...ja ne živim u tvojem gradu..i ne znam kako ujutro izgledaju ulice kojima šetaš i tražiš boje jutra..ja ne živim u tvojem gradu i ne znam kako izgleda kavana u kojoj piješ kavu i promatraš ljude kroz izlog...i ne znam da li kroz tvoj grad protiće rijeka...imaš li svoju obalu i omiljeno drvo u parku...uličnu svjetiljku pod kojom si se ljubio..ne znam
ja živim daleko od tvoga grada...kod mene nema rijeke..ni obale s koje bih ti mahala u suton dok odlaziš u svoj osobni svijet neuhvatljivog...
nemam ni ulične svjetiljke..ja sam se ljubila pod zvijezdama jedne jeseni a kiša mi je kvasila korake...u sumraku...
ja ne znam da li u tvojem gradu žive perači ulica i kestenjari..da li se jutrom budiš uz miris procvalih lipa...da li ti jastuk miriše na jorgovan, ja ne znam čak ni da li me se sjetiš ponekad...u svome gradu, dok šetaš ulicama i tražiš svoje ljeto...
ako se sjetiš...uberi usput jedan cvijetak jorgovana i stavi ga pod jastuk...dok toneš u san...da ti noć miriše na mene...
ja živim daleko od tvoga grada...kod mene nema rijeke..ni obale s koje bih ti mahala u suton dok odlaziš u svoj osobni svijet neuhvatljivog...
nemam ni ulične svjetiljke..ja sam se ljubila pod zvijezdama jedne jeseni a kiša mi je kvasila korake...u sumraku...
ja ne znam da li u tvojem gradu žive perači ulica i kestenjari..da li se jutrom budiš uz miris procvalih lipa...da li ti jastuk miriše na jorgovan, ja ne znam čak ni da li me se sjetiš ponekad...u svome gradu, dok šetaš ulicama i tražiš svoje ljeto...
ako se sjetiš...uberi usput jedan cvijetak jorgovana i stavi ga pod jastuk...dok toneš u san...da ti noć miriše na mene...
