propast je pregrubo. nije prvenstveno nedostatak ruskog prirodnog gasa ili kineskih električnih automobila ono što mu oduzima podsticaj. problematično je transformacija nemačke u društvo vođeno privilegijama koje stalno poziva državu i koje je ona pokroviteljski nastrojeno.nemačka troši ne manje od 20 procenata svog ekonomskog proizvoda na socijalnu potrošnju i pošto se raspodela vrši neselektivno, transferi penzionerima i onima u potrebi jedva su dovoljni da mnogi održe svoj životni standard. ovo će postati još ozbiljnije u narednim godinama.
nemački sistemi socijalnog osiguranja nisu finansirani akumuliranim kapitalom, već su uglavnom organizovani na principu plaćanja po upotrebi tj troše ono što prime kroz doprinose i poreze. kako društvo demografski stari, sve manje radnika mora da izdržava sve više primalaca transfera i nema znakova međugeneracijske pravde.