Umri_muski
Legenda
- Poruka
- 74.191
Slucajno naletim na analizu savremene kinematografije u smislu analiza iznenadnih smrti.
Proguglam i onda naletim na potpuno razvijenu teoriju i praksu, kako, sta, gde i zasto se vrsi manevar iznenadnih smrti karaktera...u filmovima i TV serijama.
To nije vise pola pokrivanje odustajanje ucesca glumaca ili svadje glumca i reditelja ili glumca i glumca...to je cela psiholoska i medijska meljava mozgova nauka...
Nekad su filmovi suptilno bili naklonjeni nekoj ideji, kad zele da to predstave kao srz filma, a ostalo naprave kao skladan i realan niz okolnosti...
Npr Moulen rouge, kao pokusaj da se dokaze da je ljubav ideja, sto je narodu nemoguce dokazati, ali je tu oslikano mnogo toga sto je nedosezno obicnom narodu kad je ljubav u pitanju, a opet svako voli na svoj nacin sa svojim pogledom na svet i svojim kapacitetom (i tu se indirektno pokazuje gledaocu preko reakcije njegove okoline koliko je ljubav ideja).
Ili pouka, svako moze biti ulovljen u Opasnim vezama, ali da emocije i iracionalni impulsi cine takve igre jako opasnim...uzbudljivim ali opasnim...
Gde se opet pazljivo biraju ljudske emocije i moguci medjuodnosi...
Ali nekad, losiji reditelji ili scenaristi naprave totalno prihvatljivo za narod, a totalno neprihvatljivo za znalce ili psihologe, zaplete koji jesu interesantni ali su neodrzivi...neostvarivi...
Neko ce reci , mozda je omasio da doda neku komponentu koja je prevagnula....mozda...ali obicno je u pitanju nerazumevanje cele psiholoske sheme junaka i sabloniziranje na sablone koji nisu bas jasni onome ko se igra sa njima..
To stvara prilicno uverljive za obican narod, ali i refleks ponasanje kod istog...
Jak shok izaziva refleks i dugo se pamti, to je poznato, ali da se to radi kao metoda u TV serijama i filmovima, zarad dejstva a ne zarad funkcije u samom filmu , e to je novo...
Dakle osim prenosenja poruka, pristrasnosti filmskog medija kao propagandne masinerije, sad imamo i shok terapiju preko smrti glumaca , tj karaktera (ili aktera, sta vam vise volja) koja ostavlja trajnije dejstvo na nesvesno u narodu...
Vec ranije je primeceno da se u politickoj sferi lakse biraju ljudi ciji lik lici na neke dobre uloge glumaca, tako je i Obama imao filmskog dvojnika u filmu pre nego sto je uopste postao poznata politicka licnost...
Naravno da se mesaju i vise ciljeva kod smrti nekog filmskog karaktera, scenaristicki, finansijski i organizacioni, ali i ovo shok terapijski na nadfilmskom nivou...nekad i po cenu integriteta samog filma, a da se ne oseti puno...
Obojenost nesto slicno kao sto zrtva silovanja stalno unosi strah i mrznju prema polu koji ju je silovao (namerno naglasavam da i muskarci mogu biti zrtve silovanja , da bar ovde razbijamo stereotipe)...je ono sto se moze osetiti u takvim trenucima..
Biranje negativaca je vec strateski ali i stereotipski momenat....Srbin terorista, Albanac trgovac drogom, Arapin koji sece glave...Indonezija ili malezija sa tajnim i neotkrivenim otrovima (cudo sto Australiju tu ne trpaju, jer ko ima najvise neotkrivenih otrova to je Australija)...
Kako povesti pricu i temu o ovome, kad je ona jako daleko od percepcije filmofila ili obicnog gradjanina...
Oni ce u smrti Ramsay Boltona videti uzivanje u osveti male Starkove i to uzivati u tome...postaviti izuzetak, pravicni kriminal u varijanti, i sto je nevidljivo, ostaviti sklonost ka prihvatljivosti takvog ponasanja..
Da ne analiziram ceo odnos, jer je on na dobrovoljnoj bazi, cak i kad visi u vazduhu da je sadisticki pristup prisutan, on je i dalje na dobrovoljnoj bazi..
To zovem secnuta jaja, tj odnos gde je osoba ubedjena da je moranje, kao sto mnoge tutke mozete tako oformiti i makroi to i rade...posle je to cak i stil zivota...
Eto , malo posire a skraceno uvodjenje u problematiku nadrastanja filma kao umetnosti u manipulaciju i stvaranje refleksivnih podsvesnih impulsa u emociji i cak i racionalnosti kod osobe...
------------------------------
Mislite li da se covek moze odvojiti potpuno da gledano ne ostavi trag i promenu u njegovom bicu?
- - - - - - - - - -
Mozda treba uvesti bar dva pristupa, zavisno od inteligencije, jer mi se sve vise cini da kvalitetni filmovi nema sanse da budu shvaceni od naroda, a opet nekvalitetni su itekako pravi pogodak, tj postoje bar dva jako razdvojena nivoa percepcije verovatnog i moguceg u smislu psihologije i stvarnosti, pa bi verovatno bilo pogodak ganjati mediokritet a zaboraviti inteligentnije i svesnije...
U svakom slucaju u kinematografiji i psihijatriji a mozda i u psihologiji vidim potrebu da se razdvoje bar dva pristupa zavisno od IQ i svesti osobe sa kojom se radi...
Proguglam i onda naletim na potpuno razvijenu teoriju i praksu, kako, sta, gde i zasto se vrsi manevar iznenadnih smrti karaktera...u filmovima i TV serijama.
To nije vise pola pokrivanje odustajanje ucesca glumaca ili svadje glumca i reditelja ili glumca i glumca...to je cela psiholoska i medijska meljava mozgova nauka...
Nekad su filmovi suptilno bili naklonjeni nekoj ideji, kad zele da to predstave kao srz filma, a ostalo naprave kao skladan i realan niz okolnosti...
Npr Moulen rouge, kao pokusaj da se dokaze da je ljubav ideja, sto je narodu nemoguce dokazati, ali je tu oslikano mnogo toga sto je nedosezno obicnom narodu kad je ljubav u pitanju, a opet svako voli na svoj nacin sa svojim pogledom na svet i svojim kapacitetom (i tu se indirektno pokazuje gledaocu preko reakcije njegove okoline koliko je ljubav ideja).
Ili pouka, svako moze biti ulovljen u Opasnim vezama, ali da emocije i iracionalni impulsi cine takve igre jako opasnim...uzbudljivim ali opasnim...
Gde se opet pazljivo biraju ljudske emocije i moguci medjuodnosi...
Ali nekad, losiji reditelji ili scenaristi naprave totalno prihvatljivo za narod, a totalno neprihvatljivo za znalce ili psihologe, zaplete koji jesu interesantni ali su neodrzivi...neostvarivi...
Neko ce reci , mozda je omasio da doda neku komponentu koja je prevagnula....mozda...ali obicno je u pitanju nerazumevanje cele psiholoske sheme junaka i sabloniziranje na sablone koji nisu bas jasni onome ko se igra sa njima..
To stvara prilicno uverljive za obican narod, ali i refleks ponasanje kod istog...
Jak shok izaziva refleks i dugo se pamti, to je poznato, ali da se to radi kao metoda u TV serijama i filmovima, zarad dejstva a ne zarad funkcije u samom filmu , e to je novo...
Dakle osim prenosenja poruka, pristrasnosti filmskog medija kao propagandne masinerije, sad imamo i shok terapiju preko smrti glumaca , tj karaktera (ili aktera, sta vam vise volja) koja ostavlja trajnije dejstvo na nesvesno u narodu...
Vec ranije je primeceno da se u politickoj sferi lakse biraju ljudi ciji lik lici na neke dobre uloge glumaca, tako je i Obama imao filmskog dvojnika u filmu pre nego sto je uopste postao poznata politicka licnost...
Naravno da se mesaju i vise ciljeva kod smrti nekog filmskog karaktera, scenaristicki, finansijski i organizacioni, ali i ovo shok terapijski na nadfilmskom nivou...nekad i po cenu integriteta samog filma, a da se ne oseti puno...
Obojenost nesto slicno kao sto zrtva silovanja stalno unosi strah i mrznju prema polu koji ju je silovao (namerno naglasavam da i muskarci mogu biti zrtve silovanja , da bar ovde razbijamo stereotipe)...je ono sto se moze osetiti u takvim trenucima..
Biranje negativaca je vec strateski ali i stereotipski momenat....Srbin terorista, Albanac trgovac drogom, Arapin koji sece glave...Indonezija ili malezija sa tajnim i neotkrivenim otrovima (cudo sto Australiju tu ne trpaju, jer ko ima najvise neotkrivenih otrova to je Australija)...
Kako povesti pricu i temu o ovome, kad je ona jako daleko od percepcije filmofila ili obicnog gradjanina...
Oni ce u smrti Ramsay Boltona videti uzivanje u osveti male Starkove i to uzivati u tome...postaviti izuzetak, pravicni kriminal u varijanti, i sto je nevidljivo, ostaviti sklonost ka prihvatljivosti takvog ponasanja..
Da ne analiziram ceo odnos, jer je on na dobrovoljnoj bazi, cak i kad visi u vazduhu da je sadisticki pristup prisutan, on je i dalje na dobrovoljnoj bazi..
To zovem secnuta jaja, tj odnos gde je osoba ubedjena da je moranje, kao sto mnoge tutke mozete tako oformiti i makroi to i rade...posle je to cak i stil zivota...
Eto , malo posire a skraceno uvodjenje u problematiku nadrastanja filma kao umetnosti u manipulaciju i stvaranje refleksivnih podsvesnih impulsa u emociji i cak i racionalnosti kod osobe...
------------------------------
Mislite li da se covek moze odvojiti potpuno da gledano ne ostavi trag i promenu u njegovom bicu?
- - - - - - - - - -
Mozda treba uvesti bar dva pristupa, zavisno od inteligencije, jer mi se sve vise cini da kvalitetni filmovi nema sanse da budu shvaceni od naroda, a opet nekvalitetni su itekako pravi pogodak, tj postoje bar dva jako razdvojena nivoa percepcije verovatnog i moguceg u smislu psihologije i stvarnosti, pa bi verovatno bilo pogodak ganjati mediokritet a zaboraviti inteligentnije i svesnije...
U svakom slucaju u kinematografiji i psihijatriji a mozda i u psihologiji vidim potrebu da se razdvoje bar dva pristupa zavisno od IQ i svesti osobe sa kojom se radi...