
(sve reči do sad ispisane, pa i ove, samo su zapisi spisateljkine duše i života....prelepog života....da mogu, kada se prozori sećanja isprljaju po malo da ih obrišem i gvirnem kroz njih, kada me život slomi da se podsetim gde spava snaga. Ovo je knjiga koju ostavljam u amanet onima koji hode za nama koračajući tragovima našim.....našoj deci)
NEK SAČEKA
U ovo sneno jutro
Dok obrazom mojim šetaš
Usnama još vrućim od noći
I dok oboje mirišemo na tek probudjenje želje
Zeleni pramenovi sna još vladaju umom
Putuju lagano strasti drumom
Korak po korak jedno ka drugom
Usnule ruke idu telima prugom
Samo osećaj ih goni da prepliću nam udove
Lenjo se pokrećući iz toplote uspavane
Još uvek san ..... a nije san
Dok iz daljine huči dan
To san željom svojim budi drugi san
Da započne dan.
U ovo sneno jutro
Nek sačeka još malo dan.....

PS Nedelja.....ona lepa.....prijatan dan želim svima.....