“Ne mogu da nađem pravu osobu.“ Pa možda zato što ni sam nisi prava osoba.

Kažu: „Teško je danas naći pravu osobu.“
A teško je danas biti prava osoba.
Nisu svi koji traže ljubav zapravo spremni da je pruže.Neki traže mamu koja će ih izvući iz emotivnog haosa,neki terapeuta koji će s razumevanjem klimati glavom dok emotivno štucaju, a neki, praznu svesku. Da mogu da pišu po njoj šta god im padne na pamet.
Ali kad se te stranice počnu puniti, odjednom im postane tesno.

Ti tražiš nekog da ti bude dom,a sam si šator koji vetar nosi.
Tražiš nekog iskrenog, a ne znaš ni sam šta osećaš dok ne pročitaš horoskop.
Tražiš “zrelu” osobu, a ti još uvek rešavaš traume iz bivših veza.
Tražiš ljubav, a nisi ni naučio da voliš, jer ti je sve projekt, hir, dokazivanje, eskapizam….

I naravno da brak ne uspe. Jer brak nije beg. Nije bajka. Nije nagrada za lepotu, ni potvrda vrednosti. Brak je savez dvoje stvarnih ljudi.
A stvarnost…ona boli…
Traži strpljenje, karakter, doslednost….
Traži da ne zalupiš vratima svaki put kad čuješ nešto što ti ne prija.
Traži da ostaneš kad bi najradije pobegao.
Traži da ne biraš ideal, nego osobu.

Zato pre nego što se požališ da nemaš s kim, zapitaj se — imaš li čime?
 

Prilozi

  • IMG_1838.jpeg
    IMG_1838.jpeg
    151,7 KB · Pregleda: 20
Kažu: „Teško je danas naći pravu osobu.“
A teško je danas biti prava osoba.
Nisu svi koji traže ljubav zapravo spremni da je pruže.Neki traže mamu koja će ih izvući iz emotivnog haosa,neki terapeuta koji će s razumevanjem klimati glavom dok emotivno štucaju, a neki, praznu svesku. Da mogu da pišu po njoj šta god im padne na pamet.
Ali kad se te stranice počnu puniti, odjednom im postane tesno.

Ti tražiš nekog da ti bude dom,a sam si šator koji vetar nosi.
Tražiš nekog iskrenog, a ne znaš ni sam šta osećaš dok ne pročitaš horoskop.
Tražiš “zrelu” osobu, a ti još uvek rešavaš traume iz bivših veza.
Tražiš ljubav, a nisi ni naučio da voliš, jer ti je sve projekt, hir, dokazivanje, eskapizam….

I naravno da brak ne uspe. Jer brak nije beg. Nije bajka. Nije nagrada za lepotu, ni potvrda vrednosti. Brak je savez dvoje stvarnih ljudi.
A stvarnost…ona boli…
Traži strpljenje, karakter, doslednost….
Traži da ne zalupiš vratima svaki put kad čuješ nešto što ti ne prija.
Traži da ostaneš kad bi najradije pobegao.
Traži da ne biraš ideal, nego osobu.

Zato pre nego što se požališ da nemaš s kim, zapitaj se — imaš li čime?
Ti si sve rekla mi nemamo šta da komenarišemo. Bez teksta, bez reči.
 
Traži strpljenje, karakter, doslednost….
Traži da ne zalupiš vratima svaki put kad čuješ nešto što ti ne prija.
Traži da ostaneš kad bi najradije pobegao.
Traži da ne biraš ideal, nego osobu
Ovo se može postići, bar u mom slučaju i prema mojim uverenjima, stoicizmom.

Slažem se sa svime navedenim ovde. Ljudi nisu dovoljno zreli da bi započeli brak, a započinju ga isključivo iz ličnih razloga; vide ga kao put za svoju sreću, a ne kao zajednicu gde ima uspona i padova. Danas se dosta polaže na "JA želim da budem srećan" iako je sreća kao i bilo koja druga emocija prolazna, nestabilna i samim tim se ne treba držati takve kao oslonac za brak.

Kako bi ti došla do stanje spremnosti za brak, ukoliko i želiš isti?
 
Ovo se može postići, bar u mom slučaju i prema mojim uverenjima, stoicizmom.

Slažem se sa svime navedenim ovde. Ljudi nisu dovoljno zreli da bi započeli brak, a započinju ga isključivo iz ličnih razloga; vide ga kao put za svoju sreću, a ne kao zajednicu gde ima uspona i padova. Danas se dosta polaže na "JA želim da budem srećan" iako je sreća kao i bilo koja druga emocija prolazna, nestabilna i samim tim se ne treba držati takve kao oslonac za brak.

Kako bi ti došla do stanje spremnosti za brak, ukoliko i želiš
Kako da dođem do stanja spremnosti za brak?

Možda tako što ću prvo naučiti da ostanem u prostoriji dok mi je neprijatno. Da saslušam, a da ne skačem. Da pitam: “Zašto si to rekao?” umesto da zalupim vrata. Da prepoznam razliku između toga da mi neko ne paše i toga da me neko dotiče tamo gde nisam izlečena.
Ne mislim da sam spremna za brak, mislim da sam spremna da učim.
I da to radim javno, iskreno, bez filtera i bez ideje da mi pripada nešto što još nisam izgradila.
Zato i pišem ovde. Jer, možda spremnost za brak i ne dolazi iz toga koliko znaš, nego koliko si voljan da učiš, i da se ne povučeš kad zaboli.
A idealnog čoveka, ne tražim. Samo onog koji zna da i ljubav, ponekad, podrazumeva menjanje žarulja i praštanje zbog tonova u porukama.
 
Kako da dođem do stanja spremnosti za brak?

Možda tako što ću prvo naučiti da ostanem u prostoriji dok mi je neprijatno. Da saslušam, a da ne skačem. Da pitam: “Zašto si to rekao?” umesto da zalupim vrata. Da prepoznam razliku između toga da mi neko ne paše i toga da me neko dotiče tamo gde nisam izlečena.
Ne mislim da sam spremna za brak, mislim da sam spremna da učim.
I da to radim javno, iskreno, bez filtera i bez ideje da mi pripada nešto što još nisam izgradila.
Zato i pišem ovde. Jer, možda spremnost za brak i ne dolazi iz toga koliko znaš, nego koliko si voljan da učiš, i da se ne povučeš kad zaboli.
A idealnog čoveka, ne tražim. Samo onog koji zna da i ljubav, ponekad, podrazumeva menjanje žarulja i praštanje zbog tonova u porukama.
Da li je sve to moguće postići, a da ne budeš u vezi? Karakter se svakako gradi i van veze, vežba kroz razne teške situacije, ali ipak konkretne situacije sa partnerom kojeg voliš, te stvari isključivo kroz vezu, zar ne?
Idealan partner ne postoji, to je sadržaj za ljubiće.
 
Žena ne mora biti ženstvena.

Žena ne mora da rađa.

Žena ne mora da bude dama.

Žena ne mora da bude domaćica.

Žena ne mora da bude našminkana.

Žena ne mora bude fina.

Žena ne mora da zna da kuva.

Žena ne mora da se svidi muškarcima.

Ženi ne moraju da se sviđaju muškarci.

Žena ne mora da posluša.

Žena ne mora da bude tiha.

Žena ne mora da ima meru.

Žena ne mora da bude nevina.

Žena ne mora da ima muža.

Žena ne mora da bude izazovna.

Žena ne mora da bude majka.

Žena ne mora da bude gospođa.

Žena ne mora da bude Nikolićeva, Jovanovićeva, Petrovićeva.

Žena ne mora da se uda.

Žena ne mora. Ništa. Može ako hoće. Sve.

Autor: Bogdan Stevanović
 
Žena ne mora biti ženstvena.

Žena ne mora da rađa.

Žena ne mora da bude dama.

Žena ne mora da bude domaćica.

Žena ne mora da bude našminkana.

Žena ne mora bude fina.

Žena ne mora da zna da kuva.

Žena ne mora da se svidi muškarcima.

Ženi ne moraju da se sviđaju muškarci.

Žena ne mora da posluša.

Žena ne mora da bude tiha.

Žena ne mora da ima meru.

Žena ne mora da bude nevina.

Žena ne mora da ima muža.

Žena ne mora da bude izazovna.

Žena ne mora da bude majka.

Žena ne mora da bude gospođa.

Žena ne mora da bude Nikolićeva, Jovanovićeva, Petrovićeva.

Žena ne mora da se uda.

Žena ne mora. Ništa. Može ako hoće. Sve.

Autor: Bogdan Stevanović
Tako je! Isto kao i sa muškarcima… zato je tužno šta ljudi mogu sve a najčešće biraju ništa…
 
Da li je sve to moguće postići, a da ne budeš u vezi? Karakter se svakako gradi i van veze, vežba kroz razne teške situacije, ali ipak konkretne situacije sa partnerom kojeg voliš, te stvari isključivo kroz vezu, zar ne?
Idealan partner ne postoji, to je sadržaj za ljubiće.
Zanimljivo je koliko često ljudi brkaju spremnost za ljubav sa željom da se netko drugi “testira” umjesto njih. Kao: “Ti meni budi ogledalo dok ja uvježbavam samokontrolu. Ako ostaneš, spreman sam za brak. Ako ne ostaneš, eto, nisi bila prava.”
A sve pod krinkom iskustva i “realnosti”, koja se, kao i obično, svodi na uvježbani cinizam.
Ali istina je da karakter nije ono što se gradi isključivo u haosu s partnerom, nego i u tišini, u vlastitom suočavanju sa sobom.
Ne trebaš partnera da bi znao kad ti ponos udara umjesto srca. Ne trebaš vezu da naučiš ne bježati kad ti nije po volji.
I ne, ne tražimo idealnog partnera.
Samo onog koji neće na tvoju ranjivost odgovarati podsmijehom, jer to je početak, ne ljubavi, nego minimuma.
 
Tako je! Isto kao i sa muškarcima… zato je tužno šta ljudi mogu sve a najčešće biraju ništa…
Opet slicna prica....pa sta je Balkan nego vetrometina gde svako tura nos u tudja posla i ako moze ometa, iz ciste pakosti ...

Dakle cak i kad ljudi hoce, uvek se nadje neko ko ometa, roditelji , braca sestre, partner, ...
E sad, pravilo da jaka osoba zna sta hoce , ne znaci da moze da odbije sve uticaje okoline...
Ako ih odbija, mora biti drugaciji covek, znaci poznato je da su uspesni ljudi mahom sebicnjaci , ali ono pravi , a da je samo manji broj bio uporan i nepokolebljiv...tj shvatio je borbu sa glupacima kao prvo mesto gde mora da pobede..

Ali ako uzmemo da je vecina i sama glupa, to im druzenje sa glupacima ne gine, te ne mogu da verujem da ce biti izuzetak na koje se nece odrazavati uticaj sredine, pa onda ne moze se reci da je dovoljno da osoba nesto zeli da se to i ostvari..

Dovoljan primer je aksioma da ako hoces da unistis neku vezu , uspeces, pre ili kasnije, ne postoji nacin da ako neko dovitljiv resi da unisti tudju vezu , u tome ne uspe...
 
Opet slicna prica....pa sta je Balkan nego vetrometina gde svako tura nos u tudja posla i ako moze ometa, iz ciste pakosti ...

Dakle cak i kad ljudi hoce, uvek se nadje neko ko ometa, roditelji , braca sestre, partner, ...
E sad, pravilo da jaka osoba zna sta hoce , ne znaci da moze da odbije sve uticaje okoline...
Ako ih odbija, mora biti drugaciji covek, znaci poznato je da su uspesni ljudi mahom sebicnjaci , ali ono pravi , a da je samo manji broj bio uporan i nepokolebljiv...tj shvatio je borbu sa glupacima kao prvo mesto gde mora da pobede..

Ali ako uzmemo da je vecina i sama glupa, to im druzenje sa glupacima ne gine, te ne mogu da verujem da ce biti izuzetak na koje se nece odrazavati uticaj sredine, pa onda ne moze se reci da je dovoljno da osoba nesto zeli da se to i ostvari..

Dovoljan primer je aksioma da ako hoces da unistis neku vezu , uspeces, pre ili kasnije, ne postoji nacin da ako neko dovitljiv resi da unisti tudju vezu , u tome ne uspe...
Njenima nisam bio po volji, važno im bilo odakle su moji.” (Balašević)

Umri_muški
Tvoj komentar me pogodio. Ne zato što je pametan (i jeste), nego zato što u njemu čujem neispričanu priču. Ili više njih, kao i bol koji osećaš…
Ako želiš, moj blog je otvoren za životne priće i ćutanja... Možeš napisati sve što nisi imao gde da kažeš…O onima koji su ti rekli da nisi dovoljno “njihov”, o borbi protiv gluposti, protiv tuđih odluka za tvoj račun, o ljubavi koju si izgubio jer su drugi znali bolje, o onome šta je ostalo, a možda još gori…
Ne moraš….Ali možeš….
I ako ti išta znači, čitaću pažljivo….
 

Back
Top