Ne mogu..

Ne mogu biti ono sto tebi treba.

Ovako raspukla, naizgled cela.
Srca iscupanog pa zgazenog.
Duse izujedane vucijim ugrizima
koji da stede nevino stene nisu znali.

A tvoj obraz je tako mekan,
vreme po njemu crtalo nije.
Tvoje ruke saten zivi
sto dodirom vatre pali.
Iz oka ti iskra po mom telu klizi.
Sa usana med kaplje...
Med kao melem na moje:
Ne smem.
Ne mogu.
Ne budi dete.

Ne mogu da budem tvoj dzelat
iako dzelata trazis
dok srce na panj precutno stavljas.
 
Ne mogu i neću, a i ne smem
vatra i dodir, ni reč nelažem
Panj gnječi srce, mali broj ljudi
halo rođo, dodirom vatre budi.

Kaplje sa usana, ne samo med
srca nečijeg zgaženog
obraz mekan kao led
izujedane duše srca maženog
:heart2:
 
Greota je što tvoj bezvredni blog postaje javno vidliv, zahvaljujući hakimu i njegovom odgovorima.
Ti ne zaslužuješ da budeš tu gde jesi, to što jesi, jer uporno i nemilosrdno brišeš ono što jeste.
Tuga..
 
..ono sto znas i posjedujes
neceš da širis
jer i tebi je preprostrano
a ne ide to
daje obostrano
znaš ujede
i neceš da daljiraš
možda je i bolje
da bar dio njih pošalješ drugom
na drugo polje...
 

Back
Top