Nek te se na kiši setim

Nek te se na kiši setim


Jesi li pokisla na kiši, ljubavi moja,
I je li te svaka kap milovala kao ja?
Jesu li to suze čarobnih boja,
Negde, na rubu mog najdražeg sna?

I kao prvi put, još vidim ti lice,
Sveto, pod tom vodom samoga boga,
Izbrisalo je zauvek sivilo ulice
I slilo se u samo središte srca moga.

Moj anđele, kraljice svih kiša,
Bez koje su sva neba prazna,
Od kada te znam i oluja je tiša,
A život nagrada, ne više kazna.

Znaš li da ću te voleti do kraja?
Znaš li kako samo s tobom letim?
I jednom, kad stanem pred vrata raja,
Želeću samo, nek te se na kiši setim.
 

Back
Top