Posle duzeg razmisljanj da li da nastavim da citam samo (sa strane ) ili da potrazim savet resila sam... zanima me da li ste se nekad osetile praznom, neispunjenom iako imate sve sto zelite... zdravlje, decu, muza koji vas obozava, posao, ne zivite sa svekrvom... a ipak osecate da vam nesto fali. da vam nisu sve kockice na broju?
Evo duso moja,po godinama bih te mogla roditi, te dadoh sebi slobodu da ti i nesto napisem o tvom problemu(koji za tebe to jeste)a koji mi vidimo svojim ocima svakako ,
svako sa svog gledista.
Uvek je bilo i bice po onoj starinskoj"ko se sobom ne bavi i zivot ga zaboravi".Svaki covek i zena teze ka nekom cilju koji prethodno postave ispred sebe.Desi se ,da u planiranju covek i nehotice ili pak ne iskustva ponesto a vrlo bitno zaboravi da uvrsti u plan.I kada to krene da realizuje uvek taj preskok se pojavi kao cipela koja zulja te nkkako da shvati da je bas to uzrok one praznine koja se talozi i tek osetis da je to vec dostiglo tu meru da se moras izuti jer vec pocinju zuljvi da pulsiraju i prave otok a bosa ne mozes dalje.Sta treba uciniti?
Stati ispred supruga tako bosa i reci,Ja u ovim cipelama ne mogu dalje a nemogu ni bosa.Pomozi mi da resimo taj problem,jer predpostavljam i da sa drugim ,manje vaznijim stvarima isto cinite,jer ti rece da te muz obozava.
Ne pitah jos da li i ti njega obozavas?
Isto tako verujem da bi bilo jako dobro da sebe upitas sta je to sto volis da radis a da to sebi nisi iz ko zna kojih razloga priustila.Ako to uspes da otkrijes pristupi realizaciji bez obzira na sredinu u kojoj zivis i kojoj si dala vise prava na sopstveni zivot nego sto si sama sebi dala pravo.
Ako ni tada ne osetis ispunjenost ti onda supruga pod ruku i u bracno savetovaliste,struka moze pomoci. a ako ni to ne uspe,mozda ti je vreme za jos jedno dete ili pocni da se bavis humanitarnim radom.Molim te da me neshvatis pogresno ,ali pogledaj ovo sto cu ti postaviti-mozda ces tek tada shvatiti koliko si srecna osoba ,samo sto ustvari samo nisi svesna srece koja ti je bogom dana. Pozdrav.
Син пита свога оца једног дана:
- Тата, да ли хоћеш да трчиш са мном маратон?
Отац је био срчани болесник, али је ипак одговорио:
- Да.
И трчали су маратон. Заједно.
Трчали су и друге маратоне, јер је отац увек одговорао са Да, кад га је син питао.
Једног дана је син питао оца шта мисли о томе да учествују у Ајронмену.
Отац је одговорио:
- Да.
(Ironman – годишње првенство света, које се одржава октобра месеца у Америци, на Хавајима; то је најтежи триатлон на свету: учесници најпре пливају 3,86 километара, затим 180, 2 километара возе бицикл, а на послетку је маратон од 43, 19 километара.)
Отац и син су завршили трку заједно. Ово је видео снимак те трке: