Nekrunisani kralj peciva - kroasan

Soradze

Elita
Moderator
Poruka
21.104

UOPŠTE NIJE IZ FRANCUSKE!

ODAKLE ZAPRAVO POTIČE I KAKO JE NASTAO KROASAN


Kroasan.jpg



Sa džemom, sirom, čokoladom, posut bademima ili prazan, uz prvu jutarnju kafu ili bez nje, pojeden na ulici, benzinskoj pumpi,
u lokalnoj pekari ili u najfinijem pariskom restoranu, kroasan je omiljeni doručak milionima ljudi širom sveta.

Nekrunisani kralj peciva, savršen spoj vazdušastog testa i hrskave korice, poznat je na svim meridijanima kao jedan od simbola
francuske kuhinje.

Krajnje ironično jer – kroasan uopšte nije izmišljen u Francuskoj!



Čak je i njegovo ime savršeno u svojoj jednostavnosti – „croissant“ na francuskom znali „polumesec“.
Zašto se baš tako zove, jasno je svima koji su ikad videli kroasan.

Upravo je njegov oblik i početak priče o ovom pecivu… a taj početak uopšte nema veze sa Francuskom!

Sloj legendi


Skidajući sloj po sloj sage o kroasanu, baš kao da skidamo slojeve njegovog lisnatog testa, doći ćemo do
davnog pretka kroasana po imenu kipferl.

A ovo pecivo nastalo je u Austriji i to, ako je verovati verziji koju je doktor Alfred Gotšalk objavio 1938. u
kulinarskoj enciklopediji „Larousse Gastronomique“, u prilično neobičnim uslovima.

Po ovoj priči, kipferl, a samim tim i kroasan, svoje „rođenje“ duguje jednom ratu!

Tokom 17. veka bilo je više sukoba između Habzburške monarhije i Turske imperije, ali je najdramatičniji bio
onaj iz 1683. godine kada su trupe sultana Mehmeda IV došle pred sam Beč i započele opsadu koja je
potrajala skoro dva meseca.
Videvši da strategija izgladnjivanja vojske i stanovništva neće dati rezultata, Osmanlije su pribegle lukavstvu
i počele da kopaju tunele ispod zidina grada.

E sad, kako ih ne bi otkrili, kopanje je moralo da se odvija po mraku i upravo ta činjenica pokazala se sudbonosnom.
Jer, noću, u opštoj tišini, u Beču su budni bili samo pekari u svojim radionicama.
Upravo oni čuli su buku koju su osvajači pravili kopajući tunel.
Alarmirali su branioce grada i Turci su tako poraženi.

Priča dalje kaže da za otkriće koje je spaslo ne samo njihov grad, nego i čitavo carstvo, vredni pekari nisu tražili nikakvu
nagradu osim ekskluzivnog prava da naprave pecivo u obliku polumeseca u znak sećanja na ovaj događaj i simbol koji
su videli na osmanskim zastavama.

I, tako je „rođen“ kroasan!

Sloj istorije


Iako gornja priča danas više pripada legendama nego zvaničnoj istoriji, njena popularnost, pre svega zahvaljujući objavljivanju
u velikom broju kuvara, održala se sve do danas.

I o trenutku seljenja kroasana iz Austrije u Francusku ispredaju se legende.
Jedna od najpopularnijih kaže da ih je u Pariz donela Marija Antoaneta kada se 1770. udala za budućeg francuskog kralja Luja XVI.
Kako je čeznula za domom, princeza je sa sobom dovela i bečke kuvare koji su joj u novom dvoru spremali omiljene specijalitete od
kuće, među kojima je bio i kipferl. Nakon što je ovo pecivo dobilo svoje francusko ime, nastao je - kroasan.

Ako se iz kulinarskih legendi preselimo u svet proverljivih podataka, priča postaje daleko manje maštovita.
Istorijska je činjenica da je prve kroasane u Parizu pravio Austrijanac Avgust Zang koji je 1838. ili 1839. godine u ovom gradu otvorio
„Bečku pekaru“ („Boulangerie Viennoise“) u kojoj je prodavao peciva po receptima iz svoje domovine, uključujući i kipferl.

Zahvaljujući veštom oglašavanju u novinama i plakatima koje je Zang lepio po Parizu, ova pekara uskoro je postala izuzetno popularna
među francuskim damama, a podstakla je i veliki broj imitatora, pa je tehnika pravljenja peciva vremenom unapređena, a sam kroasan
postao je (i ostao) sinonim za francuski doručak.


Sloj današnjice


kroasan.jpg



Nakon Drugog svetskog rata kroasani su postali poznati širom sveta.
Mnogi su ih smatrali „francuskim odgovorom“ na američku brzu hranu.
Ovo pecivo danas je uobičajeni deo doručka u mnogim evropskim zemljama, a služi se i kao desert širom sveta.

O tome koliko je kroasan popularan govori i činjenica da ima svoj praznik – 30. januar obeležava se svake godine kao Svetski dan kroasana.

A ovog, ili bilo kog drugog dana u godini, vruće, ukusne kroasane možete pronaći na 90 NIS Petrol i Gazprom benzinskih stanica širom zemlje.
Tajna vrhunskog ukusa krije se u francuskoj recepturi i svežini zbog kojih su kroasani u Drive Cafe restoranima pravi izbor za sva čula.

Hrskavi spolja, mekani iznutra, slatki ili slani, prazni ili punjeni najfinijim nadevom, pretvoriće svako vaše putovanje u jedinstvenu avanturu.

Baš kao u Parizu!

:cvet: :cvet: :cvet:
 
vecina ,,specijaliteta" nije poznata po mestu nastajanja, nego bas po nekoj promociji i radu na tome da se nesto zastiti kao brend...
inace kada je vec rec o kroasanima-uopste me ne faciniraju,niti volim kroasane.
Znam kako to ide... mnogi su brendiranjem prisvojili ono što im ustvari ne pripada...
Inače, malo ko od nas može da kaže da je zaista jeo kroasane pečene tog jutra u pekarama Francuske...
Jedemo ove industrijske koji ni ne liče na sliku sa kesice.

Verujem da su sveži kroasani u Parizu deseta priča od ovih jadničaka koje ponekad kupimo u marketu kod nas...
 

UOPŠTE NIJE IZ FRANCUSKE!

ODAKLE ZAPRAVO POTIČE I KAKO JE NASTAO KROASAN


Kroasan.jpg



Sa džemom, sirom, čokoladom, posut bademima ili prazan, uz prvu jutarnju kafu ili bez nje, pojeden na ulici, benzinskoj pumpi,
u lokalnoj pekari ili u najfinijem pariskom restoranu, kroasan je omiljeni doručak milionima ljudi širom sveta.

Nekrunisani kralj peciva, savršen spoj vazdušastog testa i hrskave korice, poznat je na svim meridijanima kao jedan od simbola
francuske kuhinje.

Krajnje ironično jer – kroasan uopšte nije izmišljen u Francuskoj!



Čak je i njegovo ime savršeno u svojoj jednostavnosti – „croissant“ na francuskom znali „polumesec“.
Zašto se baš tako zove, jasno je svima koji su ikad videli kroasan.

Upravo je njegov oblik i početak priče o ovom pecivu… a taj početak uopšte nema veze sa Francuskom!

Sloj legendi


Skidajući sloj po sloj sage o kroasanu, baš kao da skidamo slojeve njegovog lisnatog testa, doći ćemo do
davnog pretka kroasana po imenu kipferl.

A ovo pecivo nastalo je u Austriji i to, ako je verovati verziji koju je doktor Alfred Gotšalk objavio 1938. u
kulinarskoj enciklopediji „Larousse Gastronomique“, u prilično neobičnim uslovima.

Po ovoj priči, kipferl, a samim tim i kroasan, svoje „rođenje“ duguje jednom ratu!

Tokom 17. veka bilo je više sukoba između Habzburške monarhije i Turske imperije, ali je najdramatičniji bio
onaj iz 1683. godine kada su trupe sultana Mehmeda IV došle pred sam Beč i započele opsadu koja je
potrajala skoro dva meseca.
Videvši da strategija izgladnjivanja vojske i stanovništva neće dati rezultata, Osmanlije su pribegle lukavstvu
i počele da kopaju tunele ispod zidina grada.

E sad, kako ih ne bi otkrili, kopanje je moralo da se odvija po mraku i upravo ta činjenica pokazala se sudbonosnom.
Jer, noću, u opštoj tišini, u Beču su budni bili samo pekari u svojim radionicama.
Upravo oni čuli su buku koju su osvajači pravili kopajući tunel.
Alarmirali su branioce grada i Turci su tako poraženi.

Priča dalje kaže da za otkriće koje je spaslo ne samo njihov grad, nego i čitavo carstvo, vredni pekari nisu tražili nikakvu
nagradu osim ekskluzivnog prava da naprave pecivo u obliku polumeseca u znak sećanja na ovaj događaj i simbol koji
su videli na osmanskim zastavama.

I, tako je „rođen“ kroasan!

Sloj istorije


Iako gornja priča danas više pripada legendama nego zvaničnoj istoriji, njena popularnost, pre svega zahvaljujući objavljivanju
u velikom broju kuvara, održala se sve do danas.

I o trenutku seljenja kroasana iz Austrije u Francusku ispredaju se legende.
Jedna od najpopularnijih kaže da ih je u Pariz donela Marija Antoaneta kada se 1770. udala za budućeg francuskog kralja Luja XVI.
Kako je čeznula za domom, princeza je sa sobom dovela i bečke kuvare koji su joj u novom dvoru spremali omiljene specijalitete od
kuće, među kojima je bio i kipferl. Nakon što je ovo pecivo dobilo svoje francusko ime, nastao je - kroasan.

Ako se iz kulinarskih legendi preselimo u svet proverljivih podataka, priča postaje daleko manje maštovita.
Istorijska je činjenica da je prve kroasane u Parizu pravio Austrijanac Avgust Zang koji je 1838. ili 1839. godine u ovom gradu otvorio
„Bečku pekaru“ („Boulangerie Viennoise“) u kojoj je prodavao peciva po receptima iz svoje domovine, uključujući i kipferl.

Zahvaljujući veštom oglašavanju u novinama i plakatima koje je Zang lepio po Parizu, ova pekara uskoro je postala izuzetno popularna
među francuskim damama, a podstakla je i veliki broj imitatora, pa je tehnika pravljenja peciva vremenom unapređena, a sam kroasan
postao je (i ostao) sinonim za francuski doručak.


Sloj današnjice


kroasan.jpg



Nakon Drugog svetskog rata kroasani su postali poznati širom sveta.
Mnogi su ih smatrali „francuskim odgovorom“ na američku brzu hranu.
Ovo pecivo danas je uobičajeni deo doručka u mnogim evropskim zemljama, a služi se i kao desert širom sveta.

O tome koliko je kroasan popularan govori i činjenica da ima svoj praznik – 30. januar obeležava se svake godine kao Svetski dan kroasana.

A ovog, ili bilo kog drugog dana u godini, vruće, ukusne kroasane možete pronaći na 90 NIS Petrol i Gazprom benzinskih stanica širom zemlje.
Tajna vrhunskog ukusa krije se u francuskoj recepturi i svežini zbog kojih su kroasani u Drive Cafe restoranima pravi izbor za sva čula.

Hrskavi spolja, mekani iznutra, slatki ili slani, prazni ili punjeni najfinijim nadevom, pretvoriće svako vaše putovanje u jedinstvenu avanturu.

Baš kao u Parizu!

:cvet: :cvet: :cvet:
Ovakvim oblikom su nase zene od davnina pravile salcice u ovom obliku,a to je postojalo,mnogo pre kroasana.
 
Sinoć vidim ovu temu i prijede mi se taj pravi francuski kroasan. I rešim danas da odem u jednu fensi pekaru La Bulanžeri ili kao se već čita, koju mi je neko već preporučio ali nikad da svratim. Ugl uzmem krosan sa nekim punjenjem od čokolade i karamela, ajde da probam taj božanski ukus od 400 i nešto dinara i nije ništa specijalno, naravno. Nema jaja ofc, štekare samo da zakinu gde god mogu, jedino što je naduvano i natrpano nekim preslatkim filom. Vračar historical foliranti, a ja budala. I ko me uopšte nagovorio. A da, Soradže mi dala ideju.
 
Jer ne volim da pravim lisnata testa i ne isplati mi se za nekoliko kraosana, a neću da se zatrpam sa punim plehom. Računam, možda negde ima OK pecivo, nije baš sve đubre, ali loša pretpostavka.
Ко ти каже да правиш, не правим ни ја. Не знам где се у БГ може купити квалитетан. То треба истражити.
 
Pa upravo sam i istraživala. Ono kao nije loše, testo vazdušasto, fil je lep ali odakle im smelost da za te pare trpaju onoliko šećera i ne stave jaja. Poenta je da ne vrede na 200. Ajde, 170 din maks.

Aha, ti misliš da je bolje da sam uzela prazan. Pa pazi, kvalitetan kroasan bi trebalo da ima i kvalitetan fil.
 

UOPŠTE NIJE IZ FRANCUSKE!

ODAKLE ZAPRAVO POTIČE I KAKO JE NASTAO KROASAN


Kroasan.jpg



Sa džemom, sirom, čokoladom, posut bademima ili prazan, uz prvu jutarnju kafu ili bez nje, pojeden na ulici, benzinskoj pumpi,
u lokalnoj pekari ili u najfinijem pariskom restoranu, kroasan je omiljeni doručak milionima ljudi širom sveta.

Nekrunisani kralj peciva, savršen spoj vazdušastog testa i hrskave korice, poznat je na svim meridijanima kao jedan od simbola
francuske kuhinje.

Krajnje ironično jer – kroasan uopšte nije izmišljen u Francuskoj!



Čak je i njegovo ime savršeno u svojoj jednostavnosti – „croissant“ na francuskom znali „polumesec“.
Zašto se baš tako zove, jasno je svima koji su ikad videli kroasan.

Upravo je njegov oblik i početak priče o ovom pecivu… a taj početak uopšte nema veze sa Francuskom!

Sloj legendi


Skidajući sloj po sloj sage o kroasanu, baš kao da skidamo slojeve njegovog lisnatog testa, doći ćemo do
davnog pretka kroasana po imenu kipferl.

A ovo pecivo nastalo je u Austriji i to, ako je verovati verziji koju je doktor Alfred Gotšalk objavio 1938. u
kulinarskoj enciklopediji „Larousse Gastronomique“, u prilično neobičnim uslovima.

Po ovoj priči, kipferl, a samim tim i kroasan, svoje „rođenje“ duguje jednom ratu!

Tokom 17. veka bilo je više sukoba između Habzburške monarhije i Turske imperije, ali je najdramatičniji bio
onaj iz 1683. godine kada su trupe sultana Mehmeda IV došle pred sam Beč i započele opsadu koja je
potrajala skoro dva meseca.
Videvši da strategija izgladnjivanja vojske i stanovništva neće dati rezultata, Osmanlije su pribegle lukavstvu
i počele da kopaju tunele ispod zidina grada.

E sad, kako ih ne bi otkrili, kopanje je moralo da se odvija po mraku i upravo ta činjenica pokazala se sudbonosnom.
Jer, noću, u opštoj tišini, u Beču su budni bili samo pekari u svojim radionicama.
Upravo oni čuli su buku koju su osvajači pravili kopajući tunel.
Alarmirali su branioce grada i Turci su tako poraženi.

Priča dalje kaže da za otkriće koje je spaslo ne samo njihov grad, nego i čitavo carstvo, vredni pekari nisu tražili nikakvu
nagradu osim ekskluzivnog prava da naprave pecivo u obliku polumeseca u znak sećanja na ovaj događaj i simbol koji
su videli na osmanskim zastavama.

I, tako je „rođen“ kroasan!

Sloj istorije


Iako gornja priča danas više pripada legendama nego zvaničnoj istoriji, njena popularnost, pre svega zahvaljujući objavljivanju
u velikom broju kuvara, održala se sve do danas.

I o trenutku seljenja kroasana iz Austrije u Francusku ispredaju se legende.
Jedna od najpopularnijih kaže da ih je u Pariz donela Marija Antoaneta kada se 1770. udala za budućeg francuskog kralja Luja XVI.
Kako je čeznula za domom, princeza je sa sobom dovela i bečke kuvare koji su joj u novom dvoru spremali omiljene specijalitete od
kuće, među kojima je bio i kipferl. Nakon što je ovo pecivo dobilo svoje francusko ime, nastao je - kroasan.

Ako se iz kulinarskih legendi preselimo u svet proverljivih podataka, priča postaje daleko manje maštovita.
Istorijska je činjenica da je prve kroasane u Parizu pravio Austrijanac Avgust Zang koji je 1838. ili 1839. godine u ovom gradu otvorio
„Bečku pekaru“ („Boulangerie Viennoise“) u kojoj je prodavao peciva po receptima iz svoje domovine, uključujući i kipferl.

Zahvaljujući veštom oglašavanju u novinama i plakatima koje je Zang lepio po Parizu, ova pekara uskoro je postala izuzetno popularna
među francuskim damama, a podstakla je i veliki broj imitatora, pa je tehnika pravljenja peciva vremenom unapređena, a sam kroasan
postao je (i ostao) sinonim za francuski doručak.


Sloj današnjice


kroasan.jpg



Nakon Drugog svetskog rata kroasani su postali poznati širom sveta.
Mnogi su ih smatrali „francuskim odgovorom“ na američku brzu hranu.
Ovo pecivo danas je uobičajeni deo doručka u mnogim evropskim zemljama, a služi se i kao desert širom sveta.

O tome koliko je kroasan popularan govori i činjenica da ima svoj praznik – 30. januar obeležava se svake godine kao Svetski dan kroasana.

A ovog, ili bilo kog drugog dana u godini, vruće, ukusne kroasane možete pronaći na 90 NIS Petrol i Gazprom benzinskih stanica širom zemlje.
Tajna vrhunskog ukusa krije se u francuskoj recepturi i svežini zbog kojih su kroasani u Drive Cafe restoranima pravi izbor za sva čula.

Hrskavi spolja, mekani iznutra, slatki ili slani, prazni ili punjeni najfinijim nadevom, pretvoriće svako vaše putovanje u jedinstvenu avanturu.

Baš kao u Parizu!

:cvet: :cvet: :cvet:

Kroasan je iz francuske potjekao, i naziv je francuskog korijena.

Francuzi prave i dan danas najbolje kroasane na svijet i cak imaju zakone za kroasane i bagete.

 
Sad ipak videh da je 340. Ali i dalje je preskupo za taj nekvalitet.
Kad sam već počela, da ih nagrdim do kraja: račun mi je bio 1030 dinara za 2 kraosana i espreso, što znači da je espreso 350 dinara! Ej, 350 za ono dupe od lokala gde ti se Rusi deru na levo uvo a bivša gospoda diplomate na desno. Pa znaš kad će da me vide više, jaoj kako sam besna što ovakvim folirantima uspeva da opstanu jer ima još većih koji im plaćaju a ne znaju ni za šta. 😡
 
Poslednja izmena:
Од слатких пецива лично признајем само салчиће са домаћим, киселкастим пекмезом од кајсија и крофне само уваљане у ванил шећер са ренданом корицом и соком лимуна у тесту. Остало могу само слано.
1.jpg
2.jpg
 

Back
Top