Ne opraštam ti što si bio
Negdje izvan ovog grada,
Što nisi postojanost svoju
Doveo jednoj prošloj meni,
Što nisi uspio da me nađeš.
Ne opraštam ti godine samoće,
Kad nisam znala ko sam,
Kad nisam mogla sagledati
Stvarnost svoju očima svojim,
Oslonjena na tuđe stihove.
Ne opraštam ti što ne stigoh
Da se stopim sa rukama tvojim,
Što ne shvatih da postojiš,
Da uzdišeš kilometrima i
Koračaš riječima od kamena.
Ne opraštam ti vrijeme
Koje uzalud je dosad teklo,
Vrijeme koje je iskočilo
Iz kontrolne table mladosti,
Vrijeme koje nam se ruga.
Ne opraštam ti ni ovu emociju
Što u noćnim kišama odzvanja,
Ni ovaj nemir u meni,
Ni sjećanja koja smo stvorili,
Nijedan poljubac ti ne opraštam.
Ne opraštam ti čak ni dodir
Jer urezao te je tu negdje duboko,
Jer oteo si me od mene same
Onda kad počeh stabilno da idem,
Tek kad pomislih da svoja sam.
Ne opraštam ti sadašnji trenutak
Dok čežnjivo uzdišem u mraku,
šaljući ti treptaj po noćnoj ptici,
I baš nikako ti ne opraštam ove riječi,
Čak ni to što ni najmanje nisi kriv.
Negdje izvan ovog grada,
Što nisi postojanost svoju
Doveo jednoj prošloj meni,
Što nisi uspio da me nađeš.
Ne opraštam ti godine samoće,
Kad nisam znala ko sam,
Kad nisam mogla sagledati
Stvarnost svoju očima svojim,
Oslonjena na tuđe stihove.
Ne opraštam ti što ne stigoh
Da se stopim sa rukama tvojim,
Što ne shvatih da postojiš,
Da uzdišeš kilometrima i
Koračaš riječima od kamena.
Ne opraštam ti vrijeme
Koje uzalud je dosad teklo,
Vrijeme koje je iskočilo
Iz kontrolne table mladosti,
Vrijeme koje nam se ruga.
Ne opraštam ti ni ovu emociju
Što u noćnim kišama odzvanja,
Ni ovaj nemir u meni,
Ni sjećanja koja smo stvorili,
Nijedan poljubac ti ne opraštam.
Ne opraštam ti čak ni dodir
Jer urezao te je tu negdje duboko,
Jer oteo si me od mene same
Onda kad počeh stabilno da idem,
Tek kad pomislih da svoja sam.
Ne opraštam ti sadašnji trenutak
Dok čežnjivo uzdišem u mraku,
šaljući ti treptaj po noćnoj ptici,
I baš nikako ti ne opraštam ove riječi,
Čak ni to što ni najmanje nisi kriv.