Nekako s proljeća...

Sedim na terasi i razmišljam...
U ovom mesecu sam inkasirao približno 4500e,što nisam nikada do sada uspeo na mesečnom nivou,ali bogami sam se i naradio i prolio tonu živaca. Setim se moje ratne vojničke plate 90 tih, u iznosu od 30 novih Avramovićevih dinara... I to sam bio glavni baja sa tolikom platom tamo tada. Setim se koliko je vremena i truda bilo potrebno da imaš sex sa devojkom, obavezno prvo veza, izlasci, pa tek onda... Sada, kad god poželim i bez ikakvog muvanja, laganja, dovoljno je samo reći želim te i dođi., i to imaš izbor više dostupnih dama. Setim se da sam imao poni bicikli i bio baja kada sa njim predjem 20 km i bio srećan, sada cesto za jedan dan predjem 700, 800km i budem samo umoran.Sve bude i sve prođe. Setim se da nisam imao ništa i bio teška sirotinja, koja je odrasla pored Dunava i ispraćala brodove, a čini mi se da sam bio srećniji nego sada. Jbg, setne misli dolaze nekako s proljeća...
 

Back
Top