
(sve reči do sad ispisane, pa i ove, samo su zapisi spisateljkine duše i života....prelepog života....da mogu, kada se prozori sećanja isprljaju po malo da ih obrišem i gvirnem kroz njih, kada me život slomi da se podsetim gde spava snaga. Ovo je knjiga koju ostavljam u amanet onima koji hode za nama koračajući tragovima našim.....našoj deci
NE DAM...Z'INAT
Osmeh je kao perce
Nije ga teško nositi
Ali ga je teško zadržati.
Vetrovi perca časkom oduvaju
Najžešći su oni naši
Što vazda u nama duvaju
A produvaju kad neki tudji topovi
U nas počnu da gruvaju
Očas posla ta perca negde smuvaju
A ja ne dam da mi perca smandrljaju
Već idem okolo i delim perca
Što više delim, više ih imam
Mogu i film bre da snimam
I kažem....
briga me za vaše namrgodjene topove
samo vi povazdan pucajte teorijom u lopove

od toga moja praktična perca lete na sve strane
lagana.....bela....osmehom ruše brane
ulepšaju moje i tudje dane
Neću da postanem kokoška gološika bre

Jer osmeh....osmeh ume i može sve
Da razgali, opomene, poleči i zagrli
pa lepo dušici nekoj odmah pohrli
Čak i ovoj mojoj zverki direktorki

Eto.....ne dam moja perca.....
Ne dam....z’inat....

OJHAAA
PS Dobro jutroooooooo.....ajmo s perca u ovaj ponedeljak....i ime mu dugačko bog te mazo hahaha