ne potrudiš da istražoš istinu...ti nemaš šta da radiš u tom poslu. Takva dela moraju trpeti posledice, te tako i treba da takav novinar od šefa dobije obaveštenje o otkazu, ukoliko nije napravio posebni prilog u kojem se izvinjava javnosti za obmanu i obaveštava šta je istina; i to posebno ako se više puta događa. Tako je i Biljana Đorović, hvala bogu, skinuta da Kontrapunkta na Radiju Beograd. Tako da, pitanje ne treba uopšte da bude upućeno akademskoj zajednici, već medijskim kućama i državnim organima koji se bave pitanjem profesionalizma javnih glasila i sredstava informisanja. A mislim da ćemo se svi složiti, nažalost, da smo se tu približili možda i istorijskom dnu...
 
Još jednom hvala na literaturi @Slaven777, svakako nećemo mi sad rešavati te probleme, lažnog predstavljanja će uvek biti. Interesantno je da čak i kad je tema smeštena daleko u prošlost nekako opet "klizne" u BB/A prepucavanje, zabranjena istorija, tra la la la. Ako sam dobro razumeo u arheologiji i nije tako loša opcija zatrpati neko nalazište, tako ga zaista čuvaš za neka srećnija vremena, gora bi opcija bila da je ostavljeno otkopano. Čim budem u prilici obići ću Muzej u Trsteniku, negde sam pročitao da imaju stalnu postavku sa ovog lokaliteta pa ako bude kakvih lepih fotografija okačiću ovde.
 
Još jednom hvala na literaturi @Slaven777, svakako nećemo mi sad rešavati te probleme, lažnog predstavljanja će uvek biti. Interesantno je da čak i kad je tema smeštena daleko u prošlost nekako opet "klizne" u BB/A prepucavanje, zabranjena istorija, tra la la la. Ako sam dobro razumeo u arheologiji i nije tako loša opcija zatrpati neko nalazište, tako ga zaista čuvaš za neka srećnija vremena, gora bi opcija bila da je ostavljeno otkopano. Čim budem u prilici obići ću Muzej u Trsteniku, negde sam pročitao da imaju stalnu postavku sa ovog lokaliteta pa ako bude kakvih lepih fotografija okačiću ovde.

Jeste, arheološki se na terenu radi gotovo isključivo iz nužde, ako je baš. Dakle, kada postoje neki radovi i dođe do otkrića, pa hitni radovi treba da spasu lokalitet ili osiguraju se da bude adekvatno zaštićen ili proglašen za mesto, konzerviran, pre nego što građevinski radovi utiču na to. Ili neka prirodna nepogoda, naravno. U ostalim slučajevima radi se u prvom redu na konzerviranju i ostavljanju za buduća vremena.

Kroz istoriju, ne računajući naravno arhološku mafiju, ogromna većin štete na pojedinačnim arheološkim lokalitetima dolazila je upravo zbog prevremenog i nedovoljno stručnog iskopavanja. Od XIX st. pa na ovamo, ljudi nisu razmišljali u kontekstu konzerviranja lokaliteta, što je danas prioritet arheologije u terenskoj praksi, već jurnjave radi slave i tako su mnogi naneli nepopravljivu štetu, kao npr. Šliman u Troji. Među neke od novijih primera lošeg rada možemo navesti slučaj Belica oko koje je Milorad Stojić bio angažovan. Zbog nepopravljive štete koja je tada bila naneta, propuštena je prilika da se identifikuje jedno od potencijalno najfascinantnijih otkrića čitave planete. Mi smo mala i relativno govoreći siromašna zemlja, a arheologija uz primenu modernih tehnologija je izuzetno skupa i naravno to se sve brže i brže menja. Ostaje nam samo da plačemo zbog sve štete koja je bila naneta zbog nedostatka sredstava i adekvatnih pomagala i veština, kao što rekoh zbog previše arheologa koji su slično Stojiću bili fokusirani na jurnjavu za ličnom slavom.

To je, naravno, mač sa dve oštrice jerbo većina ljudi to uopšte ne razume i zamišlja da je srpska arheologija u uslovima kakvi postoje u zapadnim državama i čak to pripisuju nekakvom neradu, lenčarenju, itd...pa čak i neki konstruišu teorije zavere kako, tobože, tu postoji neki svesni plan da se na terenu ne radi. A ti ljudi koji pričaju takve stvari u prvom redu to čine zato što nisu uopšte ni najmanje svesni čitavog istorijata štete koja je učinjena od prvih arheoloških iskopavanja krajem XVII st. pa do danas. To je šteta koja je, ponoviću, apsolutno trajna, nikakvom metodom popravljiva. I onda Nani, koji je kao i mnogi arheolozi možda bio malčice neoprezan i ponet upravo pomenutom jurnjavom za slavom i priznanjem, neupućenom oku laika koji zauzima stav makar neka se nešto radi, kako god da se radi (što je u arheološkoj nauci potpuno nedopustiv pristup) ispada čak kao nekakav ni manje ni više no (sic!) patriota. Pa i u Viminacijumu, iz turističkih (pa tako i bukvalno finansijksih) razloga, vršeni su nedovoljno kvalitetni radovi.

A ono što je prava istina u arheologiji jeste da ako neko nabasa na neko fenomenalno otkriće, najbitnija stvar koju može učiniti jeste da ga zaštiti i adekvatno konzervira, ali i da se suprotstavi bilo kakvim pokušajima nedovoljno spremnih iskopavanja odnosno da se sačekaju idealni uslovi pod kojima postoji i budžet i najveći umovi čitave planete koji su spremni doleteti avionom i skupa sa najmodernijom tehničkom opremom izvršiti terenski rad po najvišim standardima.
 
Jeste, arheološki se na terenu radi gotovo isključivo iz nužde, ako je baš. Dakle, kada postoje neki radovi i dođe do otkrića, pa hitni radovi treba da spasu lokalitet ili osiguraju se da bude adekvatno zaštićen ili proglašen za mesto, konzerviran, pre nego što građevinski radovi utiču na to. Ili neka prirodna nepogoda, naravno. U ostalim slučajevima radi se u prvom redu na konzerviranju i ostavljanju za buduća vremena.

Kroz istoriju, ne računajući naravno arhološku mafiju, ogromna većin štete na pojedinačnim arheološkim lokalitetima dolazila je upravo zbog prevremenog i nedovoljno stručnog iskopavanja. Od XIX st. pa na ovamo, ljudi nisu razmišljali u kontekstu konzerviranja lokaliteta, što je danas prioritet arheologije u terenskoj praksi, već jurnjave radi slave i tako su mnogi naneli nepopravljivu štetu, kao npr. Šliman u Troji. Među neke od novijih primera lošeg rada možemo navesti slučaj Belica oko koje je Milorad Stojić bio angažovan. Zbog nepopravljive štete koja je tada bila naneta, propuštena je prilika da se identifikuje jedno od potencijalno najfascinantnijih otkrića čitave planete. Mi smo mala i relativno govoreći siromašna zemlja, a arheologija uz primenu modernih tehnologija je izuzetno skupa i naravno to se sve brže i brže menja. Ostaje nam samo da plačemo zbog sve štete koja je bila naneta zbog nedostatka sredstava i adekvatnih pomagala i veština, kao što rekoh zbog previše arheologa koji su slično Stojiću bili fokusirani na jurnjavu za ličnom slavom.

To je, naravno, mač sa dve oštrice jerbo većina ljudi to uopšte ne razume i zamišlja da je srpska arheologija u uslovima kakvi postoje u zapadnim državama i čak to pripisuju nekakvom neradu, lenčarenju, itd...pa čak i neki konstruišu teorije zavere kako, tobože, tu postoji neki svesni plan da se na terenu ne radi. A ti ljudi koji pričaju takve stvari u prvom redu to čine zato što nisu uopšte ni najmanje svesni čitavog istorijata štete koja je učinjena od prvih arheoloških iskopavanja krajem XVII st. pa do danas. To je šteta koja je, ponoviću, apsolutno trajna, nikakvom metodom popravljiva. I onda Nani, koji je kao i mnogi arheolozi možda bio malčice neoprezan i ponet upravo pomenutom jurnjavom za slavom i priznanjem, neupućenom oku laika koji zauzima stav makar neka se nešto radi, kako god da se radi (što je u arheološkoj nauci potpuno nedopustiv pristup) ispada čak kao nekakav ni manje ni više no (sic!) patriota. Pa i u Viminacijumu, iz turističkih (pa tako i bukvalno finansijksih) razloga, vršeni su nedovoljno kvalitetni radovi.

A ono što je prava istina u arheologiji jeste da ako neko nabasa na neko fenomenalno otkriće, najbitnija stvar koju može učiniti jeste da ga zaštiti i adekvatno konzervira, ali i da se suprotstavi bilo kakvim pokušajima nedovoljno spremnih iskopavanja odnosno da se sačekaju idealni uslovi pod kojima postoji i budžet i najveći umovi čitave planete koji su spremni doleteti avionom i skupa sa najmodernijom tehničkom opremom izvršiti terenski rad po najvišim standardima.
Da se ne bismo udaljavali od teme ali nije li sve ovo samo razlog više, uz prethodne razloge da se oglase strukovna udruženja a ne novinarska. Od jutjubera ne bi ni novinara ni arheologa pa samim tim je i nemoguće očekivati reakciju struke ali kod ovakvih situacija o kojima pričaš mislim da je obavezno. Do tada će se samo sve vrteti u krug, a najviše će profitirati opet pomenuti jutjuberi, sa nula uloženih resursa i truda, uz priču "šta nam rade" čekati novac od broja klikova.
 
Da se ne bismo udaljavali od teme ali nije li sve ovo samo razlog više, uz prethodne razloge da se oglase strukovna udruženja a ne novinarska. Od jutjubera ne bi ni novinara ni arheologa pa samim tim je i nemoguće očekivati reakciju struke ali kod ovakvih situacija o kojima pričaš mislim da je obavezno. Do tada će se samo sve vrteti u krug, a najviše će profitirati opet pomenuti jutjuberi, sa nula uloženih resursa i truda, uz priču "šta nam rade" čekati novac od broja klikova.

U takvim situacijama, od značaja, kada se dešavaju problematične stvari u okvirima struke, reaguje, da. Imaš na internetu niz radova koji su upućeni kao odgovor Stojiću zbog toga što se dešavalo oko Belice, primera radi. Poslati su vrlo jasne i decidne ograde; jedino što možemo kazati da, kao i obično, nažalost, ne dolaze takve stvari dovoljno brzo, jerbo bolje ikad nego nikad ali kad bude materijalna šteta učinjena svakako bude prekasno.

Drugi problem koji imamo jeste, naravno, i određen autizam naučne zajednica koja je kod nas i dalje formirana u duhu pa skoro nekakvog isihazma. Nema puno kontakata sa medijim i javnosti, a ne oseća se ni dovoljna obaveza da se reaguje, a ne samo profesionalna nego i moralna, dakako postoji kada ljudi koji su u struci i rade u okvirima zvaničnih institucija nastupaju neprofesionalno. Mislim ovde konkretno, na primeru arheologa koji radi u Narodnom muzeju u Požarevcu, recimo; na Dragana Jacanovića. Apsolutna je bruka i sramota naše arheološke zajednice što smo u 2021. godini a još uvek nema nikakve ozbiljnije reakcije; niti Srpskog arheološkog društva, ni Arheološkog instituta, pa ni nijednog Odeljenja za arheologiju na Filozofskim fakultetima kojeg god univerziteta u Srbiji. To je, maltene, stravično jezivo i ponižavajuće. Da je Srbija normalno društvo i da je naučna zajednica dobro povezana, savesna i odgovorna, pobunili bi se protiv tog čoveka, a možda i pokrenula proceduru za preispitivanje tj. vraćanje njegove fakultetske diplome. Međutim, i dalje se ništa ne događa, a taj čovek je i dan-danas zaposlen kao kustos u požarevačkom muzeju, koji i piše i učestvuje u arheološkim istraživanjima (i pomaže mnogim tim clickbaitovskim jurišnicima jeftinog senzacionalizma i broja pregleda na YouTube)...
 

Back
Top