...neko drugo cvijece i druga ljeta...

...Neko drugo cvijece i druga ljeta
Prolazim dolinom
kojom sam proci
htio
pjesme ptica
kao razapete mreze
oko mene se sire
a tamo dje si ti
trebala biti
pauk dvorac razapeo

Sve sto sam htio
sad vise necu
i ako
prolaze poznate radosti
i mirisu svjezine
koje su i moje mogle biti
ne bih htio da moja budes
pa makar prosla
i ti

Meni nije drago cvijece vise
koje cvjeta
sad bih cvjetanja
iz nekih drugih
ljeta
poznati miris i ljepota
sada mi drsko
smeta
 
Tako nežno rečeno "hvala",.... Tako je lagan pokret ruke kojim je zaustavljen miris nadolazeće svežine...
"Ne bih htio da moja budeš" izgovara duša pred kojom prolaze poznate radosti.
Lagano u vremenu, duša se okrenula i raširila krila da prigrli druge lepote u vreme njihovog
nabujalog cvetanja
Tvoja lepota mi "drsko smeta" otpeva duša i krilima presavi list ispisan ljubičastim.
Tako moja duša čita list ispisan ljubičastim, bojom pevanja Faraonove duše i nežnog zvona rađanja
drugih lepota.
 
Ajde more
jel ti viš kol'ko je sati?
pokušavam da te nasmejem, opustim, razonodim
a ti udario na tugu, pa je tućeš ko maljem:evil:
pušti Draganu nek miriše kako oće :evil:
svaki cvet ima svoj miris, izgled, boju
što ne znači da ne valja
nego samo znači da nama ne odgovara
e, zato je ova bašča života
prepuna s cvećke :cistinaocare:


laka ti noć prijatelju, i miran san ti želim :heart:
 
faraonn;bt286146:
...Soradze,
svaki pjesnik bi morao paziti
kad se s papirom razgovara
koje ces rijeci njegove pomenuti
a ,
koje neces
pomenute
morao bi u herbarijum zalediti
a,
nepomenute
jos malo ,- klesati...:hvala:
Dragi Faraone, kada bi samo znao koliko si miline podario mojoj duši svojim nežnim stihovima. Teško mi je bilo izdvojiti lepšu reč, ili sliku opisanu, nežni osećaj, poj ptica, mirise cvetne bašte, bogatstvo boja, mirisa, osećanja, nadolazeću svežinu i pogled duše uprt u nešto dalje i voljenije...iz sve te lepote je teško izdvojiti, a ne povrediti ostalo...oprostiće meni neukoj ovi stihovi što sam samo po neku ljubičastiju reč izdvojila iz mora ljubičaste boje okupane u belini papira
 
...o kakvoj neukosti pises Soradze,
o kakvoj
kad si pjesmi skoro vivisekcijski
usla u vodove i krvotoke
sad si joj bliza sigurno
nego meni
a i treba tako...
Kad pjesma nadje svoga citaoca
gnijezdo
sretnik je i ona i pjesnik koji svakako na nju vise i nema pravo...
Soradze, koja si veceras nad Napisanim
sa punom snagom i magijom Muze_zastitnice...
 

Back
Top