Nedostatak praktičara

LJILJA MMM

Zaslužan član
Poruka
104.666
Dobro jutro ekonomijo :):kafa:
Pauza za čitanje vesti i obilazak regiona :manikir:


http://vesti.krstarica.com/ekonomija/knezevic-besmislene-mere/

Nedostatak ljudi iz malih i srednjih preduzeća, praktičara zapravo, i jeste problem koji se oseća pri vladinom donošenju mera. Teorija je jedno a praksa drugo. Svaka čast krupnom kapitalu i svaka čast znanju i titulama, ali.....prazan stomak je prazan stomak bio doktorski ili radnički.
 
Slažem se, ali isto tako, zapitajmo se, ko se ikada osvrtao na probleme koje imaju mala preduzeća? Niko !
Velika preduzeća imaju mogućnost da raznoraznim sredstvima utiču na vladu.
Mali to ne mogu, zato i jesu u zapećku.
 
Ma nije niko nikada brinuo.
Kada bi sva mala i srednja preduzeća pozatvarala i svi preduzetnici ogroman broj ljudi bi pao na teret državi, vlasnika, njihovih porodica, radnika i njihovih porodica.
Ovako, neko se osmelio da svoj mali kapital uloži u biznis, da se skine sa državne grbače, pa je radio danonoćno godinama, proširio posao, zaposlio ljude, svi se prestrojavali kako je ko od političara i ekonomskih stručnjaka teoretisao i svih godina pokušavajući da prežive sve vlasti, sva embarga, inflacije, dinare, marke, evre, ratove, sve nule koje su se volšebno pojavljivale i isto tako nestajale a sa njima i kapital....mnogo je snage u maloj privredi, prave stvaralačke i preživljavačke....samo još kad bi državni funkcioneri to shvatili i malo dunuli vetar u ledja a ne vazda u lice
 
Mala preduzeca, cesto i porodicna su NOSIOCI EKONOMSKOG RAZVOJA u mnogim razvijenim zemljama.

Oni su srafici i poluge u masinama medjunarodnih giganata...

Drzava bi morala da pruzi svaku pomoc i zastitu malim preduzecima.
 
Mala preduzeca, cesto i porodicna su NOSIOCI EKONOMSKOG RAZVOJA u mnogim razvijenim zemljama.

Oni su srafici i poluge u masinama medjunarodnih giganata...

Drzava bi morala da pruzi svaku pomoc i zastitu malim preduzecima.

Tačno, trebala bi, ali situacija je drugačija.
Ranije, postojalo je oslobodjenje poreza na dohodak ili poreza na dobit u 100% oznosu za novoosnovana pravna lica ili preduzetnike u trajanju od 3 godine, što je sasvim realno jer toliko i treba da se učvrsti pozicija.
Sada nema ničeg osim izuzetno ograničenih oslobodjenja koja više sputavaju svojom nejasnoćom nego li pomažu.
Na primer, Zakon o porezu na dohodak i Zakon o porezu na dobit kažu da si oslobodjen tog poreza u visini 40% ulaganja u teretno motorno vozilo koji ne smeju da predju 70% obračunatog poreza na dohodak ili dobit uz uslov da platiš preko računa, dostaviš izvod, fakturu, saobraćajnu gde piše da je vlasnik firma i da je to teretno vozilo.Sam zakon ne kaže da li se radi o novom ili polovnom vozilu, kupljenom od neke firme ili fizičkog lica, već je baziran na svrsi.....teretno vozilo služi za posao. Ali, raznim mišljenjima nadležnog ministarstva u kome sede teoretičari plaćeni od strane države da rade u njenu korist, rečeno je da to može biti samo novo vozilo. Koliko malih može u ovoj situaciji da kupi novo vozilo? Zato što nema para za novo, pa je zarad posla, umesto da ga smanji ili ugasi i izigrava socijalni slučaj, dao i ono što je velikom mukom uspeo i samo taj privatnik zna šta je sve štrpnuo i šta sve nije platio da bi imao i za polovno, e, zato ga ne treba nagraditi već kazniti.
Dala pa uzela.......to stalno rade na svim frontovima i ima mnogo primera.

E, zbog ovakvih stvari nema malih privrednika u vladinim odlukama. Zabranjen im je pristup jer nisu državni činovnici.
Daleko od toga da sam protiv teorije, znanja...naprotiv, ali pravi potez bi bio kada bi za zajedničkim stolom nalazili kompromis i za državu i za privredu a to se jedino može ako obe strane sede za stolom i razgovaraju.
 
Utopija !
Odakle bi došla ta pomoć ? Od poreza tih istih malih preduzeća koja svakog dana jedno po jedno nestaju,
ophrvani raznoraznim nametima, nelojalnom konkurencijom...itd...

Ne od poreza tih malih preduzeća jer je sve ovo što si rekla istina. Ja sam na izvoru tog nestajanja i svaki dan gledam kako nestaju godine i decenije rada čitavih porodica.....i ljudi su na ulici....ljudi koji su imali petlju i volju da krenu sami pre 20...15...10 godina ....tuga...

Mnoge firme iskazuju ili ogromne gubitke (tada država nema porez na dobit a porez na dohodak preduzetnika je tada mali) ili ogromne dobiti. I jedno i drugo nije dobro. Nema ničeg goreg u ekonomiji od nerealnog i samim tim u praksi neprimenljivog zakona koji priuzrokuje nerealan završni račun a mora biti nerealan jer je država propisala teoretske propise koji veze nemaju sa realnim stanjem i njima tera privredu da se nerealno ponaša.

Odakle? Od jednog kredita kojim bi finansirala ono što finansira iz poreza na dobit i dohodak a privredi dala oslobodjenja, podsticaj i vetar u ledja uključujući promenu poreskih bilansa i svodjenje na realnu meru. Ima mnogo prostora za to, ali nema državne volje. Prvi efekti bi bili uočljivi već u prvim mesecima prve godine a pravi posle prvog završnog računa.....drugi i treći bi bili predati u mnogo većem broju jer bi mnogi otvorili videći da se država brine i ceni rad.
 
Ma nije niko nikada brinuo.
Kada bi sva mala i srednja preduzeća pozatvarala i svi preduzetnici ogroman broj ljudi bi pao na teret državi, vlasnika, njihovih porodica, radnika i njihovih porodica.
Ovako, neko se osmelio da svoj mali kapital uloži u biznis, da se skine sa državne grbače, pa je radio danonoćno godinama, proširio posao, zaposlio ljude, svi se prestrojavali kako je ko od političara i ekonomskih stručnjaka teoretisao i svih godina pokušavajući da prežive sve vlasti, sva embarga, inflacije, dinare, marke, evre, ratove, sve nule koje su se volšebno pojavljivale i isto tako nestajale a sa njima i kapital....mnogo je snage u maloj privredi, prave stvaralačke i preživljavačke....samo još kad bi državni funkcioneri to shvatili i malo dunuli vetar u ledja a ne vazda u lice

Slažem se, ali mislim da je sve to vrh ledenog brega. Od navodnih demokratsko -tranzicionih promena država je bila i ostala jedan od najvećih poslodavaca, postoje razne procene neke naduvane, neke bliže realnim. Prvo nije mi jasno zašto država ne želi da prikaže brojno stanje zaposlenih u Javnom Sektoru. Po procenama današnjih "stručnjaka" Srbija zapošljava preko 35% ukupnog broja zaposlenih, podsećam da je to vezano samo za finansiranje iz Budžeta, ako dodamo još 1200-1300 preduzeća pod kontrolom države ( Velika Javna preduzeća poput Pošte, Telekoma, Železnice, EPS-a, Srbijagasa, Puteva Srbije, zatim preduzeća gde država poseduje većinski kapital ili upravljačku strukturu), što čini između 15% i 20 % ukupnog broja zaposlenih. Glomazan javni sektor i gubici javnih preduzeća ( zahvlajujući najčešće korupcijom i kriminalom što kroz javne nabavke ili fiktivnim troškovima) su najveći teret ostatku privrede. istina je da je mnogo snage u maloj privredi, ali oslonac snage ne bi trebalo da bude trgovina ili usluge što predstavlja najveći deo delatnosti kojim se bave MSP. Višak vrednosti koje donosi industrija, međunarodna trgovina, razne međunarodne usluge i posredovanja. Država treba da podsticaj sektoru MSP pre svega u smislu raznih poreskih olakšica i manje opterećenje na plate zaposlenih...
 
Mala preduzeca, cesto i porodicna su NOSIOCI EKONOMSKOG RAZVOJA u mnogim razvijenim zemljama.

Oni su srafici i poluge u masinama medjunarodnih giganata...

Drzava bi morala da pruzi svaku pomoc i zastitu malim preduzecima.

Navedi primer razvijene zemlje gde su MSP nosioci ekonomskog razvoja.

Za prvih pet meseci ove godine uslove za stečaj steklo je 8.380 preduzeća, dok je do aprila ugašeno više od 6.000
Katanac. U Srbiji je samo za prvih pet meseci ove godine uslove za stečaj steklo čak 8.380 preduzeća, dok je do aprila ugašeno više od 6.000 firmi.
U Srbiji je 2011. registrovano 8.470 novih preduzeća, a zatvoreno 13.580. U istom periodu osnovano je 32.240 novih preduzetničkih radnji, a ugašeno 35.290, podaci su Agenije za privredne registre.
Ta institucija je kroz analizu 91.748 privrednih društava zaključila da je tek nešto manje od dve petine bonitetno sposobno, odnosno da je u poslednjih pet godina moglo uredno da izmiruje obaveze.
Lazar Šestović, glavni ekonomista Svetske banke za Srbiju, rekao je da u našoj zemlji nije dovoljna jedna mera za smanjenje nezaposlenosti, koja je u novembru prošle godine dostigla 23,7 odsto, što je najviši nivo u proteklih 15 godina. Stopa zaposlenosti u Srbiji je pala na 35,3 procenta u novembru 2011, što znači da je od 2008. izgubljeno 560.000 radnih mesta, navodi se u izveštaju. http://www.telegraf.rs/vesti/238394-krah-privrede-do-kraja-godine-nestaje-20-000-firmi
 
Utopija !
Odakle bi došla ta pomoć ? Od poreza tih istih malih preduzeća koja svakog dana jedno po jedno nestaju,
ophrvani raznoraznim nametima, nelojalnom konkurencijom...itd...

Tu nelojalnu konkurenciju proizvodi država kroz jednostranu primenu SSP-a i masnim subvencijama koje se daju stranim investitorima, dok se za stimulaciju i razvoj domaćeg kapitala nude mizerna sredstva i navodno subvencionisani krediti...
 
Ne od poreza tih malih preduzeća jer je sve ovo što si rekla istina. Ja sam na izvoru tog nestajanja i svaki dan gledam kako nestaju godine i decenije rada čitavih porodica.....i ljudi su na ulici....ljudi koji su imali petlju i volju da krenu sami pre 20...15...10 godina ....tuga...

Mnoge firme iskazuju ili ogromne gubitke (tada država nema porez na dobit a porez na dohodak preduzetnika je tada mali) ili ogromne dobiti. I jedno i drugo nije dobro. Nema ničeg goreg u ekonomiji od nerealnog i samim tim u praksi neprimenljivog zakona koji priuzrokuje nerealan završni račun a mora biti nerealan jer je država propisala teoretske propise koji veze nemaju sa realnim stanjem i njima tera privredu da se nerealno ponaša.

Odakle? Od jednog kredita kojim bi finansirala ono što finansira iz poreza na dobit i dohodak a privredi dala oslobodjenja, podsticaj i vetar u ledja uključujući promenu poreskih bilansa i svodjenje na realnu meru. Ima mnogo prostora za to, ali nema državne volje. Prvi efekti bi bili uočljivi već u prvim mesecima prve godine a pravi posle prvog završnog računa.....drugi i treći bi bili predati u mnogo većem broju jer bi mnogi otvorili videći da se država brine i ceni rad.

Da li ima volje ili interesa, da ne zvučim parnoično, ali mislim mi se sve više čini da su ljudi u vladajućim strukturama nesposobni ili namerno uništavaju privredu otvarajući put tuđim interesima.
Porezi i slični nameti, nestabilan devizni kurs, su glavna kočnica za konkurentnost domaćih preduzeća ne samo na inostranim tržištima već i u zemlji, koliko je fabrika ili sličnih prerađivačkih preduzeća, malih poljoprivrednih zadruga, propalo zahvaljujući carinskim olakšicama i damping cena robe raznih stranih preduzeća koji posluju u Srbiji. Smatram da budućnost MSP leži u dobro organizovanim klasterima ili grupi klastera koji bi mogli da deluju na državu i tržište. Ti klasteri bi mogli, npr da se finansiraju od procenta realizovanih posredničkih aktivnosti,npr klaster proizvođača malina, nudi na svetskom tržistu proizvode, članovi klastera proizvode čuvaju u zajedničkoj hladnjači itd... Bolji efekat državnog podsticaja sa manje sredstava će biti na klasteru nego pojedinačno poljoprivredniku...
 
Slažem se, ali mislim da je sve to vrh ledenog brega. Od navodnih demokratsko -tranzicionih promena država je bila i ostala jedan od najvećih poslodavaca, postoje razne procene neke naduvane, neke bliže realnim. Prvo nije mi jasno zašto država ne želi da prikaže brojno stanje zaposlenih u Javnom Sektoru. Po procenama današnjih "stručnjaka" Srbija zapošljava preko 35% ukupnog broja zaposlenih, podsećam da je to vezano samo za finansiranje iz Budžeta, ako dodamo još 1200-1300 preduzeća pod kontrolom države ( Velika Javna preduzeća poput Pošte, Telekoma, Železnice, EPS-a, Srbijagasa, Puteva Srbije, zatim preduzeća gde država poseduje većinski kapital ili upravljačku strukturu), što čini između 15% i 20 % ukupnog broja zaposlenih. Glomazan javni sektor i gubici javnih preduzeća ( zahvlajujući najčešće korupcijom i kriminalom što kroz javne nabavke ili fiktivnim troškovima) su najveći teret ostatku privrede. istina je da je mnogo snage u maloj privredi, ali oslonac snage ne bi trebalo da bude trgovina ili usluge što predstavlja najveći deo delatnosti kojim se bave MSP. Višak vrednosti koje donosi industrija, međunarodna trgovina, razne međunarodne usluge i posredovanja. Država treba da podsticaj sektoru MSP pre svega u smislu raznih poreskih olakšica i manje opterećenje na plate zaposlenih...

Saglasna. MSP i preduzetnici nisu nosioci najvećeg dela privrede, upravo zato što su sasečeni raznim nerealnim pravilima koje država propisuje dok teoretiše.
Mnogo ih zatvara......previše.......a država zatvara oči pred tim. Šta će biti sa ljudima koji zatvore, sa njihovim porodicama i porodicama radnika?
Ovo što rade, ne samo ovi sad, već i oni prethodni, je sečenje grane na kojoj sediš samo će se kola polomiti na ovim sadašnjim jer se nema kud više, ali to je cena vlasti koju su sami tražili.

Razvijena država to postaje dajući ljudima da rade, da stvaraju, da se o stvorenom brinu i odgovaraju, jer samo tada daju svoj maksimum zato što je zainteresovan, zato što je privatna imovina svuda neprikosnovena i ako je ovaj svet, a jeste, u novcu, kapitalu onda ova država glupo ide suprotno od sveta. Nije mudrost naterati nekog da radi šta želiš, već ga privoleti da uradi ono što želiš, jer samo tada daje svoj maksimum. Pametan zna da teranjem i preteranim pritiskom možeš da dobije samo minimum, a ako sa tim minimumom ne računa, onda je ili glup, ili nestručan ili i sam nateran na vršenje pritiska (što je slučaj sa državnim teoretičarima)

Država jeste najveći poslodavac i kao takva najmoćnija te joj se može da ne objavljuje podatke o broju zaposlenih i sve dok je tako nema napred.
Neprivreda ( školstvo, zdravstvo) nije balast državi, već preogroman državni aparat koji nemaju nameru da smanje iako govore o tome.
Javna preduzeća, strateška trebaju da ostanu u vlasti države upravo zato što su strateška.
 
Poslednja izmena:
Da li ima volje ili interesa, da ne zvučim parnoično, ali mislim mi se sve više čini da su ljudi u vladajućim strukturama nesposobni ili namerno uništavaju privredu otvarajući put tuđim interesima.
Porezi i slični nameti, nestabilan devizni kurs, su glavna kočnica za konkurentnost domaćih preduzeća ne samo na inostranim tržištima već i u zemlji, koliko je fabrika ili sličnih prerađivačkih preduzeća, malih poljoprivrednih zadruga, propalo zahvaljujući carinskim olakšicama i damping cena robe raznih stranih preduzeća koji posluju u Srbiji. Smatram da budućnost MSP leži u dobro organizovanim klasterima ili grupi klastera koji bi mogli da deluju na državu i tržište. Ti klasteri bi mogli, npr da se finansiraju od procenta realizovanih posredničkih aktivnosti,npr klaster proizvođača malina, nudi na svetskom tržistu proizvode, članovi klastera proizvode čuvaju u zajedničkoj hladnjači itd... Bolji efekat državnog podsticaja sa manje sredstava će biti na klasteru nego pojedinačno poljoprivredniku...

hahaha pišem nemušto, brkam vremena, jednine i množine jer su me dok sam pisala prethodni post bar 10 puta prekinuli :lol: ipak, razumećete

Pa vidi ovako. Ranije su postojale zadruge i bilo je mnogo lakše i prodati a vala i proizvesti jer je poljioprivrednik dobijao po sniženim cenama naftu, repromaterijal a plasman mu je bio obezbedjen na veliko. Onda su to ukinuli, rasprodali imovinu zadruga i poljoprivrednik je ostao sam.
Strukovni savezi raznih proizvodjača, zanatlija, uslugaša itd su odlična stvar, ali ima jedan realan problem. Ljudi, MSP i preduzetnici kao i poljoprivrednici nemaju kad da sastanče. Oni ljudi koje oni izaberu da ih negde predstavljaju, tj. njihovu grupu zarad ostvarenja nekih zajedničkih strukovnih interesa, bukvalno prestaju da budu proizvodjači, zanatlije jer nemaju kad da se bave onim za šta su stručni.....to ti je kao sa poslanicima....

odoh da radim....pa ću doći na sledećoj pauzi koja ne znam kad će biti :lol: al će bude
 
Poslednja izmena:
Saglasna. MSP i preduzetnici nisu nosioci najvećeg dela privrede, upravo zato što su sasečeni raznim nerealnim pravilima koje država propisuje dok teoretiše.
Mnogo ih zatvara......previše.......a država zatvara oči pred tim. Šta će biti sa ljudima koji zatvore, sa njihovim porodicama i porodicama radnika?
Ovo što rade, ne samo ovi sad, već i oni prethodni, je sečenje grane na kojoj sediš samo će se kola polomiti na ovim sadašnjim jer se nema kud više, ali to je cena vlasti koju su sami tražili.

Razvijena država to postaje dajući ljudima da rade, da stvaraju, da se o stvorenom brinu i odgovaraju, jer samo tada daju svoj maksimum zato što je zainteresovan, zato što je privatna imovina svuda neprikosnovena i ako je ovaj svet, a jeste, u novcu, kapitalu onda ova država glupo ide suprotno od sveta. Nije mudrost naterati nekog da radi šta želiš, već ga privoleti da uradi ono što želiš, jer samo tada daje svoj maksimum. Pametan zna da teranjem i preteranim pritiskom možeš da dobije samo minimum, a ako sa tim minimumom ne računa, onda je ili glup, ili nestručan ili i sam nateran na vršenje pritiska (što je slučaj sa državnim teoretičarima)

Država jeste najveći poslodavac i kao takva najmoćnija te joj se može da ne objavljuje podatke o broju zaposlenih i sve dok je tako nema napred.
Neprivreda ( školstvo, zdravstvo) nije balast državi, već preogroman državni aparat koji nemaju nameru da smanje iako govore o tome.
Javna preduzeća, strateška trebaju da ostanu u vlasti države upravo zato što su strateška.

Mnogi ekonomisti smatraju da je MSP sektor najkunkurentniji deo srpske privrede, što je najbolji primer jadnog stanja srpske privrede. Iskreno se nadam da nam sektor MSP ne bude glavni motori privrede :
Prvo veliki problem MSP sektora je niska profitabilnost, koja je sigurno ispod republičkog nivoa. Učešće sektora MSP u ukupnom prometu BDP je prilično veliko, zahvaljujući tranzicionim gubicima i propasti velikih privrednih sistema, koji su pljačkom i lošom privatizacijom propala.
Najbolji primer slabosti sektora MSP je poslednja finansijska kriza kojom, gde su izložena negatinim tržišim promenama najgore prošla. ( smanjena likvidnost, neispunjenje obaveza prema državi prvenstveno zahvaljujući problemima oko naplate potraživanja i slično)
Najviše me nervira reagovanje države koja navodno promoviše kurs razvoja malih i srednjih preduzeća, ali ništa ne preduzima da poboljša privredni ambeijent ili ponudi olašice u smislu zajmova, odložene realizacije poreskih obaveza i slično.
Složen i glomazan državni sistem uslovaljva bilo koje malo i srednje preduzeće na potrebu većeg broja administrativnih radnika, pravnika i slično ( najbolji primeri su u građevinskom sektoru).
 
hahaha pišem nemušto, brkam vremena, jednine i množine jer su me dok sam pisala prethodni post bar 10 puta prekinuli :lol: ipak, razumećete

Pa vidi ovako. Ranije su postojale zadruge i bilo je mnogo lakše i prodati a vala i proizvesti jer je poljioprivrednik dobijao po sniženim cenama naftu, repromaterijal a plasman mu je bio obezbedjen na veliko. Onda su to ukinuli, rasprodali imovinu zadruga i poljoprivrednik je ostao sam.
Strukovni savezi raznih proizvodjača, zanatlija, uslugaša itd su odlična stvar, ali ima jedan realan problem. Ljudi, MSP i preduzetnici kao i poljoprivrednici nemaju kad da sastanče. Oni ljudi koje oni izaberu da ih negde predstavljaju, tj. njihovu grupu zarad ostvarenja nekih zajedničkih strukovnih interesa, bukvalno prestaju da budu proizvodjači, zanatlije jer nemaju kad da se bave onim za šta su stručni.....to ti je kao sa poslanicima....

odoh da radim....pa ću doći na sledećoj pauzi koja ne znam kad će biti :lol: al će bude

Sastančenja i slične gluposti ne dolaze u obzir, umesto što otvaraju razne agencije, kancelarije i slično država bi napravila daleko bolji efekat da pomaže klastere. Npr. u Poljoprivredi zašto od armije raznih agronoma koji gube vreme angažuje po jednog da radi za određeni klaster, zatim da raznim trgovačkim predstavništvima promovišu klaster određenog regiona, poljoprivredniku ili industrijalcu treba obezbediti uslove da plasira svoju robu na međunarodnim tržištima, znači smanjiti broj posrednika između proizvođača i potrošača, kupaca i nakupaca, stvoriti mu najbitniji preduslov a to je da radi ono što najbolje zna... Kancelarija od nekoliko dobro motivisanih komercijalista može da proda bilo koji proizvod što znači jedni obezbeđuju kupce, transport rešavaju administrativne i sliče poslove dok drugi proizvodi...
 
Mnogi ekonomisti smatraju da je MSP sektor najkunkurentniji deo srpske privrede, što je najbolji primer jadnog stanja srpske privrede. Iskreno se nadam da nam sektor MSP ne bude glavni motori privrede :
Prvo veliki problem MSP sektora je niska profitabilnost, koja je sigurno ispod republičkog nivoa. Učešće sektora MSP u ukupnom prometu BDP je prilično veliko, zahvaljujući tranzicionim gubicima i propasti velikih privrednih sistema, koji su pljačkom i lošom privatizacijom propala.
Najbolji primer slabosti sektora MSP je poslednja finansijska kriza kojom, gde su izložena negatinim tržišim promenama najgore prošla. ( smanjena likvidnost, neispunjenje obaveza prema državi prvenstveno zahvaljujući problemima oko naplate potraživanja i slično)
Najviše me nervira reagovanje države koja navodno promoviše kurs razvoja malih i srednjih preduzeća, ali ništa ne preduzima da poboljša privredni ambeijent ili ponudi olašice u smislu zajmova, odložene realizacije poreskih obaveza i slično.
Složen i glomazan državni sistem uslovaljva bilo koje malo i srednje preduzeće na potrebu većeg broja administrativnih radnika, pravnika i slično ( najbolji primeri su u građevinskom sektoru).

Najkurentniji su zato šro ništa ostalo od velike privrede ne radi. To što su još jedva živi samo pokazuje njihovu izdržljivost uzrokovanu najviše brigom o sopstvenom uloženom kapitalu, zatim što nemaju kud (jedna moja misao davno napisana a proistekla baš iz privatničke prakse je....najbolji način da ideš napred je kad nemaš kud nazad), pa onda zato što su mali i to im omogućava da se brže nego veliki sistemi prešaltuju kako sa primenom propisa tako i sa promenama na tržištu, zatim zato što brinu o radnicima i njihovim porodicama (ne svi da se razumemo jer u svakom žitu ima kukolja)....mnogo, mnogo je teško ugasiti svoju firmu koja postoji 20 godina, sa radnicima koji su tu skoro isto toliko....to može da razume samo onaj koji je bio s ove strane tezge...ne dala sudba nikome
Država, umesto da sve ove osobine MPS iskoristi i privoli i podspeši razvoj, ona radi kontra.
Sad, dok sam išla po doručak, prolazim prizemljem mog tržnog centra....(mog.....eh.....20 godina sam ovde u svom lokalu kupljenom od pola naših i pola pozajmljenih para od prijatelja i sa rokom vraćanja od godinu dana...a mi samo znamo i naša deca kako smo to vratili....pisala sam o tome u blogovima...pisala o mnogo čemu...o stvaranju :)....pisala i o onome šta nas čeka ....na žalost, sve se obistinilo) i klijentkinja mi kaže "Ljiljo, svi će u prizemlju zatvoriti....svi".....eto....

Da, mnogo ih je zatvorilo.....još više će ove godine....

MSP su zato sadašnji motor, tačnije motorče (kao da navodnjavaš 1000 hektara sa nekim maleckim, slabim motorom) koje država umesto da njegovu snagu pojača, ona ga zaustavlja......zato, staće i to motorče.
Samo pričaju a i ono što kažu, kažu samo pola i to naravno, onu lepšu stranu. Zato sam i rekla na jednoj od tema ovde, ne radujte se unapred kad država daje.
MSP treba advokat i to ne bilo kakav već advokat za privredno pravo, pa za radne odnose, pa silni pravilnici, ispiti, polaganja.....gluposti koje mogu biti jednostavne. Knjigovodja mora biti sve to a to nije realno.
Pogledaj samo šta rade sa obračunom plata :dash:
1. zaradiš novac potreban za plate (totalno nerealno visok procenat davanja državi...nerealan za naše uslove)
2. naplatiš taj novac (tri puta proveriš izvod da li te oči ne varaju ne verujući da si uspeo)
3. obračuunaš plate i odštampaš sve one silne naloge za prenos i potvrde o zaradama u dva primerka)
4. isplatiš plate ( oni u banci opet čukaju te iste naloge ako nemaš elektronsko plačćanje)
5. odnesep u poresko od 1-5 u mesecu da zalepe bar kod
6. do 31.01. svake godine sve to isto ubaciš u PPP obrazac svakog radnika ponaosob, daš radniku godišnju potrvrdu o zaradi i odneseš u poresko da opet udare bar kod.....za jedan dan zakašnjenja stiže kazna iako su zarade isplaćene na vreme)
7.onda sve to opet po ljudima sve to prepišeš u M4 i odneseš u PIO čekajući silne redove

eto, to je ako imaš sreće da zaradiš i naplatiš
 
Poslednja izmena:
U uspesnim sistemima drzavni aparat nije glomazan,niti je skup,a administrativne procedure za gradjane i privredu su pojednostavljene.Zadatak drzave nije da neposredno organizuje rad privrede.To moraju raditi vlasnici firmi samostalno.Njihovo je da sami stvaraju svoja udruzenja i da brinu o plasmanu svojih roba i usluga.
Drzava u principu ne treba nikog da dotira u privredi,jer u tom slucaju mora uzimati od boljih da bi davala onima koji su manje uspesni.
Nasi gradjani ne mogu ocekivati da im samo stranci otvaraju radna mesta i da im neko drugi razvija privredu.Gde su onda oni,njihovo povezivanje i udruzivanje i u celini njihovo zalaganje za izgradnju svog boljeg zivota.
Podrazumeva se da drzava treba da vodi politiku u korist gradjana i njihove privrede i da njene dazbine moraju biti niske.
 
U uspesnim sistemima drzavni aparat nije glomazan,niti je skup,a administrativne procedure za gradjane i privredu su pojednostavljene.Zadatak drzave nije da neposredno organizuje rad privrede.To moraju raditi vlasnici firmi samostalno.Njihovo je da sami stvaraju svoja udruzenja i da brinu o plasmanu svojih roba i usluga.
Drzava u principu ne treba nikog da dotira u privredi,jer u tom slucaju mora uzimati od boljih da bi davala onima koji su manje uspesni.
Nasi gradjani ne mogu ocekivati da im samo stranci otvaraju radna mesta i da im neko drugi razvija privredu.Gde su onda oni,njihovo povezivanje i udruzivanje i u celini njihovo zalaganje za izgradnju svog boljeg zivota.
Podrazumeva se da drzava treba da vodi politiku u korist gradjana i njihove privrede i da njene dazbine moraju biti niske.

tačno, u uspešnim sistemima je tako, zato i jesu uspešni......ali, naš sistem nije uspešan.

Nasi gradjani ne mogu ocekivati da im samo stranci otvaraju radna mesta i da im neko drugi razvija privredu.

Ne znam da li si privatnik u bilo kom organizacionom smislu našeg zakona, ali ja jesam već 20 godina i nikada nisam očekivala da mi stranac da posao, kao ni našoj deci. Nikada nisam dobila dinar državnog kredita, subvencije, stan, kuću ili bilo šta na poklon ili da ne platim, kao ni suprug koji radi u državnoj firmi. Eto gde je naše zalaganje za bolji život :)
 
Једино што се систематски прећуткује када се помињу белосветска мала и средња предузећа је да она зависе од великих корпорација које су им главни наручиоци. Мала и средња предузећа немају капацитете да праве технолошки сложене производе по разумној цени, и углавном су кооперанти.
 
Једино што се систематски прећуткује када се помињу белосветска мала и средња предузећа је да она зависе од великих корпорација које су им главни наручиоци. Мала и средња предузећа немају капацитете да праве технолошки сложене производе по разумној цени, и углавном су кооперанти.

To se desava u sistemima gde postoji proizvodnja, gde vredni ljudi svoj rad pretvaraju u naplativu vrednost, u robu.
U Srbiji je proizvodnja stala i jedini protok novca je izmedju trgovine i usluga.
Ako ja tebi popravim racunar a ti mi za iste novce napravis frizuru, proteklo je po 2000 dinara u oba smera, ukupno 4000 dinara. Drzava je na tu sumu naplatila porez, ali mi nista stvorili nismo, nego smo samo trosili, i imamo manje nego da smo samo sedeli.
Stalo je srce i aorta. Stala je drzava i proizvodnja koju drzava treba da vodi. Ovo malo novca sto kroz kapilare prolazi nije znak zivota.
-----------------------------------
Novac koji se kroz trgovinu i trgovacke marze pravi, Delhaize i Idea iznose u Hrvatsku i Belgiju. To je novac iz nasih slamarica.
Bankarski proizvod je novac. Banke proizvode novac tako sto ga otimaju iz nasih slamarica. Banke su austrijske grcke i francuske, pa celokupna dividenda odlazi tamo pod izgovorom investicija.
I bankarima i trgovcima su ovdasnje njuske dozvolile monopol.

Licimo na automehanicara koji je za rucak prodao svoj alat.
 
Poslednja izmena:

Back
Top