Svirao je krvotok razularenim tempom
slušajući note koje gradaciono vrište,
napinjao se čulošću opipljivom
da usaglasi postojanost dvojnu
i osjeti ruke kao potencijalno utočište.
No nije mogao taj ritam opisa leta
ponijeti sve impulse što sam let budi
i nije izdržao koračanje materijalnošću
(jednom tuđom, osjetljivo neželjenom),
već samo takt srca što sadržajno bludi.
Tad podigla se vjetrovitost ljudsa,
onaj napon što strasno očima blista,
ona rezignacija jedne mlade duše
što nevidi trepet visokog odra
i završni potez svemogućeg kista.
Više ništa vidljivo bilo nije
(makar kapak očni istrajno vidik drži),
ništa više slućeno održalo se nije
(makar i ovo pretpostavkom zvali),
tek jednu pripadnost osjetih u srži.
I sjetih se banalno da imam ruke
koje mi nisu tek ni za šta date,
da imam toliko svijeta da pokupim
čulima ove odbačene mi fiziologije
i da imam pred riječima sate i sate...
slušajući note koje gradaciono vrište,
napinjao se čulošću opipljivom
da usaglasi postojanost dvojnu
i osjeti ruke kao potencijalno utočište.
No nije mogao taj ritam opisa leta
ponijeti sve impulse što sam let budi
i nije izdržao koračanje materijalnošću
(jednom tuđom, osjetljivo neželjenom),
već samo takt srca što sadržajno bludi.
Tad podigla se vjetrovitost ljudsa,
onaj napon što strasno očima blista,
ona rezignacija jedne mlade duše
što nevidi trepet visokog odra
i završni potez svemogućeg kista.
Više ništa vidljivo bilo nije
(makar kapak očni istrajno vidik drži),
ništa više slućeno održalo se nije
(makar i ovo pretpostavkom zvali),
tek jednu pripadnost osjetih u srži.
I sjetih se banalno da imam ruke
koje mi nisu tek ni za šta date,
da imam toliko svijeta da pokupim
čulima ove odbačene mi fiziologije
i da imam pred riječima sate i sate...
