NDE (near-death experience)

момоа

Stara legenda
Poruka
78.801
Ovde ne mislim na ono kada gledate svoje telo na operacionom stolu ili na kratko umrete pa vidite tunel na čijem kraju vas čeka bliska preminula osoba koja vam kaže da niste odradili ful staž na zemlji pa se vratite nazad u telo i druga 'mistična' iskustva.

Tema je o tome da li ste i kada bili najbliže smrti? Saobraćajna nesreća, rizična operacija, odlazak po hleb pa vas je bus skoro pokupio i takve stvari. Kako stw se osećali u tom momentu itd.
 
Nisam imao to vantelesno iskustvo a bio sam mrtav ladan... ili tacnije i mrtav i ladan...
Tako da nije izgleda uslov da budes mrtav i hladan, da bi imao takvo iskustvo...

A sto se tice smrtnih situacija, ih, to necu ni da brojim...mogu samo da kazem kad me je udario auto kad sam leteo kroz vazduh da je vreme islo izuzetno sporo , bukvalno je stalo i islo tako sporo a svest je mogla da razmislja slobodno , npr ja sam razmisljao o tome kako me centrifuga drzi u neprirodnom polozaju, a ipak osecam silu gravitacije na dole...sasvim normalno samo kao da vas neko vuce za noge i pomera pomalo..

cak sam video i auto iz suprotnog pravca pod koji bi zavrsio i vozaca koji vozi taj auto koji me uplaseno gleda i onda je desetinka po desetinku vreme pocelo da ubrzava i kad sam sleteo od onda je islo normalnom brzinom...

Tako da to mogu da potvrdim da vreme moze da se toliko uspori da imas utisak da stane, bukvalno kao u filmovima iako pre toga nisam to video u filmu...
Ali izlazak dushe iz tela nisam osetio..

To sam osetio ali u snu , to se zove astralna projekcija, ali to je drugo....tu nisi u smrtnoj opasnosti , mozes samo sebi da upropastis zivot ako se uplasis da ce neko da istisne tvoju dushu i duh iz tvog tela...takve nekakve stvari....
To se nece nikad desiti ako volite sebe i svoje telo...

Astralna projekcija je korisna stvar...kontrola snova je korisna stvar...te dve stvari nisu isto...kontrola snova je bukvalno kontrola snova, pratite sta sanjate i usmeravate sta zelite dalje...uz veliku slobodu kad pritisnete play....tad se san nastavlja i onda ste u pasivi. Ali mozete da koristite san i za sanjanje neke uloge...npr da resavate matematicke zadatke dok sanjate....ili da muvate zenske dok sanjate....
To su sve primeri kontrole sna...bez astralne projekcije jer nemate posla sa svojim telom , samo mozak i glava....san i vi...a ovo sa astralnom , to je zanimljivo , ali nisam mnogo istrazivao , mozda nekoliko meseci , i onda mi nije bilo interesantno koliko ovo za kontrolu sna...to je mocna stvar...
 
Ovde ne mislim na ono kada gledate svoje telo na operacionom stolu ili na kratko umrete pa vidite tunel na čijem kraju vas čeka bliska preminula osoba koja vam kaže da niste odradili ful staž na zemlji pa se vratite nazad u telo i druga 'mistična' iskustva.

Tema je o tome da li ste i kada bili najbliže smrti? Saobraćajna nesreća, rizična operacija, odlazak po hleb pa vas je bus skoro pokupio i takve stvari. Kako stw se osećali u tom momentu itd.
Smatram da si naveo više situacja a opet sam neke iskusio
Realna smt - ima slika nema ton
Snovi - deda sedi na maglovitom proplanku ja ga pozdravim a on ljutito "Beži odavde", Ćaleta sanjam takodje ali tu je drugačiji odnos, neki put se vrati u gajbu tad se ostali smire. Uuuuu jednom mi reko "ne jedi g i prihvati taj posao" - i bio je u pravu. Valjda on bolje vidi odugo šta znam ja....
Trans dimenzionalno - astralna pupčana vrpcva me vratila u rodjeno telo, interesantno našao sam host u komšiluku i ušao u tudje telo ali mi nije bilo komforno
Kažu da imam tu neku ekstrasenzornu percepciju a dešava se da u RL-u u istom momentu "prebacim dimenziju" sa nepoznatim sagovornikom, fantastični delić sekunde kao ono kad sretneš slučajno nekog sa kim treba da se malo drugačije raspraviš
a tu su i paranormalne situacije rečima neobjašnjive dok su se i najupućeniji u materiju "nepostojeće nauke" duboko zamislili
Sem prve situacije koja je da kažemo Life Cycle ostale se mogu povezati sa stresom u ovoj dimenziji ili sa narušavanjem energije po "nezvaničnoj nauci"

Komšinica dugo vremena nije htela da se pozdravi sa mnom čak i bežala od mene i čučala na stepeništu ako nije u pratnji dok ne izadjem iz zgrade.
Učena žena, ništa joj ne fali, muž je pegla redovno i kvalitetno sa osmehom ide ujutru u prodavnicu ali sa mnom je bila na oprezu.
Odgovor je bio prost iako sam dugo razmišljao čemu sve to kad se nismo svadjali?
Elem - MESEČARIO SAM
A ja kad mesečarim ja delom budem svestan šta radim i to vrlo pogano precizno.
Zato sam stavio rešetke na prozore a kad sam primetio da "sam sanjao kako sam šetao po ulici" e tada bih zaključavao sobu a ključ stavljao na visoko nedostupno mest ali i pod nekim teretom jer sve da odmesečarim do ključa malo tešško ide pomeranje stvari.
Sećam da sam "sanjao kako sam bio nezadovoljan kutijom na vrhu ormana iako sam se popeo na sobne merdevine"
E sad dolazimo do komšinice...
Žena ranije bila "noćna ptica" mislim radila i III smenuu bolnici.
Desilo se da smo se izgleda sreli...
Setio sam se sna gde me ona uz osmeh pozdravila a ja kao rekao neko "Doo oo brrro V ečeee eee" i sećam se da se žena sledila...

Šta kaže struka?
 
Nisam imao to vantelesno iskustvo a bio sam mrtav ladan... ili tacnije i mrtav i ladan...
Tako da nije izgleda uslov da budes mrtav i hladan, da bi imao takvo iskustvo...

A sto se tice smrtnih situacija, ih, to necu ni da brojim...mogu samo da kazem kad me je udario auto kad sam leteo kroz vazduh da je vreme islo izuzetno sporo , bukvalno je stalo i islo tako sporo a svest je mogla da razmislja slobodno , npr ja sam razmisljao o tome kako me centrifuga drzi u neprirodnom polozaju, a ipak osecam silu gravitacije na dole...sasvim normalno samo kao da vas neko vuce za noge i pomera pomalo..

cak sam video i auto iz suprotnog pravca pod koji bi zavrsio i vozaca koji vozi taj auto koji me uplaseno gleda i onda je desetinka po desetinku vreme pocelo da ubrzava i kad sam sleteo od onda je islo normalnom brzinom...

Tako da to mogu da potvrdim da vreme moze da se toliko uspori da imas utisak da stane, bukvalno kao u filmovima iako pre toga nisam to video u filmu...
Ali izlazak dushe iz tela nisam osetio..

To sam osetio ali u snu , to se zove astralna projekcija, ali to je drugo....tu nisi u smrtnoj opasnosti , mozes samo sebi da upropastis zivot ako se uplasis da ce neko da istisne tvoju dushu i duh iz tvog tela...takve nekakve stvari....
To se nece nikad desiti ako volite sebe i svoje telo...

Astralna projekcija je korisna stvar...kontrola snova je korisna stvar...te dve stvari nisu isto...kontrola snova je bukvalno kontrola snova, pratite sta sanjate i usmeravate sta zelite dalje...uz veliku slobodu kad pritisnete play....tad se san nastavlja i onda ste u pasivi. Ali mozete da koristite san i za sanjanje neke uloge...npr da resavate matematicke zadatke dok sanjate....ili da muvate zenske dok sanjate....
To su sve primeri kontrole sna...bez astralne projekcije jer nemate posla sa svojim telom , samo mozak i glava....san i vi...a ovo sa astralnom , to je zanimljivo , ali nisam mnogo istrazivao , mozda nekoliko meseci , i onda mi nije bilo interesantno koliko ovo za kontrolu sna...to je mocna stvar...
Zanimljivo. Kako razlikuješ da si na astralu od običnog sna, da li je kvalitet onoga kako doživljavaš sebe i svet drugačiji ili šta? Neki kažu da je osećaj mnogo realniji kod AP-a nego u recimo lucidnom snu.
 
Smatram da si naveo više situacja a opet sam neke iskusio
Realna smt - ima slika nema ton
Snovi - deda sedi na maglovitom proplanku ja ga pozdravim a on ljutito "Beži odavde", Ćaleta sanjam takodje ali tu je drugačiji odnos, neki put se vrati u gajbu tad se ostali smire. Uuuuu jednom mi reko "ne jedi g i prihvati taj posao" - i bio je u pravu. Valjda on bolje vidi odugo šta znam ja....
Trans dimenzionalno - astralna pupčana vrpcva me vratila u rodjeno telo, interesantno našao sam host u komšiluku i ušao u tudje telo ali mi nije bilo komforno
Kažu da imam tu neku ekstrasenzornu percepciju a dešava se da u RL-u u istom momentu "prebacim dimenziju" sa nepoznatim sagovornikom, fantastični delić sekunde kao ono kad sretneš slučajno nekog sa kim treba da se malo drugačije raspraviš
a tu su i paranormalne situacije rečima neobjašnjive dok su se i najupućeniji u materiju "nepostojeće nauke" duboko zamislili
Sem prve situacije koja je da kažemo Life Cycle ostale se mogu povezati sa stresom u ovoj dimenziji ili sa narušavanjem energije po "nezvaničnoj nauci"

Komšinica dugo vremena nije htela da se pozdravi sa mnom čak i bežala od mene i čučala na stepeništu ako nije u pratnji dok ne izadjem iz zgrade.
Učena žena, ništa joj ne fali, muž je pegla redovno i kvalitetno sa osmehom ide ujutru u prodavnicu ali sa mnom je bila na oprezu.
Odgovor je bio prost iako sam dugo razmišljao čemu sve to kad se nismo svadjali?
Elem - MESEČARIO SAM
A ja kad mesečarim ja delom budem svestan šta radim i to vrlo pogano precizno.
Zato sam stavio rešetke na prozore a kad sam primetio da "sam sanjao kako sam šetao po ulici" e tada bih zaključavao sobu a ključ stavljao na visoko nedostupno mest ali i pod nekim teretom jer sve da odmesečarim do ključa malo tešško ide pomeranje stvari.
Sećam da sam "sanjao kako sam bio nezadovoljan kutijom na vrhu ormana iako sam se popeo na sobne merdevine"
E sad dolazimo do komšinice...
Žena ranije bila "noćna ptica" mislim radila i III smenuu bolnici.
Desilo se da smo se izgleda sreli...
Setio sam se sna gde me ona uz osmeh pozdravila a ja kao rekao neko "Doo oo brrro V ečeee eee" i sećam se da se žena sledila...

Šta kaže struka?
Otkud vam sva ta iskustva sunce vam poljubim? Kako ja nikad nisam uspeo da doživim AP, a nije da se nisam bavio time, možda i duže od nedelju dana, jednostavno se ništa nije desilo.

Najbizarnije iskustvo koje sam imao je kada sam se probudio na drugoj strani kreveta, sve uredno pokriven. To recimo ne bi bilo čudno da mesečarim kao ti, ali pošto sam poznat kao vrlo disciplinovan spavač (bez mnogo mrdanja, o mesečarenju da ne govorim) baš je ispalo *****. Tada sam spavao na vrlo uzanom kauču i da bih došao u tu poziciju i prevalio se na drugu stranu (da mi noge budu tamo gde mi je glava) morao sam bukv da budem u sedećem položaju u nekom momentu ili sam možda čak i ustao iz kreveta. Dušu bih dao da sam postavio kameru to veče da vidim šta se desilo, možda su me vanzemaljci oteli pa me nisu propisno vratili.
 
Zanimljivo. Kako razlikuješ da si na astralu od običnog sna, da li je kvalitet onoga kako doživljavaš sebe i svet drugačiji ili šta? Neki kažu da je osećaj mnogo realniji kod AP-a nego u recimo lucidnom snu.
Ne san je bukvalno kao kad sanjas....ne vidis nista nego u glavi ti prolaze slike onog sto sanjas, kao da ne dolaze spolja do oka..
A kad si u astralnoj projekciji onda ti mozes da lezis, ali ti vid dolazi spolja , mislim mozes ti da astralnu posmatras kao da sanjas da astralno hodas ustajes, letis...pa onda vremenom mozak to usavrsi da bude realno..

San moze biti vrlo realan javi....cak i realniji od jave...
kad sad pricam san mislim na san , u glavi , ne da gledas kroz oci...ili da sanjas da gledas kroz oci..
Zato sam i napisao da je meni zanimljivo bilo sta se sve moze sa snom...naravno da sam imao par nocnih mora...ali to ispravis tako sto zaustavis san i pokrenes ga ponovo , san nikad ne krece istom putanjom, cak i kad hoces amaterski da ga teras istom putanjom..

A posle kad se usavrsis u kontroli sna, e onda mozes sta hoces...
San pustis kad pozelis da se odmoris...san ti dodje odmor za telo , a kad ti treba za mozak onda se komiras..
Ja tako mislim , jer mnogi ljudi , pa i ja, kad su preumorni , imaju potrebe da spavaju radi tela da im se misici nameste, da se odmore, a ne da se komiraju....

Nisam imao mnogo nocnih mora, ali su bile produktivne, zbog njih sam naucio da kontrolisem snove....Prvo sto sam sanjao su bili slobodni snovi , pa su bile astralne projekcije, koje su uglavnom dobri i zanimljivi snovi ili projekcije, e onda su uleteli ti neki inserti iz horor filmova koje sam gledao ili SF , i onda se prvo nisam snasao , a izgledalo je tako realno , ali znas da je san..uvek znas , iloi ja uvek znam kad je san kad je halucinacija a kad je java..tj mastarenje...

San moze da vas prevari pa da se ritate, branite, vrisnete, pisate, polucija je seksate se se u snu...
Ali to nije astralna projekcija nego ono kad ste klinac pa ne razlikujete....

Slicno se desava kad ste nenaspavani, ili kad imate visoku temperaturu ili kad ste pod narkozom..slicno ali ne i isto..

U zdravom telu zdrav duh vazi...to moram da napomenem...

Zasto su meni snovi bili zanimljiviji kad ih kontrolisem....?
Prvo mnogo bolje uocavas ono sto ti se desilo tog dana...mozes da vracas film, mozes da probas razlicite scenarije, mnogo mudrosti pokupis....
Neko to radi kad ostari pa onda se seti necega u mladosti i onda pomisli koloiko je tada pametniji nego kad se to desvalo u mladosti , a to moze i sanjajuci kontrolisano dan posle tog dogadjanja, naravno , bice neke razlike kako vreme prolazi , tj u 90 godina se drugacije, cek , ne 90 , tad osoba jedva nzire sta razmislja, u 50 godina se drugacije razmislja nego u 20 ali ne mnogo , i nisam siguran da je zdravije...

Vise su obojene misli i analize kajanjem, prastanjem, propustanjem...

Astralna projekcija se obicno koristi za kretanje, setanje, letenje, kretanje uglavnom...Naravno , desi se da astralno sretnes osobu , moze tu svasta da se desava..

Podsvesno znas jezik strani mnogo bolje nego sto mislis da ga znas..

Recimo ja sam jednom imao astralnu projekciju i tako sam dobro znao engleski , da sam resio da to proverim....i izazovem sledecih dana, ponovo astralnu projekciju i ponovo resim da muvam strankinje...i ponovo se javi to da koristim reci koje znam sta znace a u realu ne znam sta znace , i zapamtim koje sam reci znao i sta znace i nateram sebe da se sto hitnije probudim da bih proverio u recniku koji sam stavio na sto da bude u rezervi...
Jeste da peku oci , to je tacno , ali sam video da reci znace ono sto sam i mislio u snu da znace....iako ih cini mi se prvi put cujem...

Svasta sam radio , vrlo efikasno..
Npr resavam zadatke za olimpijadu iz matisa i desi se ne znas da resis , skupi se, i onda pred spavanje procitam tih 5,6 zadataka i legnem da spavam i ne sanjam nista, i sutra su reseni...to je izvrsno funkcionisalo , nema nocne more, a zadaci reseni..

Ali ne sme vise od 5,6...
A mozes ceo dan da vezbas matematiku , neces ti imati nocne more zbog toga...
Kao od tetrisa, i jedanput od matematike, kad sam pred spavanje procitao 20 zadataka da ih resim u snu , sine to je nocna mora....celu noc po memoriji pises brises, resavas necee, a da, ne resis uvek svih tih 5,6 zadataka, nekad ostanu nereseni...nije bas uvek..ali skoro uvek..

znaci dve nocne more sam imao jednom tih 20 zadataka matematike kad sam procitao pred spavanje, to je previse....i drugi put kad sam taj dan igrao tetris prvi put...celu noc sam igrao tetris u snu. i vise nisam hteo da igram tetris....ebes ti igru koja te toliko shebe...
 
Ovde ne mislim na ono kada gledate svoje telo na operacionom stolu ili na kratko umrete pa vidite tunel na čijem kraju vas čeka bliska preminula osoba koja vam kaže da niste odradili ful staž na zemlji pa se vratite nazad u telo i druga 'mistična' iskustva.

Tema je o tome da li ste i kada bili najbliže smrti? Saobraćajna nesreća, rizična operacija, odlazak po hleb pa vas je bus skoro pokupio i takve stvari. Kako stw se osećali u tom momentu itd.

Imala sam do sada dve operacije. Posle prve lako sam se probudila kada je operacija završena. Drugi put sam se teško probudlia, možda zbog jedne cigarete pre operacije.
I tada, dok sam se teže budila posle anestezije, osećala sam samo da se gušim.

***

Predaleko ste prešli sa osnovne teme, i krenuli sa pričama o snovima i astralnoj projekciji i kontroli snova.

I mene zanima ovo pitanje iz uvodnog posta.

O čemu ste razmišljali pre anestezije i posle, kada ste već bili operisani?
 
Ovde ne mislim na ono kada gledate svoje telo na operacionom stolu ili na kratko umrete pa vidite tunel na čijem kraju vas čeka bliska preminula osoba koja vam kaže da niste odradili ful staž na zemlji pa se vratite nazad u telo i druga 'mistična' iskustva.

Tema je o tome da li ste i kada bili najbliže smrti? Saobraćajna nesreća, rizična operacija, odlazak po hleb pa vas je bus skoro pokupio i takve stvari. Kako stw se osećali u tom momentu itd.
Sedneš na motor i kreneš u špicu po gradu, u svakom trenutku si bukvalno na 2 sekunde od upoznavanja Svetog Petra. Da'l će ova tetka sa šeširom da te vidi kad skreće levo u suprotnom smeru ispred tebe, dal' će baja na Yugu da otvori vrata (upali klimu) na vrućini, dal' će nervozni Zemunac da secne iz jedne u drugu traku ne gledajući retrovizor, dal' će kamiondžiji koji vozi naporedo s tobom stići poruka od švalerke baš u tom trenutku pa će te poklopiti u traci, dal' će tinejdžerka sa slušalicama u ušima zagledana u telefon da vidi da je van pešačkog, dal' će pijani baja koji je posle 10 godina dobio sina prvenca veštačkom oplodnjom u Češkoj da nagazi na gas da prestigne žuto dok žuri sa cvećem u porodilište...

Svake sekunde za kormanom samo dišeš lagano, gledaš 360 stepeni oko sebe i čekaš - dal' će...
 
Замало се нијесам удавио на једном језеру. Одрастао сам у води, на мору, изванредан пливач и ронилац итд. Али ово је након више од десет година непливања итд. Запливам ко некад и одем сигурно 1км од обале и нестаде ми снаге да један прст дигнем. Већ сам више пута потонуо под воду, попио сам три литре воде, зацрнило ми се пред очима и реко "Готово је, удавићу се!" Ужасно искуство, једно од најгори у животу... Кад сам се извукао на обалу, пљувао сам крв и лежао два сата док себи доћем.

Извукао сам се тако што сам се и поред панике борио па шта буде и пријашње искуство ми је показало пут како и куда.
 
Kao mladja nisam misila o smrti. Jesam se bojala granata. Jednom me geler od 10cm promašio za pedalj ali se zabio pored noge..bilo je svašta al ne misliš dok si mlad.
Najviše me potreslo kad su mi rekli da je rak već otišao na limfne žljezde i tad nisam znala jel otišao i dalje. Tu je strah od patnje i bola dok si živ a na pomisao smrti su mi pali najbliži na pamet i kako bi to pogodilo njih i kako bi bez mene.
Smrt je spokoj koji čeka sve nas. Lakše pada kad je djete odraslo i kad si ga naučio samostalnosti da samo zaradjuje i bude odgovorno. Zato se ježim kad vidim neke roditelje što obasipaju djecu ili hrane kao parazite u kući do 30-te. Misle da im čine dobro. Uloga roditelja je kad stvori život da ga nauči i kako se bori kroz život i poleti.
Za 10 dana mi je operacija i u miru sam sa svim mogućim. Nemam nekih neostvarenih želja. Grešaka imam ko i svi ali to je sastavni dio učenja životne škole pa praštam sebi i drugima.
Ne treba život shvatati ni preozbiljno i prestrogo.
 
Kao mladja nisam misila o smrti. Jesam se bojala granata. Jednom me geler od 10cm promašio za pedalj ali se zabio pored noge..bilo je svašta al ne misliš dok si mlad.
Najviše me potreslo kad su mi rekli da je rak već otišao na limfne žljezde i tad nisam znala jel otišao i dalje. Tu je strah od patnje i bola dok si živ a na pomisao smrti su mi pali najbliži na pamet i kako bi to pogodilo njih i kako bi bez mene.
Smrt je spokoj koji čeka sve nas. Lakše pada kad je djete odraslo i kad si ga naučio samostalnosti da samo zaradjuje i bude odgovorno. Zato se ježim kad vidim neke roditelje što obasipaju djecu ili hrane kao parazite u kući do 30-te. Misle da im čine dobro. Uloga roditelja je kad stvori život da ga nauči i kako se bori kroz život i poleti.
Za 10 dana mi je operacija i u miru sam sa svim mogućim. Nemam nekih neostvarenih želja. Grešaka imam ko i svi ali to je sastavni dio učenja životne škole pa praštam sebi i drugima.
Ne treba život shvatati ni preozbiljno i prestrogo.
Нити неозбиљно и немарно. Ко и увијек, средина и баланс. Нек ти је са срећом!
 
Ovde ne mislim na ono kada gledate svoje telo na operacionom stolu ili na kratko umrete pa vidite tunel na čijem kraju vas čeka bliska preminula osoba koja vam kaže da niste odradili ful staž na zemlji pa se vratite nazad u telo i druga 'mistična' iskustva.

Tema je o tome da li ste i kada bili najbliže smrti? Saobraćajna nesreća, rizična operacija, odlazak po hleb pa vas je bus skoro pokupio i takve stvari. Kako stw se osećali u tom momentu itd.

Пар пута.

Ово је било најближе. Кад сам имао 4-5 година, били смо на мору. Један талас ме је оборио и пао сам тако да сам загњурио лице у мокар песак. Како ме је сваки талас запљускивао, тако ме је држао прикованог за тло и мокар песак ми је све више усисавао лице као вакуум. Нисам имао снаге да извадим лице. Остајао сам без ваздуха. Онда, више нисам ништа чуо, била је само потпуна тишина и потпуни мрак. Нисам више ни осећао потребу да дишем или да се борим, осећао сам само смирење, неки безвременски мир. Помислио сам да ли сам можда мртав, и да ли смрт овако изгледа, и шта ће даље бити? Онда ме је одједном један породични пријатељ који је летовао са нама извукао, и опет сам зачуо буку и видео светло и могао сам да дишем.

Једном ме је замало ударио аутобус на улици кад сам имао 10 година, али нека жена ме је у задњи час повукла и аутобус је пројурио поред мене.

Кад сам био у војсци са 22 године, водник и ја смо обојица заспали у возилу и слетели са пута, ипак било је равно и улетели смо у неку њиву, па смо се пробудили и одмах вратили на пут.

Нисам се осећао никако, ствари се једноставно дешавају.
 
Замало се нијесам удавио на једном језеру. Одрастао сам у води, на мору, изванредан пливач и ронилац итд. Али ово је након више од десет година непливања итд. Запливам ко некад и одем сигурно 1км од обале и нестаде ми снаге да један прст дигнем. Већ сам више пута потонуо под воду, попио сам три литре воде, зацрнило ми се пред очима и реко "Готово је, удавићу се!" Ужасно искуство, једно од најгори у животу... Кад сам се извукао на обалу, пљувао сам крв и лежао два сата док себи доћем.

Извукао сам се тако што сам се и поред панике борио па шта буде и пријашње искуство ми је показало пут како и куда.

То ме је увек фасцинирало, зашто људи који пливају у језеру потону ако не могу више да пливају? Нисам никада пливао у слаткој води, па не знам како је то. Када пливаш у мору, само се опустиш, и вода те избаци на површину, не можеш да потонеш.
 
То ме је увек фасцинирало, зашто људи који пливају у језеру потону ако не могу више да пливају? Нисам никада пливао у слаткој води, па не знам како је то. Када пливаш у мору, само се опустиш, и вода те избаци на површину, не можеш да потонеш.
Знам само да више нијесам имао снаге ни да плутам. Невјероватан неки осјећај као да си парализован не можеш да мрднеш ничим, глава тоне под воду, гуташ воду и почиње свеопшта паника.
Пливање није заебанција.
 
Nisam uspeo da odgovorim spornog datuma na ovu poruku jer dok sam ja izeditovao priču neko je bio mnoogo pametan (u tri lepe materine) da me isključi.
Neki ovde imaju dosadan život pa našli da mere svaku moju dlaku pa koja im se dopadne koja ne.



IZVINITE ŠTO NISAM IEBENO SAVRŠEN KO VI TAMO
OK?

a biće i da sam grešan...
ili bar da imam nešto posrano u gajbi ili se neko od ukućana našao pametan za širu spiritualnu logiku rituala mada sumnjam...

I taman sam pokušavao da ovu tematiku ne pretvaramo ni u psihički poremećaj a još manje da navučemo horde neverujućih materijalista sa religije.
A ovo je itekako vezano sa religijom - jer ako je religija nauka a svaka velika religija poznaje egzorcizam. Opet, ispričaću nešto ali odbijam svaku komunikaciju sa pacijentima sa sprata iznad tj "religioznima" jer mi muka više da objašnjavam u sitna crevca pa mi se prišljamče uz kez pošto nisu sigurni dal se zezam ili jok pa uspem da demonstriram šta se dešava pa se saseru od straha i pobegnu. A ja mislio znaju neśto o materiji sa kojom se iebavam a oni mislili Diznilend, zabavni park, besplatna zabava. A posle nekog vremena ne budu ni načisto sa sobom dal nam se to istovremeno učinilo svima u datom momentu ali ne bi na tu temu nekako me gledaju kao da smo se upravo upoznali - dakle trebala im bolesna zabava a uverili su se da je daleko od toga i ne bi sad oni... Samo su hteli malo da pogledaju "kako izgleda ona stvar" - besplatno, jel... Film je film a uživo je cool...

I tako ti ja od silnih poznavalaca svega i svačega, daleko od predmeta sprdnje na tu tematiku, ipak nisam nabasao na poznavaoca materije.

Na tebi čitaoče od volje bilo da li ćeš verovati ili ne.
Postoje ljudi sa talentom za pisanje i umeju da raspale maśtu. Samo ja nemam reči kojima bih opisao najnoviji "incident" - postao sam jedan od mnogo ljudi koji su iskusili nešto za šta ni sam nisam znao da se može desiti. Pokušavam sa racionalnom rasudjivanjem ali ne ide. Obaška ću po danu da napišem...

Pre neko veče, a zato se nisam ni pojavljivao ovde jer materijalisti i egomanijaci ovo ne mogu da prihvate sem ako im se ne dogodi...

Znaš šta se desilo?
Mamicu mu j.bem i uzduž i popreko koliko sam besan:


Pogledajte prilog 1647683

Evo ovo
Sad da slikam ruku reći ćete - zaiebava
I ja bih voleo da je tako...
Vraćam sebe u momenat dešavanja, bio sam u polusnu i sve je nekako bilo uvrnuto... Možda sam i hteo da ustanem i "da mu majku majčinu" (pośto budem vrlo besan kad osetim prisustvo tog nečega pa to isto pobegne od mene) medjutim to g.vno ko da me je "uspavljivalo".
Kada sam ustao - imao sam śta da vidim.

Problem je:
a) da je od zgužvanog ćebeta ili posteljine, deśava se, to bi prošlo za sat dva po ustajanju.

b) da sam se sam čeśao ne bih napravio ovakvo "umetničko delo"

c) joś uvek prisutno i posle nedelju dana samo nije inflamatorno i ne svrbi uopšte?

P.S. ima čudnog sveta oko.mene, šunjaju se oko ulaznih vrata, kad otvorim oni kao neśto sa kesama oz prodavnice ovo ono... živim u iebenom prizemlju svašta šeta uz prozor i tu im se naiebem.majke, hvala Bogu PA ME IMA....
Ali opet, bez ikakve najave, ono dodjem sa glupog posla umoran, skuvam kafu, sednem za komp, iebevam se sa egomanijacima i materijalistima, kad - neśto śušne ili se pomeri... Lakši predmeti...
I onda rešim da napravim bukvalno smećaru od sobe sa razbacanim stvarima, ok ja znam gde śta mogu da nadjem, ali da vidim... i tek sad niko ne može da me ubedi da na ovom mestu nema neki k.rac koji mi divlja kako mu se navije...

A sad da vidim za ove ogrebotine, znači ne plaši se da napadne...

Ajd zdravo, a ionako imam par ozbiljnih "ovodimenzionalnih" problema.
Jel religija nauka?
E molim.lepo...

Pogledajte prilog 1647684

Postoji!
Znači Vukodlak te je ogrebao u snu, je l to?
 
Ovde ne mislim na ono kada gledate svoje telo na operacionom stolu ili na kratko umrete pa vidite tunel na čijem kraju vas čeka bliska preminula osoba koja vam kaže da niste odradili ful staž na zemlji pa se vratite nazad u telo i druga 'mistična' iskustva.

Tema je o tome da li ste i kada bili najbliže smrti? Saobraćajna nesreća, rizična operacija, odlazak po hleb pa vas je bus skoro pokupio i takve stvari. Kako stw se osećali u tom momentu itd.
vrv jedno 4 puta intenzivno + nekoliko puta kad je bilo gusto
 
Sedneš na motor i kreneš u špicu po gradu, u svakom trenutku si bukvalno na 2 sekunde od upoznavanja Svetog Petra. Da'l će ova tetka sa šeširom da te vidi kad skreće levo u suprotnom smeru ispred tebe, dal' će baja na Yugu da otvori vrata (upali klimu) na vrućini, dal' će nervozni Zemunac da secne iz jedne u drugu traku ne gledajući retrovizor, dal' će kamiondžiji koji vozi naporedo s tobom stići poruka od švalerke baš u tom trenutku pa će te poklopiti u traci, dal' će tinejdžerka sa slušalicama u ušima zagledana u telefon da vidi da je van pešačkog, dal' će pijani baja koji je posle 10 godina dobio sina prvenca veštačkom oplodnjom u Češkoj da nagazi na gas da prestigne žuto dok žuri sa cvećem u porodilište...

Svake sekunde za kormanom samo dišeš lagano, gledaš 360 stepeni oko sebe i čekaš - dal' će...
dakle, fenomenalno! You made my day.
 
Jesam,...davila sam se u reci kao mala.
Sva sreća pa je ćale bio ispred mene, uspela sam da ga rukama dohvatim za kupaće gaće i tako se okrenuo i izvadio me iz vode. Već sam bila takoreći polumrtava i nagutala se vode.
Zanimljivo je da nikad nisam razvila bilo kakav strah od vode, niti bilo kakve fobije.
P. S. Oprez kad ulazite u Drinu, to je reka samo za rafting i vrhunske plivače.😐
 
@Bodulica želim ti mnogo sreće i kad budeš mogla, javi nam kako si. :heart:

***
Setila sam se još jednog strašnog iskustva.

Bila je zima, ona prava sa snegom i ledom. Mama i ja smo se vraćale kući sa neke proslave. Vozio nas je porodični prijatelj.
On je bio potpuno trezan, za razliku od mnogih koji su bili na toj proslavi.

Veče, put nije dobro osvetljen. Odjednom smo osetili da automobil "šeta" levo, desno. U deliću sekunde prijatelj je video drvo ispred nas i malo je nedostajalo da se "zakucamo" u drvo i poginemo. Čovek je na vreme primetio drvo.

Razmišljala sam kako je to kraj, da ćemo svi poginuti. Pomislila sam na sestru kako će podneti da nas više nema.

Uspeli smo da se izvučemo iz snega i vratimo na put. Ćutali smo.. Posle smo kod kuće shvatili u kakvoj smo se opasnosti našli.

Uvek se setim tog događaja, svakog 27.01. na dan Svetog Save.
 
@Bodulica želim ti mnogo sreće i kad budeš mogla, javi nam kako si. :heart:

***
Setila sam se još jednog strašnog iskustva.

Bila je zima, ona prava sa snegom i ledom. Mama i ja smo se vraćale kući sa neke proslave. Vozio nas je porodični prijatelj.
On je bio potpuno trezan, za razliku od mnogih koji su bili na toj proslavi.

Veče, put nije dobro osvetljen. Odjednom smo osetili da automobil "šeta" levo, desno. U deliću sekunde prijatelj je video drvo ispred nas i malo je nedostajalo da se "zakucamo" u drvo i poginemo. Čovek je na vreme primetio drvo.

Razmišljala sam kako je to kraj, da ćemo svi poginuti. Pomislila sam na sestru kako će podneti da nas više nema.

Uspeli smo da se izvučemo iz snega i vratimo na put. Ćutali smo.. Posle smo kod kuće shvatili u kakvoj smo se opasnosti našli.

Uvek se setim tog događaja, svakog 27.01. na dan Svetog Save.

Hvala Džudi!❤️ Javljam!
 
Ovde ne mislim na ono kada gledate svoje telo na operacionom stolu ili na kratko umrete pa vidite tunel na čijem kraju vas čeka bliska preminula osoba koja vam kaže da niste odradili ful staž na zemlji pa se vratite nazad u telo i druga 'mistična' iskustva.

Tema je o tome da li ste i kada bili najbliže smrti? Saobraćajna nesreća, rizična operacija, odlazak po hleb pa vas je bus skoro pokupio i takve stvari. Kako stw se osećali u tom momentu itd.
Da je postojala mogucnost da nastradam je kad mi je upala bombona u gusu a bio sam sasvim sam.
A to sa snovima, kad sam bio na operacionom stolu a sanjao da vozom idem kroz oblake, ili jednom posle nekih zivotnih trauma uvece kada sam legao da spavam, sanjao svoju sahranu i taj san me je oslobodio neke tezine u grudima.
A sto se tice tog NDE-a kako ga dozivljavaju, moje misljenje je da su to samo snovi u sekundama i stotinkama pred budjenje, jer mozak pred budjenje postaje svesniji i covek moze zapamtiti taj san, koji u snu deluje da traje satima, danima a zapravo traje manje od minut na javi, sto sam samom sebi dokazao.
A sad zasto ljudi u NDE snovima vide svako razlicito, raj, pakao, svemir, tunel, pokojnike da su zivi, zato sto pre nesrece ili padanja u komu su bili svesni da su zivotno ugrozeni, a gubljenjem svesti su u jos vecem uverenju da su pri svom kraju. Mozak u strahu izvlaci iz ganglija ono sto je covek za vreme svog zivota mislio o smrti,raju,dragim ljudima, samo sto mozak sve to izmiksuje tako da ni obicni snovi nemaju nekad neku logiku i odstupaju od realnosti. E pri budjenju covek se seca onog sto je sanjao i u tome je kvaka, nikakav NDE, vec samo jos jedan san. Dakle tu je smer ulazak u nesvesno, nesvesno i ulazak u svesno uz san i budjenje,a kod coveka koji stvarno umire je ulazak u nesvesno, nesvesno i gasenje tj.smrt.
 
Da je postojala mogucnost da nastradam je kad mi je upala bombona u gusu a bio sam sasvim sam.
A to sa snovima, kad sam bio na operacionom stolu a sanjao da vozom idem kroz oblake, ili jednom posle nekih zivotnih trauma uvece kada sam legao da spavam, sanjao svoju sahranu i taj san me je oslobodio neke tezine u grudima.
A sto se tice tog NDE-a kako ga dozivljavaju, moje misljenje je da su to samo snovi u sekundama i stotinkama pred budjenje, jer mozak pred budjenje postaje svesniji i covek moze zapamtiti taj san, koji u snu deluje da traje satima, danima a zapravo traje manje od minut na javi, sto sam samom sebi dokazao.
A sad zasto ljudi u NDE snovima vide svako razlicito, raj, pakao, svemir, tunel, pokojnike da su zivi, zato sto pre nesrece ili padanja u komu su bili svesni da su zivotno ugrozeni, a gubljenjem svesti su u jos vecem uverenju da su pri svom kraju. Mozak u strahu izvlaci iz ganglija ono sto je covek za vreme svog zivota mislio o smrti,raju,dragim ljudima, samo sto mozak sve to izmiksuje tako da ni obicni snovi nemaju nekad neku logiku i odstupaju od realnosti. E pri budjenju covek se seca onog sto je sanjao i u tome je kvaka, nikakav NDE, vec samo jos jedan san. Dakle tu je smer ulazak u nesvesno, nesvesno i ulazak u svesno uz san i budjenje,a kod coveka koji stvarno umire je ulazak u nesvesno, nesvesno i gasenje tj.smrt.
da, i ja mislim da je to neka vrsta sna, autosugestije ili ono kako kazu neuronaucnici 'posledica pojacanog lucenja odredjenih hormona', tj smrt nam je i dalje nepoznanica, a NDE je samo to - NDE
 

Back
Top