"Nema luksuza za suprotstavljanje zapadnim partnerima": Šta posle Minhenske bezbednosne konferencije?

ziltoid

Iskusan
Banovan
Poruka
5.859

„Nema luksuza za suprotstavljanje zapadnim partnerima“: Šta posle Minhenske bezbednosne konferencije?


zelenski minhenska bezbednosna konferencija


Potpredsednica Centra za spoljnu politiku Suzana Grubješić ističe za Danas da je Srbiji „više nego ikada pre“ bilo mesto na Minhenskoj bezbednosnoj konferenciji, s obzirom da su na njoj učestvovali svi direktni i indirektni učesnici u dijalogu sa Prištinom, jer, kako ističe, vreme za „status quo“ ističe i dolazi „vreme teških odluka“, a Beograd i Priština nemaju luksuz da se konfrontiraju sa zapadnim partnerima.

Grubješić dodaje da je bilo važno da Srbija razgovara sa svima u Minhenu uoči nastavka dijaloga i stavljanja na sto evropskog predloga koji podržavaju i Sjedinjene Američke Države.

„Srbiji je više nego ikada pre bilo mesto u Minhenu jer su na jednom mestu bili svi direktni i indirektni učesnici u dijalogu sa Prištinom i bilo je važno sa svima razgovarati uoči nastavka dijaloga i stavljanja na sto evropskog predloga koga podržavaju i SAD. Očigledno je da ističe vreme za status quo i da dolazi vreme teških odluka. To znači otvaranje realne perspektive za rešavanje kosovskog pitanja jer ni Beograd ni Priština nemaju luksuz da se konfrontiraju sa zapadnim partnerima“, navodi potpredsednica Centra za spoljnu politiku.

„Od trenutka kad je pokrenuta 1963.godine pa do danas, Minhenska bezbednosna konferencija definiše se kao platforma za debate na visokom nivou o najvećim bezbednosnim i spoljno-političkim izazovima u svetu“, objašnjava Grubješić.

Nema luksuza za suprotstavljanje zapadnim partnerima: Šta posle Minhenske bezbednosne konferencije? 1


Ipak poziv ruskim predstavnicima ove godine je izostao.

Naša sagovornica napominje da, kao što je to ranije bio slučaj i sa Ekonomskim forumom u Davosu, u Minhen nisu pozvani predstavnici Ruske Federacije zbog agresije koju je ta zemlja izvršila nad Ukrajinom, ali i kako bi se, dodaje, uskratio prostor za širenje ruske propagande.

Kako je rekao rukovodilac Minhenske konferencije, nekadašnji spoljnopolitički savetnik kancelarke Angele Merkel Kristof Hojzgen, od poziva Rusiji odustali su jer „ratnim zločincima iz Kremlja nisu želeli da daju pozornicu da šire svoju propagandu“.

„Indikativno je da je prošlogodišnja konferencija završena sa uverenjem da Rusija neće napasti Ukrajinu, a da je agresija počela četiri dana nakon toga. Uz dominantnu temu rata u Ukrajini, mogli smo da čujemo obećanja Evropljana o bržim i većim isporukama oružja Ukrajini, ali i zapažen nastup kineskog ministra spoljnih poslova Ji Vanga, koji je upozorio na povratak „mentaliteta Hlafnog rata“, pozivajući na mirovne pregovore i naglašavajući poštovanje suvereniteta i teritorijalnog integriteta“, kaže Grubješić.

Ističe da je američka delegacija bila je najbrojnija do sada, kao i da predsednik Džo Bajden odlazi u posetu Poljskoj uoči godišnjice ruske agresije na Ukrajinu.

Konferenciju su u petak zajedno otvorili nemački kancelar Olaf Šolc i predsednik Ukrajine Volodimir Zelenski koji se iz Kijeva javio preko video-linka. Zelenski je koristeći metaforu o „Davidu i Golijatu“ ponovo zatražio tenkove i oružje kako bi u ratu dobili rusku stranu. Tamo se našlo preko 40 šefova država i vlada i oko 100 ministara, a održan je u hotelu „Bajrišer hof“.

Ovogodišnja konferencija je bila specifična i po tome što su Iran ove godine predstavljali aktivisti, a ne ministri.

Predsednik Srbije se sastao na marginama sastanka sa brojnim diplomata, između ostalih i sa specijalnim izaslanikom EU Žozefom Boreljom i sa francuskim predsednik Makronom i nemačkim kancelarom Šolcom, koji su inicijatori i autori „Šolc-Markonovog predloga“ za rešavanje kosovskog pitanja, koji se danas naziva evropskim predlogom.

Iz Minhena Vučić se javio sa, kako je rekao, lepim vestima, a to je da je još jedna zemlja povukla priznanje Kosova, što bi, rekao je Vučić, bila 27. ili 28. zemlja koja je to učinila, a poznat je datum sastanka Kurti-Vučić-Lajčak-Borelj koji će se održati 27. februara u Briselu. Kosovski premijer i predsednik Srbije će se prvo sastati odvojeno sa Boreljom, da bi zatim došlo do zajedničkog sastanka. https://www.danas.rs/vesti/politika...sta-posle-minhenske-bezbednosne-konferencije/




Poslije Munchena, smjelo u Sporazum sa Prištinom i u sankcije prijema Rusiji. Ispitati ko stoji iza protesta isprijed Predsjedništva. Hapšenja informbirovaca moraju se nastaviti. Informbirovci više ne smiju imati miran san.
 

Korisni idioti


darko_obradovic_-_uzvik.png


Autor: Darko Obradović

Termin korisni idiot se ne može smatrati uvredljivom već bezbednosnom formulacijom. Korisni idioti su često oni koji misleći da čine nešto “korisno” zapravo nanose nemerljivu štetu sopstvenom okruženju odnosno državi.

Pored onih koji su po zadatku I darežljivost Kremlja na sebe preuzeli ulogu tumača svetskih zbivanja. Postoji dobar deo onih koji nemaju ni osnovna znanja, ali im ne manjka širenje informacija koje su krajnje logički upitne, ponavljajući kao papagaji najnebuloznije teze ruske propagande. Naravno oni nemaju interes, znanje I svest da prepoznaju u kakvim najcrnjim civilizacijskim momentima učestvuju.

U celoj geopolitičkoj oluji suočavamo se sa francusko-nemačkim planom čija je uloga da uredi nastavak procesa normalizacije odnosa Beograda i Prištine.

Lakih rešenja nema. Da ih je bilo u najmanju ruku ne bi smo, zbog autistične politike Miloševića, završili pod bombama celog civilizovanog sveta.

Šta danas „brane“ profesionalni „nedavači“ Kosova. Oni brane status večitog konflika i multietničkih tenzija. Sa glavnim strateškim ciljem da spreče Srbiju da se vrati u svoju civilizacijsku porodicu- Zapad. Dokle god postoji kosovski problem odnos Srbije i političkog Zapada neće ostvariti pun potencijal. U pogledu sofisticiranijih investicija, naoružanja i vojne opreme, ali i evro-atlantskih integracija u celosti. A to sve implicira da će srpska deca imati manje životnih šansi u odnosu na decu iz država Evropske Unije.

Istovremeno od ovakve situacije korist ima samo Rusija sa svojim saputnicima ka beznađu. Ova prva iz strateških razloga na Balkanu, dok ovi drugi iz svojih sebičnih razloga i politikanstva. Ništa tako lako ne potpaljuje emocije kao što je pitanje Kosova. Ali nikada dalje od sopstvenih grešaka. Umesto da mislimo kako da budemo bolji, uspešniji, snažniji vrtimo se u lavirintima prošlosti, teorija zavera i zabluda. To su koridori koji imaju mnogo pravaca ali ni jedan ne vodi do uspeha. Scenario „Evropske Kube“ nije nerealan. Od takvog scenarija nas deli odgovorno ponašanje srpskih vlasti. Nije lako sačuvati mir i multietnički sklad, očuvati stabilnost i dovesti strane direktne investicije. Na evropskom kontinentu nema uspešne države a da čvrsto nije integrisana u politički Zapad.

Šta je alternativa dijalogu, šta je alternativa francusko-nemačkom planu? Nebezbednost i nestabilnost. Alternativa su tenzije i nespokoj za kosovske Srbe. Da li postoji alternativa? Ima ih. Neke od njih su zamrznut i vruć konflikt na Nagorno-Karabahu za čije rešenje je do skoro eksluzivnost imala Ruska Federacija. Taj konflikt ne da nije rešen, nego je svako malo krvav i smrtonosan. Druga alternativa je Sirija. I tamo je upletena Ruska Federacija i cigla na cigli u Sirji nije ostala. Tamo niko ne želi da investira. Ljudi u milionima beže iz Sirije.

Danas kada se kroji nova geopolitička mapa u Evropi pravilna orijentacija je nužda. Karte su podeljene tako da Rusija može da obriše 21. Vek iz svog kalendara. Nije u stanju da zauzme 7km2 u Ukrajini, što ne sprečava da nas kremaljski saputnici lažno uveravaju u nastanak nekog novog ruskog poretka, multipolarnosti. Opijeni kockarskom logikom priželjkuju da šestare po mapi Balkana. Na rečima vrlo jaki olako pozivaju na put krvoprolića i propasti. Odgovor kako žele da ostvare te svoje ciljeve obično nije zasnovan na realnim parametrima. Njihove aktivnosti usmerene su na sprečavanje evropskih integracija od čega će koristi imati samo Rusija. Što se tiče plata i penzija, za to ih je baš briga.

Današnja realnost nalaže hitro napuštanje spoljne politike zasnovane na četiri stuba. Dva od četiri stuba su uveliko trula. Rusija se raspada i spolja i iznutra. NR Kina se davi u unutrašnjim problemima nesposobna da ih reši dok je kineska vizija nekompatibilna sa razvojem Srbije. Dok su preostala dva stuba – EU i SAD postali jedan ujedinjen i snažan stub. Tu smo gde smo. Evroatlantske integracije Srbije su dobar i jedini izbor.

Srbija na Zapadu korisne idiote neće sprečiti da emituju lažne nacionalističke poruke ali i njima će tada biti bolje
 

„Nema luksuza za suprotstavljanje zapadnim partnerima“: Šta posle Minhenske bezbednosne konferencije?


zelenski minhenska bezbednosna konferencija


Potpredsednica Centra za spoljnu politiku Suzana Grubješić ističe za Danas da je Srbiji „više nego ikada pre“ bilo mesto na Minhenskoj bezbednosnoj konferenciji, s obzirom da su na njoj učestvovali svi direktni i indirektni učesnici u dijalogu sa Prištinom, jer, kako ističe, vreme za „status quo“ ističe i dolazi „vreme teških odluka“, a Beograd i Priština nemaju luksuz da se konfrontiraju sa zapadnim partnerima.

Grubješić dodaje da je bilo važno da Srbija razgovara sa svima u Minhenu uoči nastavka dijaloga i stavljanja na sto evropskog predloga koji podržavaju i Sjedinjene Američke Države.

„Srbiji je više nego ikada pre bilo mesto u Minhenu jer su na jednom mestu bili svi direktni i indirektni učesnici u dijalogu sa Prištinom i bilo je važno sa svima razgovarati uoči nastavka dijaloga i stavljanja na sto evropskog predloga koga podržavaju i SAD. Očigledno je da ističe vreme za status quo i da dolazi vreme teških odluka. To znači otvaranje realne perspektive za rešavanje kosovskog pitanja jer ni Beograd ni Priština nemaju luksuz da se konfrontiraju sa zapadnim partnerima“, navodi potpredsednica Centra za spoljnu politiku.

„Od trenutka kad je pokrenuta 1963.godine pa do danas, Minhenska bezbednosna konferencija definiše se kao platforma za debate na visokom nivou o najvećim bezbednosnim i spoljno-političkim izazovima u svetu“, objašnjava Grubješić.

Nema luksuza za suprotstavljanje zapadnim partnerima: Šta posle Minhenske bezbednosne konferencije? 1


Ipak poziv ruskim predstavnicima ove godine je izostao.

Naša sagovornica napominje da, kao što je to ranije bio slučaj i sa Ekonomskim forumom u Davosu, u Minhen nisu pozvani predstavnici Ruske Federacije zbog agresije koju je ta zemlja izvršila nad Ukrajinom, ali i kako bi se, dodaje, uskratio prostor za širenje ruske propagande.

Kako je rekao rukovodilac Minhenske konferencije, nekadašnji spoljnopolitički savetnik kancelarke Angele Merkel Kristof Hojzgen, od poziva Rusiji odustali su jer „ratnim zločincima iz Kremlja nisu želeli da daju pozornicu da šire svoju propagandu“.

„Indikativno je da je prošlogodišnja konferencija završena sa uverenjem da Rusija neće napasti Ukrajinu, a da je agresija počela četiri dana nakon toga. Uz dominantnu temu rata u Ukrajini, mogli smo da čujemo obećanja Evropljana o bržim i većim isporukama oružja Ukrajini, ali i zapažen nastup kineskog ministra spoljnih poslova Ji Vanga, koji je upozorio na povratak „mentaliteta Hlafnog rata“, pozivajući na mirovne pregovore i naglašavajući poštovanje suvereniteta i teritorijalnog integriteta“, kaže Grubješić.

Ističe da je američka delegacija bila je najbrojnija do sada, kao i da predsednik Džo Bajden odlazi u posetu Poljskoj uoči godišnjice ruske agresije na Ukrajinu.

Konferenciju su u petak zajedno otvorili nemački kancelar Olaf Šolc i predsednik Ukrajine Volodimir Zelenski koji se iz Kijeva javio preko video-linka. Zelenski je koristeći metaforu o „Davidu i Golijatu“ ponovo zatražio tenkove i oružje kako bi u ratu dobili rusku stranu. Tamo se našlo preko 40 šefova država i vlada i oko 100 ministara, a održan je u hotelu „Bajrišer hof“.

Ovogodišnja konferencija je bila specifična i po tome što su Iran ove godine predstavljali aktivisti, a ne ministri.

Predsednik Srbije se sastao na marginama sastanka sa brojnim diplomata, između ostalih i sa specijalnim izaslanikom EU Žozefom Boreljom i sa francuskim predsednik Makronom i nemačkim kancelarom Šolcom, koji su inicijatori i autori „Šolc-Markonovog predloga“ za rešavanje kosovskog pitanja, koji se danas naziva evropskim predlogom.

Iz Minhena Vučić se javio sa, kako je rekao, lepim vestima, a to je da je još jedna zemlja povukla priznanje Kosova, što bi, rekao je Vučić, bila 27. ili 28. zemlja koja je to učinila, a poznat je datum sastanka Kurti-Vučić-Lajčak-Borelj koji će se održati 27. februara u Briselu. Kosovski premijer i predsednik Srbije će se prvo sastati odvojeno sa Boreljom, da bi zatim došlo do zajedničkog sastanka. https://www.danas.rs/vesti/politika...sta-posle-minhenske-bezbednosne-konferencije/




Poslije Munchena, smjelo u Sporazum sa Prištinom i u sankcije prijema Rusiji. Ispitati ko stoji iza protesta isprijed Predsjedništva. Hapšenja informbirovaca moraju se nastaviti. Informbirovci više ne smiju imati miran san.
Рекох ти, мењај дилера, продаје ти ђубре.
Сем тога, зашто нам упорно сервираш писање Данас-а, који је финансиран са запада са задатком да дезинформише јавност.
Ти ниси ни држављанин Србије нити Србин и могао би да почнеш да се бринеш о свом дворишту с не о туђем.
 

Novo poglavlje odnosa Srbije i SAD: Obnova savezništva obostrana potreba​

Srbija - SAD

Izvor: Blic/Thinkstock/ FoxNews

I Srbija i SAD imaju mnogo razloga za dobre i intenzivne međusobne odnose, i nije nimalo čudno što se u poslednje vreme stavovi Beograda i Vašingtona sve više približavaju, uprkos pitanju Kosova, koje je najosetljivija tema za obe strane.​

Snažan doprinos izgradnji mostova saradnje Srbije i SAD, bila je tema proteklog vikenda na skupu organizacija srpskih iseljenika i ljudi srpskog porekla u Vašingtonu, prvog ovakve vrste posle mnogo godina.
Skup pod nazivom "Jačanje veza" održan je u organizaciji Ambasade Srbije u Vašingtonu i uz podršku predsednika Aleksandra Vučića i Ministarstva spoljnih poslova, a okupili su se istaknuti privrednici, umetnici, lekari, advokati, profesori, kao i Srbi aktivni u američkoj politici.
Dve države, od uspostavljanja diplomatskih odnosa 1882. duže od 100 godina su "uvek isto gledale na stvari", preko Prvog svetskog rata do pojave nacizma kada je Srbija jedina u regionu stajala rame uz rame sa Vašingtonom. Do raspada odnosa dolazi početkom 90-tih godina prošlog veka, zajedno sa raspadom Jugoslavije, i Vašington je na kraju predvodio NATO u agresiji na Srbiju 1999.
Sada, 24 godine kasnije, SAD i Srbija su na putu da ponovo budu ne samo saveznici, nego i da obnove prijateljstvo. Posebno u kontekstu rata u Ukrajini i daljeg razvoja međunarodnih odnosa, koji su se na Balkanu između velikih sila uvek preplitali.
Sagovornici Kosovo onlajna, Srđan Graovac iz Centra za društvenu stabilnost i analitičar Milovan Jovanović, slažu se da je danas u interesu Vašingtona da za saveznika ima Srbiju, kao ključnu zemlju na Zapadnom Balkanu, kao i da Srbija ima mnogo razloga da ostvari najbliže odnose sa SAD.
Srđan Graovac iz Centra za društvenu stabilnost kaže da je u vrhunskom interesu Srbije da ima što bolje odnose sa SAD, koja je najveća sila na svetu, ali i da je Vašington prepoznao činjenicu da bez Srbije nema stabilnosti u regionu, zbog čega obe zemlje tokom poslednjih godina pokušavaju da izgrade što bolju saradnju.
"Odnosi Srbije i SAD su u uzlaznoj putanji, ali treba uzeti u obzir i problem Kosova i Metohije gde treba napraviti neku vrstu dogovora. Ako bi SAD pokazale više spremnosti za saradnju po tom pitanju, što do sada i nije bio baš slučaj, odnosi bi dalje napredovali. Činjenica je da od Vašingtonskog sporazuma postoji obostrana želja u izgradnji bolje saradnje, Amerika je u svoju spoljnopolitičku agendu uvrstila inicijativu Otvoreni Balkan i pokazala da računa na Srbiju i da je vidi u zoni svog uticaja", kaže Graovac.
Graovac ističe da je najbitnije pitanje između SAD i Srbije ono oko Kosova i Metohije.
"Ponavljam, ako su SAD spremne da izađu u susret srpskim stavovima po pitanju Kosova, i da Srbija ne treba da bude apsolutno poražena, nego da se pregovori moraju okončati nekom vrstom sporazuma, odnosno kompromisa, gde jedna strana ne može sve da izgubi, onda ti odnosi mogu dalje napredovati. Sve se ipak na kraju vraća na pitanje Kosova i Metohije. I mnogo većim zemljama od Srbije je jako stalo da budu u dobrim odnosima sa SAD. Od loših odnosa sa Vašingtonom Srbija može samo da ima štete", istakao je Graovac.
Milovan Jovanović, novinar i politički komentator, za Kosovo onlajn kaže da se "Srbija i Amerika danas mnogo bolje razumeju, i da su odnosi u stalnom usponu bez obzira na pojedina nerazrešena pitanja i povremene probleme".
"Činjenica je da je ovo period najboljih bilateralnih odnosa Srbije i SAD, od vremena ratova devedesetih. Tadašnja nerazumna i sumanuta politika Miloševićevog režima pokidala je sve veze i narušila odnose između dve zemlje. Pametnom i odgovornom politikom predsednik Vučić se pokazao kao ozbiljan, pouzdan i iskren partner u poslednjih 10 godina. Uspeo je da unapredi i učvrsti odnose sa SAD. Iz ugla Vašingtona Srbija je ključna zemlja Zapadnog Balkana, a njen predsednik najvažnija politička ličnost regiona", kaže Jovanović.
Jovanović navodi da "svidelo se nekom ili ne, SAD su i dalje najmoćnija, najsnažnija i najuticajnija zemlja na svetu".
"Za Srbiju je od izuzetnog značaja da na svojoj strani ima SAD. Naša dva naroda dele istoriju prožetu prijateljstvom i savezništvom iz dva svetska rata. Srbija ima ključnu ulogu u obezbeđivanju regionalne stabilnosti. Ne treba zaboraviti i uticaj srpske dijaspore u SAD, koja je iznedrila uspešne, ugledne, bogate i uticajne ljude koje mi nažalost nismo umeli da iskoristimo na valjan način. Dijaspora je veliki potencijal koje druge zemlje poput Grčke, Jermenije, Irske, Italije ili Albanije uspešno koriste. Ambasador Đurić sa svojim timom ozbiljno i dobro radi i rezultati toga se vide", zaključio je Jovanović.
 

Back
Top