Několiko srpskih rěči koje něki neopravdano smatraju hrvatskima

Počnimo sa srpskim arhaizmima:

tko - Venclović, prve decenije 18. veka: "Tko te hrani? Ne orač li i kopač? Da ih nije, kako bi ti, gospodičiću, živio? Ko koga hrani ono mu je i gospodar". Oblika sa suglasnikom t ispred ko srećemo i u jeziku Vuka Karadžića i njegovih savremenika: prota Mateje Nenadovića, J. St. Popovića i dr. srpskih pisaca njihova vremena. Njega ima i u pokojeg Vukova sledbenika. A čuvao se u narodnim govorima i na srpskoj strani. To izričito kaže St. Novaković u svojoj Gramatici (str. 131) i potvrđuje primerom: Tko ima ne kazuje, tko dobije ne pozna, tko pozna neće da ima. On se sreće kod Srba i u XX veku u pojedinim zvaničnim aktima, u zakonodavstvu, npr., i drugde.



tisuća -
- Povelja Kulina Bana Dubrovčanima 1189: "Ja, Radoje, dijak banj, pisah siju knjigu poveljov banov, od rož’stva Hristova tisuća i s’to i osa’deset i devet ljjet’, mjeseca augusta, u dvadeseti i deveti dn’, usječenie glave Jovana Krstitelja."
- Dušanov Zakonik, 1349/54: (adaptiran tekst) "16. O monaškom životu: I na tisuću kuća da se hrani u manastirima pedeset kaluđera."
- Nikola Mirošević, 1412: "Ja Nikola Mirošević, kanžalijer, pisah sarpskijem jezikom u Kastio od Budve u carkvu svete bogorodice ljeta od porođenija Hristova tisućja i četiri stotine i dva na deset mjeseca žuna na šest, u subotu."
- Jelena Lazarević-Balšić, Oporuka 1442: "A što se tisuća dukat u komunu, molju i zaklinjem gospodina mi i sina vojevodu, da mi ih da gospođe Jelene, da ona s mojem duhovnikom podeli za moju dušu."
- Jerotej Račanin, Putešastvije ka gradu Jerusalimu, 1721: "obretosmo monastire i crkve mnogo, i grozdije i ovoštije različno, a crkvi čislom 100, i kuća 5 tisuć, sve Hristijani."
- P. P. Njegoš - Lažni car Šćepan Mali, 1851: "Klanjaju se mnadu suncu dv'je tisuće vitezovah, celivaju mater zemlju da im pokoj tihi dade."
obitelj - Hilandarski tipik

juha, lažac, lepost, nitko - srpski rečnik iz 15. veka http://www.ceeol.com/aspx/getdocument.a ... 226e962b83

dragovoljno - Ilija Garašanin, Načertanije: "I zato se može sigurno računati da će posao ovaj u narodu dragovoljno primljen biti i nisu potrebna desetoljetna dejstvovanja u narodu da bi on samo korist i polzu ovog samostalnog vladanja razumeti mogao."

topništvo - naziv artiljerije kod kneza Miloša Obrenovića

tajnik - naziv za sekretara Matice srpske početkom 20. veka

zdela - Jelena Lazarević-Balšić, Oporuka 1442: "A srebrni sudi koji su u komunu, zdele i pehari, i što je crkve Svetago Georgija i novej crkve Presvetej Bogorodici, da se odluči, a ino da uzme gospodin vojevoda, da im ih plati što bude pravo, da mi se pokrije crkva koju sam činila za moj grob."

gospodična - Jelena Lazarević-Balšić, Oporuka 1442: "I gospodične Katalene obotci mali i lutca zlata."

zrcalo (ogledalo), uzreti se (ugledati se), glubina (dubina)- "Zakonopravilo", sv. Save prema prepisu iz 1262. godine: "Vsak bo učitelj, reku že jepiskop ili prezviter ili . in kto učiteljski san prijadraže, ašte sih knig ne svjast dobrja, to ni sam sebe ne znajet kto jest; priniknuv že v glubinu bogodahnuvenih sih knig, jakože v zrcalja i sam se uzrić kakov jesć, i kako probajet jemu biti, i drugije poznajeć i naučić".

uvet - Stefan Prvovenčani


recnik_134786405.jpg
 
Jedna od reči koja se danas neopravdano oseća kao "hrvatska" jeste i turcizam kat, druga zahod:

Jeromonah Jerotej Račanin: "Putešestvije k gradu Jerusalimu", Dunafeldvar, 1727:

"Četiri stuba jedan preko drugog. I četiri svoda i mnoge crkve gore po svodovima, četiri kata stubova mermernih, i u svakom katu po sedamnaest stubova oblih-kao da su na strugu strugani. I jedan stub blizu dveri. "

"I pod tim drvetom ima jedan šedrvan, i dve česme, i dva bunara, i dva čardaka, i šest kreveta, i četiri kafane, i jedan dućan trgovački, i jedna xamija, i dve kasapnice, i jedna hlebarnica i četiri zahoda."

Ovo sam juče pročitala u "Politici":

Screenshot_123.png

Lično, nemam reči za izraz: " Glede toga"... videla sam taj izraz na "Krstarici",
ali nisam znala ni šta znači, kamoli umesto kog našeg izraza se upotrebljava...
:vzagrljaj:
P.S. Znam da ovaj moj post ne odgovara temi, ali ne znam gde da ga postavim...
Ako ti smeta, briši ga!
:D
 
Ispravite me ako grešim, čuo sam da je zvaničan Stav Srpske Lingvistike da je Hrvatski književni jezik pod varijanta srpskog jezika. Našlo mi se prigodno porediti kako iz jezika nastaje jezik sa analognim postupkom prelaska sa čaure na čauru zbog potreba balistike. Zanimljivo je praćenje korena u jednom i drugom slučaju . "Wild Cat":mrgreen: je veoma redak ili potpuno ne standardan metak što zahteva enormne troškove na izradu oružja, ipak čepće preradu na taj specifičan kalibar. Pokušao sam da udrobim u post i činjenicu da se trenutni Srpski metak zove Grendel po biću iz germanske mitologiji. tj da li mitski nazivi u delovima opreme a posebno tako nešto sveprisutno kao metak. imaju uticaj na onoga koji koristi npr sovjetski pvo sistemi su imali nazive po rekama. Poznat je značaj reka u Slovenskoj mitologiji.


Municija ili Streljivo, AY Carmela! :) ?
 
Poslednja izmena:
U nekoliko navrata na Krstarici, a na mnogo više mesta po "svemrježi" Hroboatos je pokušao pomoću kišobrana i sladoleda ako ne da dokaže kako su "Srbi Hrvatima ukrali jezik", a ono da Srbi koriste neke "hrvatske" reči.
Rimokatolički delatnici su u svrhu prozelitističke aktivnosti - pretvaranja pravolsavnih Srba u katoličke - sastavljali rečnike srpskog jezika (Kašić, Mikalja, della Bella, Stulli itd.) kako bi se na njima obučavali misionari. Ako su tom prilikom skovali neke pojmove prema potrebama prevoda pojmova iz latinskih bogoslovnih knjiga na srpski, činili su to pomoću elemenata iz rečničkog inventara narodnog srpskog jezika i po pravilima tvorbe srpskog narodnog jezika.
Ono što Hrobi ne navodi jeste da je skovano stotine hiljada reči koje se nikada nisu upotrebile. Dovoljno je pogledati kod Šuleka (Rječnik znanstenog nazivlja) i shvatiti da se gleda u groblje potpuno mrtvih reči, nikada upotrebljenih i potpuno besperspektivnih. I sada, ako neko pomisli da skuje neku novu reč, valjda mora prvo da pogleda kod Šuleka da ta reč već ne postoji, jer ju je ovaj "patentirao" kao hrvatsku. :hahaha:
Za sve reči navedene kod Dubrovčana (ali i Bosanaca), dobro si primetio da Hrobi prvo treba da dokaže da Dubrovčani (i Bosanci) nisu pisali srpskim jezikom.
Jedini frekventniji kajkavizmi su nazočan (navzočen), tjedan (sedmica, nedelja) i glede (u pogledu, što se tiče, uvezi sa), a preostalih nekoliko je štokavizovano - npr. terputec - trputac (bokvica).
Interesantno je da su ovi kajkavizmi etimološki oštećeni da bi ušli u štokavski - npr. navzočen bi se štokavizovalo kao na+uz+očan i tu je volšebno ispao vokal u (zato ga valjda danas ima na svim drugim mestima), a tjedan je, ustvari, nespretno i nesrećno preveden kajkavizam-vendizam tedan (tejden) koji, ustvari, označava taj+dan, a misli se upravo na nedelju, dan za slavljenje Boga. Kuriozitet je da ni sami ne znaju da njihova reč za sedmicu tjedan takođe izvorno označava nedelju. I tako smo dobili tobož jekavsku reč tjedan, a s jatom veze nema. Ovo je bilo bitno da se pokaže kako je hrvatski jekavski, iako Hrvati jekavci nikad nisu postojali. Ovakav etimološki i tvorbeni haos je, izgleda, poželjan u poslovično purističkom kroatizmu kada su u pitanju reči kojih nema kod Srba. A ako ih ima, kaonpr. gluvoća, onda se one podešavaju prema arhaičnom srpskom obrascu - gluhoća i suprotno, ako su arhaične kao prevazići, onda se osavremenjuju kao nadići. Pa, izvolite, gospodo, popravite puristički te lingvističke nakarade kao što su "tjedan" i "nazočan", kad vam je toliko stalo. :kafa:
U zaključku, ako neko ko nije Srbin, npr. Slovak je ili Nemac, posegne za srpskim rečima i pravilima tvorbe kako bi skovao novu reč, to tu reč ne čini slovačkom ili nemačkom, zar ne? Tako je i sa rečima sladoled i kišobran.
 
Нијекати, занијекати; некати, занекати


Симо Матавуљ - Ускок Јанко
1686122349018.png

Бранко Ћопић
Славно војевање
— Е, с овако глупим куварима не добија се рат! — занијека Лијан главом.
Јелисије се окрену око себе, разгледа околину и мирно занијека главом.
Јованче одлучно занијека главом

Орлови рано лете
Мачак пажљиво освијетли фењером, а затим озбиљно погледа у Јованчета и занијека главом. — Даље се не може. Куд ћемо сад?

Башта сљезове боје
командир весело зарза, па се опет, за трен ока, смрачи и занијека главом.
опет, за трен ока, смрачи и занијека главом.

1686122250188.png
 
U fazi izgradnje jezika, njegove naučne terminologije, u fazi koja od "govedarskog" jezika pravi civilizacijski jezik, jezik kompatibilan za stvaranje nedostajuće reči nema previše načina za stvaranje nove reči:

1. neologizam - napraviti potpuno novu reč na osnovu postojećeg fonda reči - up. naslovnica, uspornik, predočnik, razlučivost, usustava i sl.

2. kalkiranje - prevesti reč sa stranog jezika (koja je najčešće neologizam u tom jeziku); npr. češka reč okamžik je prevod nemačke reči Augenblick dok je naš trenutak ili tren ustvari pojednostavljenje sintagme tren(utak) oka; dobar primer je (bukvalni) prevod nemačkog Zeit-schrift (Zeit-vreme, Schrift-pisanje, pismo, zapis) kao srpski časo-pis; ima i smešna epizoda sa rečju kolodvor, i sl.

3. preuzimanje iz srodnih jezika i prevođenje u gramatički sistem - npr. ruska reč prenebregnuti je preuzeta, a gramatički prevedena bi bila *prenebrinuti, preuzeta je točka, točno, v(j)erojatno, a gramatički prevedena tačka, tačno, v(j)erovatno, gramatički prevedena reč iz poljskog je um(j)etnost, potpuno preuzeta iz češkog je vlak i sl.

4. posezanje za arhaizmima i arhaična stilizacija - ovo se retko koristi s ciljem civilizacijske nadgradnje jezika, već češće može služiti kao sredstvo za stvaranje razlika sa nekim postojećim idiomom, pa se potenciranjem arhaizama stvaraju dodatne razlike na savremeni idiom: npr. upotreba reči tko, nitko, netko, svatko, tkogod (uporediti genitiv ovih reči), genitiv i lokativ tipa (o) komu i odgovor pokaznom zamenicom (o) tomu, (o) onomu, (o) ovomu; padeška arh. stilizacija tipa u neveliku (nevelikomu) gradu, dosegnuo je domet značajna (značajnoga) r(j)ečnika, likovi gol, stol, vol, cijel i sl.

Moja poenta br. 1 - ako stvaraš nadogradnju u istom jeziku sistemu (vukovskom srpskom jeziku) i ako koristiš sredstva istog jezika, onda postoje dobre šanse da napraviš sličnu ili istu reč kao neko drugi, naročito kad je u pitanju preuzimanje ili prevođenje iz srodnog jezika (čekog ruskog, poljskog).

Moja poenta br. 2 - ako neko drugi stvara nadogradnju u tvom jeziku sistemu (vukovskom srpskom jeziku) i ako koristi sredstva tvog jezika, npr. neki Amerikanac ili neki Slovak, kao u našem slučaju, i ako se tebi sviđa neka reč koju je on stvorio za tvoj jezik-sistem, po čemu onda nemaš pravo da tu reč koristiš kao ono što jeste (srpska reč srpskog jezika).

Moja poenta br. 3 - Šulekov dvotomni Rječnik znanstvanoga nazivlja sadrži 50% reči koje nakon Šuleka niko nikada nigde nije koristio. Otišle su, naprosto, na đubriše. I, šta se dešava - ako neko slučajno upotrebi de novo takvu reč - oni je imaju zapisanu kod Šuleka i kažu - "Ti si lopov"? Smešno, i to, na osnovu sve tri navedene poente. Dobar primer video sam nekidan pregledavajući školske svedodžbe s početka XX. veka. gde za polugodište piše "poljeće" - eto, i odleltjelo je kako je i sletjelo.
:lol:
Plus, što sam na paralelnim slovenačkim diplomama video izvor te reči: "polletje" - gde ovo dvostruko L u gramatičkom sistemu slovenačkog otkriva smesao reči (pol+letje, "pola leta", "pola godišta"). To su smešne reperkusije jezika koji je uvek bio despotski umesto demokratski (a ne elitistički umesto folklorni, kako to Hrobi voli da predstavlja).
 

Back
Top