Ne mogu da se zaljubim

Postoji razlika izmedju biti zaljubljen I voleti nekog. Prva stvar je vise sebicne prirode jer su to vise osecanja koja povezujes sa the me kako se ti osecas kada si sa tom osobom, odnosno sta ona radi a da tebi prija/odgovara, dok voleti nekog je sta ti mozes da uradis za tu osobu da bi se ona osecala lepo/voljeno..
Znam. Ja umem da volim, ali ne i da se zaljubim više.
 
Pojaviće se neka kad se najmanje budeš nadao... Ali skroz te razumem, mi smo nenormalna generacija, sve u nasem vremenu je vezano za internet, drustvene mreze. Muvamo se preko interneta vise nego uzivo, druzimo se i cujemo se vise preko interneta nego uzivo i onda se cudimo kako nismo nasli jos normalnog decka/devojku. I skroz je okej sto zelis da imas pravu devojku, a ne neku "na jednu noc" jer to je retkost sada, a i uvek je ja mislim i bilo, znamo svi kakvi su muskarci (vecina) i sta je njima jedino u glavi. Imas tek 18 opusteno, zivot je pred tobom i ne mora sve odmah i sada

Znam. Ja umem da volim, ali ne i da se zaljubim više.
Umes ti i da se zaljubis, samo je proslo dosta vremena kako kazes, zaboravio si kakav je osecaj, mozda pomalo i izgubio nadu.. Dacu ti jedan savet. I ja sam se do skoro osecala isto kao ti, ali sam se fokusirala na neke druge stvari (isto ove godine upisujem faks) probaj i ti. Kreni na neki kurs, nadji sebi neki hobi, nemoj da mislis na to kako nemas devojku, ljubav sta god i onda ce sve biti bolje u tvojoj glavi, a i devojka se mozda pojavi
 
E ovako, ne mogu da se zaljubim to sam ukapirao. Još od kada sam imao dugu vezu, kad je ona pukla, od tad se nisam zaistinski zaljubio u neku, bilo je par pokušaja veza itd. Ali to više iz dosade/lepog izgleda, a baš da sam zaljubljen i vezan emocijama, ne toliko. Nisam siguran, da li ne mogu da se zaljubim ili samo nisam naišao na nešto što mi odgovara. Možda i oba. Iskreno upoznao sam par osoba u 2021. Ali ni jedna mi se nije posebno dopala u tom smislu, nekako ja tražim inteligenciju i kulturu, to i kad nađem zauzeto je... A zauzete ni ne pokušavam naravno. Nekako ovaj grad mi ne prija u smislu devojaka, mada uskoro krećem na fakultet i idem u drugi grad, pa mi to eto daje nadu neku.. ali sam onako skroz nekako zbunjen i ne znam, je l problem u meni ili stvarno nema devojaka odgovarajućeg karaktera za mene u ovom mom gradu.
Teško i prijatelje nalazim, ali eto njih kako-tako sam uspeo. Onako poprilično se osećam usamljeno i kao da sam okružen idiotima(što i nije daleko od istine, s obzirom da su moji vršnjaci skloni da se dive nemoralu i bludu).
Полако,све у своје време.Ја сам старији од тебе,али нисам још био ни близу такве ситуације у вези девојака.
Што се тиче пријатеља,вероватно ћеш на факултету упознати некога с ким имаш сличне ставове и занимања.
 
Некако сам још увек у расположењу да не могу да се заљубим и с времена на време имам фазе кад се исплачем ко дете од депресије. Не знам да ли је то нормално за 19 година... Некако не видим уопште још увек особу да ми се свиди физички, а да се поклопи и психички, а нисам особа која може ићи на кратке везе, тако да ми је психа битна доста. Углавном, кренуо сам мало више да излазим итд. тако да постајем све опуштенији у разговорима са људима, али некако на пољу девојака иста прича, односно ништа.
 
ustvari mrzi me ali cu ti retji da mi se ***** od kmechanja i kukanja tvojih vrsnjaka
i totalno su mi te generacije nenormalne i ne mogu da odgonetnem sta je presudni faktor za to al kapiram da je prelomni momenat od 1994 jer sam provalio da se od tad radjaju nesposobni ljudi.
blizi sam po svemu onima rodjenim 1875 nego onima rodjenim posle 1994
Много си ме разочарао.
По теби ми од '95.па надаље ништа не ваљамо.Срам те било.
 

Back
Top