...uobičajeno je , bar u našem kultu čovečnosti , da onog koga u izobilju pomažemo , na svakom koraku i u svakoj prilici , da se kaže da ga ludo volimo , kao što majka voli svoju decu , ma kakvi da su....
( ne pričam o maćehinskom roditeljstvu i njegovom ništavilu , koje bajagi povezuju sa narcisoidnom lepotom , pa jeli , kad je nešto toliko lepo , da mu ništa nije ravno , mora da bude i onoliko zlo - a svako zlo treba u korenu satrti , pa zbog toga često je međ pukom lepota prokleta , a sa njom i bezuslovna ljudska dobrota )
....a ljubav , ne mora da se crpi iz ljudske dobrote , koja opet , može biti bez uslovljavanja onoga kome se pruža svekolika pomoć , u svakoj prilici...i tu je kvaka....tu leži kvazi razumevanje pa i opravdavanje ravnodušnosti , koja s'vremenom prelije se u mržnju , uobičajenu , prema onima koji pružaju bez uslova čovečnu pomoć, onima koji su bespomoćni....
...naime , ako nekome stalno pomažete , a on tu vrstu pomoći ili sličnu ne može da vam uzvrati , vi mu oduzimate deo njegovo dostojanstva...s'vremenom , njegovo dostojanstvo je srozano do nepostojanja , te je on vaš večiti dužnik...a svak koji je večiti dužnik , on se nalazi u dužničko poverilačkom ropstvu....i ma koliko vi tu svoju pomoć pružali bez obaveze vraćanja , primaoc je svestan vaše nadmoći , a jošte je više pogođen jer njegovo stanje u očima je takvo - robovski dužno i ružno....a rob kao svaki rob iz zahvalnosti , svremenom prelazi u ravnodušnost , ap u zavist iz koje obavezno zaglavi u mržnju....konačno svaki rob mrzi svog gospodara dobrotvora , jer je on dokaz njegove bespomoćnosti...i ma koliko onaj što pomaže ne haje , toliko više njegov štićenik ga mrzi ...to je usled izgubljenog dostojanstva.....
...zato kad god se vraćate iz bogatog ribolova , gladnom ne dajte deo vašeg ulova , nego ga naučite da lovi ribu....sačuvaćete mu ljudsko dostojanstvo , nećete biti iznad njega , a on kao čovek biće ponosan na sebe jer može se starati o sebi.....
...u savremenom svetu , većina ljudi menja i zaboravlja svoje dobrotvorne prijatelje , čak šta više beži od njih - jer su oni dokaz njihovog gubitka ljudskog dostojanstva , a samim tim i ljudskosti ; dokaz da nije sposoban da se o sebi stra , svakom iole pametnom nije potreban !
...o ovome je epoha ničeizma podosta raspravljala !