nebeski pesnik

postao je obicaj da prvo spremim casu
pre nego sto sednem da napisem nesto
ne mogu bez toga odvec ja sam boem
mastom pred brigama sakrivam se vesto

ne marim za dane sto prolaze prazno
za to vreme meni barem raste kosa
nemam glavnu temu sve mi je pod razno
cini se da ne vidim dalje od svog nosa

meni nesto stoji tu ispod rebara
dodiruje srce sebi izlaz trazi
oblikuje reci citav vrtlog stvara
o kako su jake i cudne te drazi

ne vidim ja andjele nista necovecno
mada i nije mi sve kristalno jasno
takav sam sta mogu takav bicu vecno
da se menjam necu i da hocu kasno

pusim i ispijam ispijam i pusim
pisem setam setam opet pisem
neboj se bilo kolko recju da se gusim
nikada ja necu prestati da disem

i nemojte opet krivo da mi date
sto sam posebnoga bitisanja vesnik
o nebima ipak vi premalo znate
a ja s'njima jesam nebeski sam pesnik

bog je tako dao i tako ce biti
tu nemogu nista ni ja nista ni ti[/QUOTE]
 

Back
Top