Faraonne, dragi...
s takvim artistima je hod lak, ali i dosadan...
neki artisti izgledaju lepo
u perju svom dok korakom lakim
preko zice razapete se krecu...
njihov je korak izvezban
hodajuci sedam dana u nedelji
na vrhovima prstiju
i sanjati tako...nije lako...
ono sto nauce
je da noge bose mogu biti uvek
da vencice mozes praviti samo kad belih rada ima
i kad imas kome da ga na glavu stavis...
samo ako to ako to zelis dovoljno jako
nije tome mesto samo u ,,nekada''
i ne treba misliti da je samo nekada
bilo lako, a zasto i zeleti da opet bude tako
nije uvek lako i lepo,
dragi moj...uvek mozes da izujes cipele i napravis vencic
podignes glavu i nasmejes se Suncu...
Proslosti je mesto tamo iza...buducnosti tamo napred, a nama, ovde i sada
