Ima par prijatelja koji mogu da banu kad hoće. Njima su vrata naše kuće otvorena 24 sata kao i njihova nama. Bogu hvala, te takve prijetelje imamo. Ostali su u nemogućnosti da banu, tj. mogu oni doći i poljubiti kapiju sa sve nemačkim ovčarom raskrečenim na istoj i sa razjapljenim čeljustima. Problem za goste je taj što muž radi po smenama a ja po ceo dan........tako da nemamo vikend, praznik kao većina drugih ljudi. To je skoro iskorenilo nenajavljen dolazak gostiju. Ali ima jedna druga stvar koja izludjuje. Muž taman zaspi i zvoni njegov mobilni. Izem ti spavanje posle noćne smene kada te probude tri puta. Ja to ne razumem. Svi znaju da kada zovu pre podne može da se desi da on spava. Pokušali smo da im kažemo da zovu mene, pa ako spava ja ću im reći a ako ne opet ću im reći pa neka ga kontaktiraju. U subotu, sa slavu, on je izašao iz noćne, kod njih nema spavanja nego se radi celu noć, legao da spava i ljudi zovu da mu čestitaju slavu. Aman bre.........pa možeš da čestitaš i popodne. Mene izludjuje ta neuvidjavnost.