Nedelja

Tog snenog praskozorja,u osvit sasvim obichog,maglovitog jutra,dok su dosadne kishne kapi dobovale po oknima usnulih prozora,prepoznala je trenutak.
Mozda to i nije bio onaj tren,kakvim ga je zamishljala okovana samocom,tek...bio je dovoljan bljesak i..znala je.
Teshko je reci kuda su sve dushe krenule,tog,nimalo prijatnog,proletjnog nagoveshtaja svitanja.Malo ko bi rekao da ce to biti sluchajan susret,ali je josh manje onih koji bi se mogli zakleti,da je sudbina tu umeshala svoje prste.
Bog samo zna,da li su im tada,u zvezdama bile ispisane sicushne poruke,samo njima vidljive.Tako je...mozda...moralo,bash tada,dok su nebesa plakala,na sastanku dana i noci,tako..i nikako drugachije.

Nisam uopste zadovoljna,ma i otkud mi ideja da ovako rasejana,ovako sludjena svim i svacim,pocinjem novi roman.Muka mi je od svega,
Svega mi je preko glave.
Njegovog vecitog nervoznog gundjanja,njegovih odsustvovanja pod izgovorom vaznih predavanja,odsustva misli,paznje,nedostatak ljudskog razgovora.A prosli smo,Bogu hvala,toliko toga,tako se dobro znamo,da je za varanje,malooo kasno.Istina je da smo to retko cinili,na prste jedne ruke bi se mogle izbrojati prevare bilo koje vrste...ali su bile "bomba" sto jes' jes'...Aleksa ima svoje prohteve,svoja kako on kaze "prava deteta" koja,valjda,po njegovom misljenju,podrazumevaju ispunjavanje svih zelja,bez da se nesto i ulozi,da se pogleda malo oko sebe i vidi ima li mesta kojoj obavezi...ma ne...samo prava.On ima prava,njegov otac ima prava,a prava je istina da cu da poludim,onako lagano,mozda bas uz ovu kaficu koju pijem kad joj vreme nije ( ma kad nije vreme za kaficu,sta i ja pricam ) uz desetak cigareta koje ce me ugusiti .Bas i neka,kad sam blesava.
Pokusavam da zapocnem roman.Onaj prosli je dobro prihvacen,jako sam zadovoljna i ponosna,sto ne reci...ali od ovoga...tesko da ce ista biti.Ko jos voli da cita sentimentalne "gluposti"...daj malo vise sirovog seksa,uz nekoliko ubistava i jos zacini psihopatama ...pesma..Kad pomenuh psihopate,da li da "ubacim" ovog mog u roman.On je psihijatar...pa mos' da poludi pa da poubija pola bolnice,uz put "kresuci" sve zensko...( ma iskusno je TO )...Necu...suvise je krvolocno.Nije on bas takav.Namejah se sad,od sve moje muke.
Otkud ja da postanem piskaralo,a mogla sam lepo da budem profesor knjizevnosti u nekoj gimnaziji i Bog da me vidi.Ovako...izmedju dorucka i rucka,u pauzi izmedju stavljanja vesa u masinu i prostiranja istog,ja glavnu junakinju posaljem na neki egzotican,romantican put,pa kad zaprska bude gotova i rucak spreman,smislim joj neki susret...E , moja ti ( ja )...neces ni ti daleko.Kad rekoh daleko...sutra moram kod mojih...kako cu da se organizujem,ja pojma nemam.
Da sam onako lepa,crna i sarmanta pa da "bubnem" :Mislicu o tome sutra"...ali kod mene je skoro sve prohujalo,al' nije sa vihorom,pa se ne uklapam u recenicu.
Nekako vu se vec snaci...Mozda Marko pripomogne,ako mu ne bude baksuz-dan.Ponedeljak je sutra.Ponedeljak??? Ja ocekujem od nasih ponedeljaka neki dogovor?
Koliko li cemo samo metaka ispaliti sutra.
Ko to zna?
Odoh ja na spavanje.Iskljucujem ovo cudo,a glavna junakinja neka se malko pece u svojim slutnjama.
Enter !!!
 

Prilozi

  • Mikelandjelo_Adam.jpg
    Mikelandjelo_Adam.jpg
    18,2 KB · Pregleda: 20

Back
Top