Neočekivana lucidnost pred smrt

Luda Srpska Druzina

Veoma poznat
Poruka
14.718
Devedesetogodišnja žena je hospitalizovana u odmakloj fazi Alchajmerove bolesti, već više od godinu dana. Izgubila je sposobnost da prepozna svoje bližnje kada joj dođu u posetu i ne pokazuje znake emocionalne ekspresije. Delovi mozga odgovorni za pamćenje, mišljenje, jezik i svesnost ozbiljno su joj oštećeni. Najednom, dešava se nešto zapanjujuće. Kako izveštavaju članovi njene porodice i medicinskog osoblja: „Sasvim neočekivano, ona poziva kćer i zahvaljuje joj se na svemu što je učinila za nju. Potom telefonom zove redom unučad i s njima razgovara izuzetno toplo i milo. Pozdravlja se i neposredno nakon toga umire.“

Vekovima unazad, u medicinskoj literaturi, mogu se naći beleške o slučajevima ljudi obolelih od mentalnih poremećaja i raznih oblika demencije koji neposredno pred smrt doživljavaju stanje trezvenosti nalik iznenadnom oporavku mentalnog i fizičkog zdravlja. Kako bi označio opisani fenomen, nemački biolog Majkl Nam uvodi pojam terminalne lucidnosti (TL). U članku objavljenom 2009. godine u Časopisu za studije iskustava bliske smrti, ovaj autor pruža prvi pregled istorije beleški o ljudima sa ozbiljnim kognitivnim oštećenjima koji doživljavaju neobični kratkotrajni oporavak neposredno pred smrt. Svrstavajući ih u kategoriju iskustava pred kraj života (engl. end-of-life experiences), Nam ističe da ona mogu podrazumevati značajno povišeno raspoloženje ili osećanje produhovljenosti kod osoba koje ih doživljavaju, te i promene u govoru koje ih prate.

Prema Namovim nalazima, još su Hipokrat, Ciceron i Plutarh govorili o pojavi povlačenja simptoma mentalnih poremećaja koje se događa kako se bliži smrt. Njihovi pokušaji objašnjenja ovog misterioznog fenomena bazirali su se na pretpostavci da duša ostaje netaknuta, čak i kada je mozak pod uticajem fizičkih oštećenja ili poremećaja uma. Kako se trenutak smrti približava, duša se postepeno oslobađa materijalnih stega, te stiče svoj puni potencijal iznova. Ova ideja, u različitim oblicima, opstala je vekovima kao pokušaj objašnjenja iznenadne reparacije mentalnih funkcija pacijenta bez vidljivih promena na fiziološkom nivou. Da li naš mozak zapravo ne predstavlja jedinu podlogu na koju se oslanjaju naši psihološki procesi i ponašanje, zapitali su se mnogi filozofi, lekari i psiholozi u susretu sa TL. U publikacijama jednog nemačkog lekara iz 19. veka, Nam nalazi belešku da među ljudima sa mentalnim poremećajima bolest ponekad iščezava i počinje da nalikuje ružnom snu kog se osoba pred smrt priseća.

U svom drugom članku na ovu temu, Nam i američki psihijatar Brus Grejson istraživali su pitanje – koji period zapravo obuhvata TL, odnosno šta znači „neposredno pred smrt“. Na uzorku od 49 slučaja terminalne lucidnosti – većina se pojavila nedelju dana pred smrt (84%), a čak 43% ovih stanja je iščezlo na dan smrti osobe. Nam i Grejson dele ovaj fenomen u dve kategorije. U prvu spadaju slučajevi kada se mentalne funkcije poboljšavaju kako opada vitalnost tela osobe. Ova pojava sreće se kod određenog broja osoba koje pate od hroničnog mentalnog poremećaja. Simptomi nestaju ili se ublažavaju oko mesec dana pre smrti, te se lucidnost pojavljuje postepeno. Kao primer navode tri ruske studije slučaja pacijenata koji su bolovali od shizofrenije, živeći u stabilnoj psihozi (bez nagoveštaja lucidnosti) godinama. Svi su doživeli oblik terminalne lucidnosti postajući „skoro zdravi“, čak i pacijent koji je dve decenije proveo u katatoničnom stuporu. Drugi tip TL karakteriše potpuna trezvenost koja se događa naprasno i neočekivano samo par sati ili dana pre smrti.

Jedan od najčuvenijih primera potonjeg jeste slučaj mlade Nemice Ane Katarine Ehmer (poznatije kao Ket) koji je dodatnu vrednost stekao jer je za svedoke imao dva ugledna nemačka lekara iz azila u kom je pomenuta žena bila hospitalizovana. Ket je bila jedna od najteže obolelih pacijenata institucije. Njen lekar ju je opisao kao ženu koja „nikada nije naučila da govori, zurila je u jednu tačku dugo, a onda bi bila nemirna satima, proždirala je hranu, bila zapuštena, samo spavala i povremeno ispuštala animalne zvuke, nikada ne primećujući svoju okolinu ni na sekund“. Uz to, ova pacijentkinja je bolovala od ozbiljnog meningitisa koji je oštetio njen korteks tokom godina. Na samrti, Ket je naočigled osoblja koje se zadesilo kraj njenog kreveta, počela da peva sebi pesme koje su se bavile temom smrti i traženja spokoja u raju. Pevanje je bilo razgovetno, a njeno lice (inače amimično), postalo je vrlo ekspresivno. Nakon pola sata, tiho je preminula.



Rezultati profesora Aleksandra Betianija, sa Univerziteta u Beču, prezentovani prošle godine na IANDSkongresu u Kaliforniji, sugerišu nam da se normalna kognicija, odnosno lucidnost, pojavljuje uprkos izrazito oštećenom mozgu u 5-10% slučajeva Alchajmerove bolesti. Kod ovog oboljenja, TL se pojavljuje tek kada je smrt jako blizu. Betiani se zapitao kako se ovo stanje „blisko čudu, s obzirom na sve što znamo o funkcionisanju mozga i kognitivnih procesa u njemu“ događa? Ne registruje se nikakva promena u moždanoj aktivnosti, korteks zasigurno nije odjednom stvorio milione novih neurona. Čemu onda možemo da pripišemo ovaj fenomen?

Trenutna naučna saznanja o mozgu ne nude objašnjenje ove pojave. Iz ovakve početne pozicije, možemo pretpostaviti da će buduća saznanja ići u jednom od dva smera – ili će simptomi TL biti objašnjeni fiziološkim procesima u mozgu, ili neće. Prema sadašnjim saznanjima iz neuronauka, kod osoba obolelih od shizofrenije, moždano tkivo podleže neznatnim promenama. Hipoteza koja nalaže da se aktivnost mozga može vratiti u zdravije stanje neposredno pred smrt (s obzirom na psihološku i fizičku paniku usled spoznaje da se osoba bliži završnoj fazi života), ovde bi mogla da ima smisla. Međutim, ista pretpostavka se teže može primeniti na slučajeve gde su lezije u mozgu utvrđene, kao i njihova povezanost sa bolešću (npr. demencije).

Betiani, stoga, ostavlja mogućnost da nekonvencionalne spekulacije mogu biti korisne za razmatranje. Pretpostavka da mozak pruža umu postojanje već predugo nije dovedena u pitanje. Šta ako um zapravo koristi mozak kao svoj organ? „Šta ako je kod osobe obolele od Alchajmera um – sunce tokom pomračenja, a oboleli mozak – mesec koji je sunce sakrio?“, pita se autor. On ističe značaj koji bi istraživanje ove pojave moglo imati na distinkciju između mozga, koji očigledno umire, i uma (korisnika mozga) kome možda ne sledi ista sudbina.

Važno je istaći da bi istraživači, pre sugerisanja ovakvih potencijalnih zaključaka, morali da utvrde metodologiju istraživanja fenomena TL koja bi pružila najpouzdanije i najvalidnije podatke. U velikom broju Namovih primera nedostaju istorije bolesti osoba o čijem se iskustvu izveštava, kao i adekvatno dokumentovanje incidenata uz svedočenja svih prisutnih. Tek detaljno sistematsko prikupljanje podataka o pojavnim oblicima TL nam može pomoći da proverimo hipoteze koje bi ovaj fenomen objasnile i proširimo znanje o psihološkim funkcijama pamćenja, svesti, emocija. Primera radi, kod osoba koje boluju od demencije sećanja su nedostupna, ali ne i izbrisana. Pojava TL u demenciji bi mogla da potakne polje istraživanja procesiranja sećanja, te i pomogne kreiranju terapijskih programa za njihovo očuvanje.

Pojava terminalne lucidnosti još nije dovoljno istražena. Betiani trenutno radi na prikupljanju uzorka, apelujući na stručnjake širom sveta da mu šalju primere ove pojave koje su zabeležili u praksi. Jedna od žena koje su se odazvale pozivu priznala je kako je svoje pacijente obolele od Alchajmera tretirala kao „ljudske biljke“. Iskustvo terminalne lucidnosti kome je svedočila promenilo je njen pogled na ovu bolest: „Da ste vi videli šta sam ja, mogli biste da razumete da demencija može da izvrši uticaj na dušu osobe, ali ne i da je uništi. Volela bih da sam to znala ranije.“

Neočekivana lucidnost pred smrt
 
Moj pradeda je pred smrt, skoro godinu dana video osobe koje prolaze kroz zidove, pa kad je skapirao da samo on vidi,prestao je da o tome priča. Doktor je rekao da je to zbog starosti, Alhajmer uzima maha.
Ja sam ga pitao,da li vidi još ljude koji prolaze kroz zidove, rekao je da vidi. Jednom me zamolio, da li mogu da probam da oteram jednog, pošto njemu ne uspeva, i pokazao mi prstom gde se nalazi, i ja sam ga poslušao..okrenuo sam se u tom smeru i drsko sam mu rekao da ga više ne uznemirava. Prošlo je jedno nedelju dana, i deda mi se poverio: "onaj kojeg si oterao,više se nije vratio,tu su drugi,ali tog više nema nigde". Pred samu smrt je pričao sa svojom majkom nešto,ili mu se majka javila, on je samo odgovorio "u redu majko",i nasmejao se...malo kasnije je preminuo.
 
U srpskom jeziku je izuzetno opasno upotrebiti pojam i rec dusha....posto nauka, psihologija priznaje termin dusha, a ovo za sta se upotrebili rec dusha se vise odnosi na duh....duh osobe...pri tome duhovnost religiozna oznacava nesto trece...

Dusha se menja godinama...duh je mnogo stabilnija kategorija kod neke osobe...
Pad dushe je moguc, pad duha takodje, ali se drugacije objasnjavaju te pojave....pad duha je sinonim za odustajanje od svojih duhovnih teznji ili osobina , izneveravanje sebe (ne svojih zelja, ne svojih nagona).
Pad dushe je vec mnogo labavija kategorija, dushe padaju svakodnevno ili se dizu, nesto zbog radoznalosti , nesto zbog zavedenosti, nesto zbog koristi, tj zbog svog duha (duh moze biti koristoljubivost kod neke osobe ili moze biti deo seta osobina)...

Ovaj clanak je ustvari siroko polje bestelesnog sveta. Opcije su razne...od postojanja raznih ghost kreatura, bilo ljudskih bilo vanzemaljskih , do recidiva u vremenu, tj nesto kao vremenska izmesanost...(ono sa preminulima).
Pravoslavlje ima u osnovi verovanje da duh (ne dusha, dushu smatraju vezivanjem za ovozemljaske nagone, bilo bi stetno da dusha zivi) boravi u zeljenom okruzenju do 40 dana posle smrti, ali i duze ako je intezivna emotivna veza i energija izmedju zivih i umrle osobe.
To se ne objasnjava andjelom cuvarom nad voljenima, vec za to vec postoje andjeli cuvari jos za zivota, dobijeni krstenjem po rodjenju jaci i efikasniji sto je bogougodnija izvorna porodica...Nego se to objasnjava licnom duhovnom zeljom pokojnika da povezanost sa zivima postoji...
Uzima se da je normalno da energetska povezanost brzo slabi i da posle nekog vremena duh pokojnika nestaje ili odlazi, zavisno od verovanja, tj da nije vise prisutan u bliskom okruzenju gde je pokojnik ziveo.

Namerno ne uzimam nista ni moguce ni nemoguce...

U tom smislu striktno gledano clanak nije o fenomenu , tj ne desava se poboljsanje stanja, vec je to drugi domen...
A opet moze se sve gledati izuzetno vezano za fiziolosko, te bi sve u clanku moglo da se tumaci kao poslednje degenerativno sagorevanje nervnih snaga i nervne gradje, pred gasenje...U nekim slucajevima, gasenje odredjenih delova tkiva donose rasterecenje ostatku , tj gasenje dela mozga donosi rasterecenje ostatku nerava i mozga pa se moze desiti profunkcionisanje blize normalnom...
Mozak maskira bolove, ukidanjem izvora bolova, njemu treba neko vreme da se odmori i povuce svoje maske...tada mu EPS zauzece naglo padne, tj sposoban je da se usmeri na druge aktivnosti..
Ukidanjem bola mozak cak moze da pocne da razmislja, dok javljanjem bola dok ne proradi maska, ne moze da sabere ni dva 6to cifrena broja.
Postoji mogucnost da se nerv sam prekine...usled intezivnog prenosenja bola...kako , medicinari ne objasnjavaju ali znaju za te slucajeve.


Slicno , ali ne bas odredjeno i istovetno je i kod imuniteta, hronicne upale smanjuju drasticno , a ne linearno , sposobnost organizma da se brani i on kombinuje razne trikove da to odradi...nekad sinergijski nekad efikasnost spadne umesti A+B na mnogo vise od toga, kao da je telo napalo A+B+C....
 
Vredelo je procitati ovako dug clanak. Hvala sto si podelio. Fascinantan fenomen. Znam da nauka iskljucuje pojam duhovnog sveta i odbacuje postojanje duse, ali ne treba nikada odbaciti sve varijable.

Na naucniku je da ne pretpostavlja nego da se vodi cinjenicama gde god ga one odvele.

Jos nije dovoljno istrazen taj deo "ljudskog postojanja."
 
Moj pradeda je pred smrt, skoro godinu dana video osobe koje prolaze kroz zidove, pa kad je skapirao da samo on vidi,prestao je da o tome priča. Doktor je rekao da je to zbog starosti, Alhajmer uzima maha.
Ja sam ga pitao,da li vidi još ljude koji prolaze kroz zidove, rekao je da vidi. Jednom me zamolio, da li mogu da probam da oteram jednog, pošto njemu ne uspeva, i pokazao mi prstom gde se nalazi, i ja sam ga poslušao..okrenuo sam se u tom smeru i drsko sam mu rekao da ga više ne uznemirava. Prošlo je jedno nedelju dana, i deda mi se poverio: "onaj kojeg si oterao,više se nije vratio,tu su drugi,ali tog više nema nigde". Pred samu smrt je pričao sa svojom majkom nešto,ili mu se majka javila, on je samo odgovorio "u redu majko",i nasmejao se...malo kasnije je preminuo.

Ima dosta takvih i slicnih iskustava

111Capture.PNG
 
U srpskom jeziku je izuzetno opasno upotrebiti pojam i rec dusha....posto nauka, psihologija priznaje termin dusha, a ovo za sta se upotrebili rec dusha se vise odnosi na duh....duh osobe...pri tome duhovnost religiozna oznacava nesto trece...

Dusha se menja godinama...duh je mnogo stabilnija kategorija kod neke osobe...
Pad dushe je moguc, pad duha takodje, ali se drugacije objasnjavaju te pojave....pad duha je sinonim za odustajanje od svojih duhovnih teznji ili osobina , izneveravanje sebe (ne svojih zelja, ne svojih nagona).
Pad dushe je vec mnogo labavija kategorija, dushe padaju svakodnevno ili se dizu, nesto zbog radoznalosti , nesto zbog zavedenosti, nesto zbog koristi, tj zbog svog duha (duh moze biti koristoljubivost kod neke osobe ili moze biti deo seta osobina)...

Ovaj clanak je ustvari siroko polje bestelesnog sveta. Opcije su razne...od postojanja raznih ghost kreatura, bilo ljudskih bilo vanzemaljskih , do recidiva u vremenu, tj nesto kao vremenska izmesanost...(ono sa preminulima).
Pravoslavlje ima u osnovi verovanje da duh (ne dusha, dushu smatraju vezivanjem za ovozemljaske nagone, bilo bi stetno da dusha zivi) boravi u zeljenom okruzenju do 40 dana posle smrti, ali i duze ako je intezivna emotivna veza i energija izmedju zivih i umrle osobe.
To se ne objasnjava andjelom cuvarom nad voljenima, vec za to vec postoje andjeli cuvari jos za zivota, dobijeni krstenjem po rodjenju jaci i efikasniji sto je bogougodnija izvorna porodica...Nego se to objasnjava licnom duhovnom zeljom pokojnika da povezanost sa zivima postoji...
Uzima se da je normalno da energetska povezanost brzo slabi i da posle nekog vremena duh pokojnika nestaje ili odlazi, zavisno od verovanja, tj da nije vise prisutan u bliskom okruzenju gde je pokojnik ziveo.

Namerno ne uzimam nista ni moguce ni nemoguce...

U tom smislu striktno gledano clanak nije o fenomenu , tj ne desava se poboljsanje stanja, vec je to drugi domen...
A opet moze se sve gledati izuzetno vezano za fiziolosko, te bi sve u clanku moglo da se tumaci kao poslednje degenerativno sagorevanje nervnih snaga i nervne gradje, pred gasenje...U nekim slucajevima, gasenje odredjenih delova tkiva donose rasterecenje ostatku , tj gasenje dela mozga donosi rasterecenje ostatku nerava i mozga pa se moze desiti profunkcionisanje blize normalnom...
Mozak maskira bolove, ukidanjem izvora bolova, njemu treba neko vreme da se odmori i povuce svoje maske...tada mu EPS zauzece naglo padne, tj sposoban je da se usmeri na druge aktivnosti..
Ukidanjem bola mozak cak moze da pocne da razmislja, dok javljanjem bola dok ne proradi maska, ne moze da sabere ni dva 6to cifrena broja.
Postoji mogucnost da se nerv sam prekine...usled intezivnog prenosenja bola...kako , medicinari ne objasnjavaju ali znaju za te slucajeve.


Slicno , ali ne bas odredjeno i istovetno je i kod imuniteta, hronicne upale smanjuju drasticno , a ne linearno , sposobnost organizma da se brani i on kombinuje razne trikove da to odradi...nekad sinergijski nekad efikasnost spadne umesti A+B na mnogo vise od toga, kao da je telo napalo A+B+C....

A kako objasnjavas klinicku smrt tj neardeath experience i prelazak na onu stranu?
Jedva cekam da vidim kako je tamo, ova strana je vec postala dosadna
 
Ljudi koji nisu prelazili na drugu stranu, nego su bili samo adrenalinski podignuti mogu da ti opisu da adrenalin povecava clock mozganja i rada nerava bar 10x kao turbo dugme...tako da u tom trenutku vreme kao da stoji.....ne moze dugo , ali ima ljudi koji znaju da kontrolisu svoju nadbubreznu zlezdu i mogu vestacki da povecaju koncentraciju povecanjem adrenalina...

Mozgonje to koriste da imaju jaku koncentraciju i efikasnost u stani pani trenucima, imaju bolju stres reakciju i inteligenciju.
Borci to koriste da ne osecaju bol ili bar da budu brzi i opazljivi...npr ja kao pocetnik ti mogu reci da sam u sekundi mogao da osmotrim protivnika, pretnju , da tacno vidim po pokretu oka, glave, misica ispod oka, ruke, kojim misicima bije , koji mu je stil borbe i gde misli da je brz a gde nije...
Takodje se moze ukinuti bol bukvalno ne osecas nista osim kao u astralnoj projekciji telo bez tezine....ili malom tezinom...sto daje veliku brzinu kretanja i reakcije.
To nije isto sto i rutina i uvezbanost...totalno drugaciji fenomen adrenalina...zato i pisem na ovoj temi.

Klinicka smrt se razlicito definise, neko uzima samo prestanak rada srca, tj nedostatak cirkulisanja , a to je nekad i situacija zastoja srca, sto bi znacilo a covek ima od 10 do 20 sekundi u proseku da se povrati od toga a da bude budan i svestan....
Mozda , dozvoljavam tu mogucnost, svesnost moze pogurati kao zamajac inervator , srce iz tog privremenog zastoja ili neregularnog rada, tahikardije i slicnog...i zato se ljudi nekad probude uplaseni....narocito stari...
Najveca smrtnost je oko 04 ujutro, kad je u proseku najpasivnije telo....
Takodje najveca smrtnost je u decembru kad je najvise koagulacije ili zgrusavanja zbog infekcija bakterioloskog ili virusnog tipa, sto znaci da dosta veliki broj ljudi reaguje zgrusavanjem na upalu....ne krvnim nego sta ja znam kojim zgrusavanjem...

Ako se klinicka smrt uzima kao odlazak svesti, onda moze biti nesto sto je astralna projekcija...vantelesna senzacija...to je laicko tumacenje...ali mi i pricamo o utisku onih koji su bili na operacionom stolu....pod narkozom ili ne...

Ako se klinicka smrt uzima kao ishemija dela mozga ili tela...e onda imamo ovo umiranje celija i tkiva...neurona , aksona dendrita.
Dve stvari se desavaju ili tri...prva je oslobadjanje ostatka nervnog sistema CNS za bolje funkcionisanje ako je on napajan krvlju...
Drugo je gasenje nervne mreze i senzacije koje stizu u mozak se poslednjim havarijskim reakcijama sklapaju u misao i osecaj..
Trece je citoloska zatrovanost , jer svaka celija koja umire daje signal telu da ima trulezi u telu...i to i dovodi do shoka i smrti pre same smrti..
Ako se poveca mogucnost energetskog jacanja nervnog sistema, onda ce otpor smrti i destrukciji biti jaci..
Budjenje kod matorih , drzanje ranjenog u svesti, povecanje temperature krvi, adrenalin injekcije ili samo za srce atropin ,lek iz Bunike..
Mozak spaja sliku i kad je pijan...tj opijen...i kad je ugrozenog razmisljanja...uvek, samo koliko moze..
Tako da moze koristiti sluh , centar za ravnotezu i slicno kao izvor pogresnih senzacija..

Ono za belu svetlost je po nekima trenutak kad umire zivac....kao sto postoji verovanje da kad zatvoris oci i vidis svetlost onda ti ustvari odlazi vid polako , tj gubis neke vidne sposobnosti na neuroloskom polju...ne socivo , nego ili glaukom ili neko degenerativno oboljenje ocnog dna...itd..
Svo vreme ne lobiram nijedno resenje ili zakljucak, pa ni ovde...samo su opcije..

Ako ovo prebacim na bestelesno....onda nastupa ona teorija da zivotinje i psi mogu da namirisu razliku u mirisu uskoro mrtvog do 3 dana i onog ko nije za bliski susret trece vrste..
To moze da se onda prosiri da osoba koja se plasi da ne ostane bez tela, iako je pocela da umire , tezi sigurnosti i da se vraca panicno ka telu dokle god moze da ga ima...kao podrsku za energetski izvor..
I umesto da se predaje kako je bilo do tada, pasivno i depresivno , javlja se usled straha borba do kraja i onda imamo povratnika koji ima dva iskustva, senzualno nervnu smrt, tj ovo belilo usled izumiranja nekih zivaca, a imamo i bestelesno uplasenog koji se trudi da maksimalizuje svoj zivot do kraja..
Nekad postaju mistici tj preobrate se u magiju......veruju u prozetost energije i smrti pa zele da uticu na prisustvo u zivotu na taj nacin..
Npr Faust je primer jednog takvog verovanja, gde uprosteno jeste djavo i bog, a ustvari je igra zivota i smrti i dogovora sa sudbinom kao fenomenom koji je promenjljiv...
Zahteva veru u sujeverje, tj veru u superiorno jako mocno , ne mora svemocno bice...
 

Back
Top