Gnev sunčeve svetlosti,
pršte solarne boje.
...magnetno heklanje...
Možda ako prestanem da bežim od sebe, mogla bih da se smirim u ovoj vremenskoj liniji.
Moje ruke su ukaljanje, obojene žaljenjem i išibane oprezom.
Duša moja predana strancu,
za koga se sećam da mi je bio ljubavnik.
Zaveštaj mi ovu tamu
kao podsetnik da sam još živa.
Prevara i izdaja u netaknutoj kamuflaži.
Misli se pretvaraju u propast.
Kako moja savest vapi
kroz crvene oči,
pitanja nadmašuju objašnjenje
a krivudavi put ostaje da se vidi.
Ja oklevam,
vreme galopira.
Blokirani receptori se raspliću,
posmatrajući nezasluženo porciju
nedovršenog romana.
Prave priče nikad ispričane.
One su samo posuđene i izložene,
odvodeći ćutanje u zaborav.
Moja želja umire kao drugo poglavlje,
vuče i nosi se do neobeleženog groba.
Zubi bruse okovratnik.
Ja sam ćerka uvelih ljiljana
i kopile kamenih obala.
Daljina rasejana izvan reči.
Svaka kriva krštena i svaki oblik trasiran.
Kazne će se služiti uz orgazmičku razmenu.
Željna da se udavim krunom budale.
Odakle mi nada da ću naći mir u večnoj jadikovci?
Ja se savijena ne mogu ponovo savijati.
Na tebe kalemim kalemove nekad najvoljenije sebe.
Kapljice koje destiliram na tvoja usta,
služiće za nazdravljanje đavolu.
Ropstvo samoće razbijeno prisustvom duha,
tračak zadovoljstva prožima se kroz prazninu stvorenu tvojim odsustvom.
Privlačnost beskrajnog mira je opojna,
zamagljujući čula i rasuđivanje.
Neodgovorna tvorevina patnje u stalnoj petlji.
Otišao si hiljaditi put... nikad neću znati tajnu tvojih nezatvorenih vrata.
Ne želim više da te volim
čekaću da shvatiš...
a umreću čekajući
pršte solarne boje.
...magnetno heklanje...
Možda ako prestanem da bežim od sebe, mogla bih da se smirim u ovoj vremenskoj liniji.
Moje ruke su ukaljanje, obojene žaljenjem i išibane oprezom.
Duša moja predana strancu,
za koga se sećam da mi je bio ljubavnik.
Zaveštaj mi ovu tamu
kao podsetnik da sam još živa.
Prevara i izdaja u netaknutoj kamuflaži.
Misli se pretvaraju u propast.
Kako moja savest vapi
kroz crvene oči,
pitanja nadmašuju objašnjenje
a krivudavi put ostaje da se vidi.
Ja oklevam,
vreme galopira.
Blokirani receptori se raspliću,
posmatrajući nezasluženo porciju
nedovršenog romana.
Prave priče nikad ispričane.
One su samo posuđene i izložene,
odvodeći ćutanje u zaborav.
Moja želja umire kao drugo poglavlje,
vuče i nosi se do neobeleženog groba.
Zubi bruse okovratnik.
Ja sam ćerka uvelih ljiljana
i kopile kamenih obala.
Daljina rasejana izvan reči.
Svaka kriva krštena i svaki oblik trasiran.
Kazne će se služiti uz orgazmičku razmenu.
Željna da se udavim krunom budale.
Odakle mi nada da ću naći mir u večnoj jadikovci?
Ja se savijena ne mogu ponovo savijati.
Na tebe kalemim kalemove nekad najvoljenije sebe.
Kapljice koje destiliram na tvoja usta,
služiće za nazdravljanje đavolu.
Ropstvo samoće razbijeno prisustvom duha,
tračak zadovoljstva prožima se kroz prazninu stvorenu tvojim odsustvom.
Privlačnost beskrajnog mira je opojna,
zamagljujući čula i rasuđivanje.
Neodgovorna tvorevina patnje u stalnoj petlji.
Otišao si hiljaditi put... nikad neću znati tajnu tvojih nezatvorenih vrata.
Ne želim više da te volim
čekaću da shvatiš...
a umreću čekajući
Poslednja izmena:
