Nazovi "Dobar dan!"

Veruj, ima trenutaka kad se osćeam kao zarobljenik kad me zaustave i počnu propitivanja.
No, smislila sam davno taktiku kako da me počnu samovoljno zaobilaziti.
Najpre sam nosila crne sunčane, posle namestim smrknutu facu i da vidiš kako zaobilaze :lol:
Jojj...sad mi se stvarno čini da su mi ostale duboke traume :)
Pa, ok, smrknuta si... ali vedro lice ti poželi dobar dan. Da li se brecaš, psuješ, šta radiš?
Neko se smrknuo, u kojim god mislima... ali na moje "Dobar dan!" ta se osoba okrenula za mnom, razmišljala.
Da se srećemo svaki dan, ne bi bilo ništa čudno.
Moja želja da imaju dobar dan... možda pobudi osećanje da treba da se osećaju dobro, umesto što su namršetni, zabrinuti i tužni.
 
Ovoga je uvek bilo...
Da nije do lične percepcije...?

Imala sam priliku razgovarati sa bliskom osobom koja živi u manjoj sredini.
Čoveka su izluđivle komšije koje bez kucanja upadnu kad im se ćefne.
Meni je smešno, pokušala sam da mu predočim sve lepote i prednost, ali priznaćete, nimalo prijatno :)

Desavalo se ovo i u Beogradu nekad davno i ne samo po kucama nego i po zgradama/stanovima. Nije se zakljucavalo.... Nama je komsinica (nepismena zena - nosilac spomenice 41ve ...) redovno upadala u stan tako na bum. Navikla zena na svoju vaznu misiju kad joj dune! Moja majka je dobijala ospice od toga. Ja sam jednostavno za sobom uvek zakljucavao ulazna vrata, sto i dan danas radim. Pa kad stoka navali na kvaku, nek se malo strecne. A, posle, fino - dobar dan komsija/komsinice, kako mogu da pomognem?

Sad ovi 'prolazni' stanari ne kazu ni 'dobar dan' a kamoli 'pomoz bog' :)
 
Pa, ok, smrknuta si... ali vedro lice ti poželi dobar dan. Da li se brecaš, psuješ, šta radiš?
Neko se smrknuo, u kojim god mislima... ali na moje "Dobar dan!" ta se osoba okrenula za mnom, razmišljala.
Da se srećemo svaki dan, ne bi bilo ništa čudno.
Moja želja da imaju dobar dan... možda pobudi osećanje da treba da se osećaju dobro, umesto što su namršetni, zabrinuti i tužni.

Mislim da se ne razumemo i to je u redu.
Neko sam ko se osmehne često u prolazu, nisam uopšte neljubazna kako sebe ovde predstavih.
Što bih se brecala, psovala ili slično?
Samo uljudno pokušavam zaobići pitanja o čitavoj familiji od ljudi koji nikoga od moje familije ne poznaju.
Ako se po tome može prosuditi kakav sam čovek, priznajem - vrlo sam loš čovek.


Poentirala sam u jednom od postova. :kpozdrav:
 
Veruj, ima trenutaka kad se osćeam kao zarobljenik kad me zaustave i počnu propitivanja.
No, smislila sam davno taktiku kako da me počnu samovoljno zaobilaziti.
Najpre sam nosila crne sunčane, posle namestim smrknutu facu i da vidiš kako zaobilaze :lol:
Jojj...sad mi se stvarno čini da su mi ostale duboke traume :)
Ма какви,класична самоодбрана.

Када сам порастао,мало сам ублажио реторику.
Па када застанемо, сазнам и ко је и шта је и шта је јео...делује...
 
Ма какви,класична самоодбрана.

Када сам порастао,мало сам ублажио реторику.
Па када застанемо, сазнам и ко је и шта је и шта је јео...делује...

Bar neko je razumeo šta sam pisala. :heart:

Danas mi je jedan od onih dana koje je trebalo prespavati, čini mi se.
Odoh u neku praznu kafanu da me još ne proglase zlicom bez truna osećaja.
Mada, samu sebe oslikavam tako. :confused:
 
Bar neko je razumeo šta sam pisala. :heart:

Danas mi je jedan od onih dana koje je trebalo prespavati, čini mi se.
Odoh u neku praznu kafanu da me još ne proglase zlicom bez truna osećaja.
Mada, samu sebe oslikavam tako. :confused:
Што у празну?
Занимљива си особа.

Чини ми се да смо управо дефинисали како је дошло до захлађења међу комшијама...
 
Што у празну?
Занимљива си особа.

Чини ми се да смо управо дефинисали како је дошло до захлађења међу комшијама...

Moguće da jesmo :)

Bolje da odem u neki ćošak, zaista.
Gde god danas da sam pisala, nisam uspela po svemu sudeći, na ispravan način, izneti neku svoju misao.
Do mene je.Verovatno se loše izražavam. :kpozdrav:
 
Bar neko je razumeo šta sam pisala. :heart:

Danas mi je jedan od onih dana koje je trebalo prespavati, čini mi se.
Odoh u neku praznu kafanu da me još ne proglase zlicom bez truna osećaja.
Mada, samu sebe oslikavam tako. :confused:
:vzagrljaj:
Све сам ја тебе разумео на прву лопту...
само, вечерас ЈА нисам у винклу...
Ипак, није то страшно...има и сутра дан...ако Бог да...
 
Moguće da jesmo :)

Bolje da odem u neki ćošak, zaista.
Gde god danas da sam pisala, nisam uspela po svemu sudeći, na ispravan način, izneti neku svoju misao.
Do mene je.Verovatno se loše izražavam. :kpozdrav:
Мени је тако стално.
На форуму сам схватио да у разговору доста користим мимику и говор рукама (одлика полуписмених),овде то не пролази.
Радим на томе...
А твоји постови су реални и смислени...живели...
 
Desavalo se ovo i u Beogradu nekad davno i ne samo po kucama nego i po zgradama/stanovima. Nije se zakljucavalo.... Nama je komsinica (nepismena zena - nosilac spomenice 41ve ...) redovno upadala u stan tako na bum. Navikla zena na svoju vaznu misiju kad joj dune! Moja majka je dobijala ospice od toga. Ja sam jednostavno za sobom uvek zakljucavao ulazna vrata, sto i dan danas radim. Pa kad stoka navali na kvaku, nek se malo strecne. A, posle, fino - dobar dan komsija/komsinice, kako mogu da pomognem?

Sad ovi 'prolazni' stanari ne kazu ni 'dobar dan' a kamoli 'pomoz bog' :)
Možda nisam razumela, ali... zaključavam svoju sobu i kad boravim u njoj, i kad sam van.

Potrebno mi je da ne možete da me posetite kad se zaključam, a i da ne možete da me pretresate moj prostor-kad ga napustim.
Nepoverenje postoji. Ti sa tim mojim nepoverenjem postojiš i dalje. Neko je postao makar i jednokratno-žrtva onih koji imaju ozbiljno pristup ličnim stvarima i ličnosti-i zloupotrebe toga. Poverenje gajeno i izgubljeno-to postoji, ali razočarenje u direktne veznike-srodnike-prijatelje, ne sme da znaći i zatvaranje samo u sebe.
:vzagrljaj:
Све сам ја тебе разумео на прву лопту...
само, вечерас ЈА нисам у винклу...
Ипак, није то страшно...има и сутра дан...ако Бог да...
A, gde je razumevanje za mene? Nisam ja ovu temu pokrenula iz podlih namera! Valjda je to i tebi jasno!
 
Možda nisam razumela, ali... zaključavam svoju sobu i kad boravim u njoj, i kad sam van.

Potrebno mi je da ne možete da me posetite kad se zaključam, a i da ne možete da me pretresate moj prostor-kad ga napustim.
Nepoverenje postoji. Ti sa tim mojim nepoverenjem postojiš i dalje. Neko je postao makar i jednokratno-žrtva onih koji imaju ozbiljno pristup ličnim stvarima i ličnosti-i zloupotrebe toga. Poverenje gajeno i izgubljeno-to postoji, ali razočarenje u direktne veznike-srodnike-prijatelje, ne sme da znaći i zatvaranje samo u sebe.

A, gde je razumevanje za mene? Nisam ja ovu temu pokrenula iz podlih namera! Valjda je to i tebi jasno!
:dzentlmen:
Да будем искрен, изгубио сам из вида основну нит...
Али, не змаери ми...ситни су сати.
разумем ја одлично тему...
Само, тај начин живота се негде изгубио невезано за место боравка...
Не свиђа ми се ова "нова реалност"...
али ко мене шта пита...
 
:dzentlmen:
Да будем искрен, изгубио сам из вида основну нит...
Али, не змаери ми...ситни су сати.
разумем ја одлично тему...
Само, тај начин живота се негде изгубио невезано за место боравка...
Не свиђа ми се ова "нова реалност"...
али ко мене шта пита...
Ok... nit je nit. Laku noć! :zaljubljena:
 
Ok... nit je nit. Laku noć! :zaljubljena:
Tired Good Morning GIF by My Girly Unicorn and friends
 
Dok su mi bili živi baba i deda ( mamini roditelji ) koji su živeli u jednom vojvođanskom selu, kad god bih došla kod njih javljala sam se svima " Dobar dan". Nisu mi smetala pitanja " A čija si ti, koliko imaš godina".

Kada je u pitanju veliki grad, kao što je Beograd, ne mogu svima da se javljam, npr odem do Terazija i da se tamo sa svakim pozdravljam, gledali bi me u čudu.

U naselju u kome sada živim, mahom se svi znamo, bar iz viđenja ili iz mini busića i to "Dobar dan " je normalno. I normalno je da svi znamo prodavačice u Shoo@Go-u i u "Suncu"...i svi se javljamo prodavcima i oni nama.

Mislim da je mojoj generaciji, onoj par godina pre i par godina kasnije normalno da i starijima i mlađim kažemo "Dobar dan".

Tako smo vaspitavani.

Pošto je ovo forum " Psihologija" hajde malo da pričamo o tome ko se ne javlja ljudima na ulici. Možda se ne javljaju oni koji su u težoj depresiji i oni nervozni, bahati...da li sam u pravu?
 
mladji su brutalni, pogotovo provincijalci koji dolaze u bgd, da studiraju. ne postuju nikoga.
Ima i toga da su beogradska deca hladna prema njima i tako se stvara odbojnost,sa obe strane.Znam da su se meni smejali kada dodjem sa raspusta u Zemun,kako pricam,a opet kada odem na selo na raspust,ova druga deca mi se smeju,ali to meni nije smetalo,jer su to ipak bili moji drugari.I nije mi trebalo vise od nedelju dana da se uklopim sa govorom u oba drustva.jedni su me zvali "Seljaku",a drugi ope "Zemunac".Pa sta da radis.Tako je kada nisi ni tamo ni ovamo.
 
Ima i toga da su beogradska deca hladna prema njima i tako se stvara odbojnost,sa obe strane.Znam da su se meni smejali kada dodjem sa raspusta u Zemun,kako pricam,a opet kada odem na selo na raspust,ova druga deca mi se smeju,ali to meni nije smetalo,jer su to ipak bili moji drugari.I nije mi trebalo vise od nedelju dana da se uklopim sa govorom u oba drustva.jedni su me zvali "Seljaku",a drugi ope "Zemunac".Pa sta da radis.Tako je kada nisi ni tamo ni ovamo.
Ne bih sad ulzio u to, ali sa obzirom da sam imao prilike da u prolazu u firmi vidjam mlade Ruse, mogu da konstatujem, da su
nasi kulturniji i da ce reci dobar dan, dok Rusi nece.
 
Ne bih sad ulzio u to, ali sa obzirom da sam imao prilike da u prolazu u firmi vidjam mlade Ruse, mogu da konstatujem, da su
nasi kulturniji i da ce reci dobar dan, dok Rusi nece.
Desavalo mi se da prodjem kroz grad i vidim poznatu osobu,a vidim da je i on mene video,mahnem mu,ali mi se ne javlja,dok toga u selu ranije nije bilo.Danas je to isto na oba mesta.Uopste se tesko ko kome javi.Za Knez Mihailovu da ti i ne pricam.najgore je posle par dana mi prilazi,kao da se nista nije desilo.E to me vise boli,nego ono sto mi se nije javio.
 
Zbog ratova sam se selio više puta i prelazio iz velikog grada u manje, pa u malo veće, pa onda u najveći i znam da mi je bilo čudno kad komšija iz zgrade prođe pored tebe i ne kaže ti dobar dan, čak ni na tvoje dobar dan, posle su počeli da se javljaju, ne znam šta im se tačno dešavalo...

Sve ima svoje čari i manje mesto gde se svi znaju pa je situacija drugačija, ne može baš svako da uradi šta god jer sutra eto komšije i eto problema, ovde u gradu možeš da uradiš šta god jer sutra možeš više nikad da ne vidiš tu osobu, ako im kažeš čak i lažno ime neće te naći nikad.

Mada, iskren da budem, ne volim one situacije iz manjih mesta gde te svako nešto gleda kad prođeš, gde ti se zaviruju u dvorište, gde dođem kod mojih koji su u penziji otišli u manje mesto da ih ne upropasti Beograd zbog gužve drugim automobilom koji nisu videli, nema osobe koja mi se ne zaviruje u auto da vide ko je to njima došao...
 

Back
Top