John A. Wheeler: "Ni jedna teorija fizike koja se bavi samo fizikom nikada neće objasniti fiziku."
*
David Bohm: "...sve raspoložive interpretacije kvantne teorije, i zaista bilo koje teorije fizike, fundamentalno zavise od implicitne i eksplicitne filozofske pretpostavke, kao i od pretpostavki koje na bezbroj drugih načina izrastaju izvan polja fizike."
*
Charles Robert Richet, dobitnik Nobelove nagrade za medicinu: "Današnja nauka je lagana... Zapanjujuće istine koje će naši potomci otkriti su čak i sada oko nas, gledaju nas u oči, da se tako kaže; ali mi ih ipak ne vidimo. Ali nije dovoljno reći da ih ne vidimo; ne želimo da ih vidimo – jer čim se neočekivana i nepoznata činjenica pojavi, pokušavamo je ugraditi u opštepoznato i prihvaćeno znanje i ljuti smo ako se iko usudi da istražuje dalje."
***
David Bohm je uvideo ograničenost fizičkih zakonitosti i neophodnost njihove interakcije s kompleksnijim zakonitostima koje u osnovi imaju viši red i smisao. On je neko vreme bio bliski Ajnštajnov saradnik, ali se njegovo interesovanje nije zadržalo samo na fizici, već ga je proširio i na neuoropsihologiju i filozofiju.
Kvantna mehanika i teorija relativiteta je u mnogome obogaćena njegovim doprinosom. Pored ostalih i teorijom plazme koja nosi ime Bohm-diffusion. U stalnoj potrazi za suštinskim razumevanjem, Bohm je zapazio međusobnu isključivost i korenitu kontradiktornost između teorije relativiteta i kvantne mehanike.
Ali, i njihovu zajedničku osnovu kroz nedeljivu celinu, pa je njegovu teoriju zasnovao na tome uz objašnjenje: "Novu formu uvida je možda najbolje nazvati Nedeljiva celina u Tekućem Pokretu. Tim gledištem se podrazumeva da kretanje, na neki način, prethodi vidljivim ‘stvarima’ koje se formiraju i isčezavaju u tom kretanju."
Dok nauka proučava fizičke zakonitosti u spoljašnjem svetu, duhovnost nastoji proniknuti u samu svest. Zato se koncentriše na unutrašnji svet i samospoznaju. U tu svrhu se često koristi meditacija. Meditacija je prisutna skoro u svim religijama, u različitim oblicima i tehnikama oko 5000 godina. Poznate su joga, molitva, tantra, mantra itd.
Naziv meditacija potiče od latinske reči meditatio, što znači razmišljanje, udubljivanje, misaono promatranje. Danas se pod tim pojmom obično podrazumevaju različite tehnike za opuštanje tela i smirenje uma. Telo, osećanja i misli su u stalnoj vezi i uslovljenosti. Opuštanjem tela um prevazilazi emocionalnu uznemirenost i postiže neutralno stanje iz kojeg lakše uspostavlja vezu s nadsvesnim. To ga izdigne, pa iz uobičajene okupiranosti svakodnevnim stvarima prelazi u dubokomislenost. Razmatra ideje, dolazi do novih uvida i proširuje razumevanje. Inspiracija je najčešća tokom kontemplacije. Medjutim, ponekad se može iznenadno i sponatano desiti kada se najmanje očekuje. Javi se kao munja koja bleskom obasja novi prizor i u momentu pokaže kompletnu ideju koju um kasnije sortira i razradjuje.
Univerzum fascinira inteligentim uredjenjem, ali se to retko primećuje pošto su mnoge stvari prihvaćene bez dubjeg razmišljanja. Charles Richet, s pravom kaže: "Pretpostavlja se da pojave koje sada prihvatamo bez iznenadjenja ne izazivaju zaprepašćenje jer ih razumemo. Ali, to nije slučaj. Ako nas ne iznenadjuju, to nije zato što ih razumemo, već što su poznate; ako bi nas to što ne razumemo iznenadjivalo, trebalo bi nas sve iznenaditi – pad kamena bačenog u vazduh, žir koji postane hrast, merkur koji se raširi zagrevanjem, gvoždje privučeno magnetom. "
Naravno, da mi razumemo kako se dešavaju mnoge pojave, ali ne možemo razumeti šta je iza njih. Kako su nastale i kako je sve uskladjeno u funkcionalnu celinu? Naš um, jednostavno, nije u stanju da shvati kompleksnost i sveobuhvatnost takve organizacije. To je ono što zadivi i izazove čudjenje.
Nauka se u potpunosti ograničila fizičkim zakonitostima. Zapostavila je sferu "nepostojanja", koja još uvek nije pravilno odredjena i shvaćena, a koja ima drugačije zakonitosti od fizičkih. Dok se naučno, racionalno mišljenje ne upotpuni intuitivnim, duhovnim uvidima, ljudi neće biti u stanju da koriste puni potencijal njihove svesti i da proniknu u misteriju života.
*
David Bohm: "...sve raspoložive interpretacije kvantne teorije, i zaista bilo koje teorije fizike, fundamentalno zavise od implicitne i eksplicitne filozofske pretpostavke, kao i od pretpostavki koje na bezbroj drugih načina izrastaju izvan polja fizike."
*
Charles Robert Richet, dobitnik Nobelove nagrade za medicinu: "Današnja nauka je lagana... Zapanjujuće istine koje će naši potomci otkriti su čak i sada oko nas, gledaju nas u oči, da se tako kaže; ali mi ih ipak ne vidimo. Ali nije dovoljno reći da ih ne vidimo; ne želimo da ih vidimo – jer čim se neočekivana i nepoznata činjenica pojavi, pokušavamo je ugraditi u opštepoznato i prihvaćeno znanje i ljuti smo ako se iko usudi da istražuje dalje."
***
David Bohm je uvideo ograničenost fizičkih zakonitosti i neophodnost njihove interakcije s kompleksnijim zakonitostima koje u osnovi imaju viši red i smisao. On je neko vreme bio bliski Ajnštajnov saradnik, ali se njegovo interesovanje nije zadržalo samo na fizici, već ga je proširio i na neuoropsihologiju i filozofiju.
Kvantna mehanika i teorija relativiteta je u mnogome obogaćena njegovim doprinosom. Pored ostalih i teorijom plazme koja nosi ime Bohm-diffusion. U stalnoj potrazi za suštinskim razumevanjem, Bohm je zapazio međusobnu isključivost i korenitu kontradiktornost između teorije relativiteta i kvantne mehanike.
Ali, i njihovu zajedničku osnovu kroz nedeljivu celinu, pa je njegovu teoriju zasnovao na tome uz objašnjenje: "Novu formu uvida je možda najbolje nazvati Nedeljiva celina u Tekućem Pokretu. Tim gledištem se podrazumeva da kretanje, na neki način, prethodi vidljivim ‘stvarima’ koje se formiraju i isčezavaju u tom kretanju."
Dok nauka proučava fizičke zakonitosti u spoljašnjem svetu, duhovnost nastoji proniknuti u samu svest. Zato se koncentriše na unutrašnji svet i samospoznaju. U tu svrhu se često koristi meditacija. Meditacija je prisutna skoro u svim religijama, u različitim oblicima i tehnikama oko 5000 godina. Poznate su joga, molitva, tantra, mantra itd.
Naziv meditacija potiče od latinske reči meditatio, što znači razmišljanje, udubljivanje, misaono promatranje. Danas se pod tim pojmom obično podrazumevaju različite tehnike za opuštanje tela i smirenje uma. Telo, osećanja i misli su u stalnoj vezi i uslovljenosti. Opuštanjem tela um prevazilazi emocionalnu uznemirenost i postiže neutralno stanje iz kojeg lakše uspostavlja vezu s nadsvesnim. To ga izdigne, pa iz uobičajene okupiranosti svakodnevnim stvarima prelazi u dubokomislenost. Razmatra ideje, dolazi do novih uvida i proširuje razumevanje. Inspiracija je najčešća tokom kontemplacije. Medjutim, ponekad se može iznenadno i sponatano desiti kada se najmanje očekuje. Javi se kao munja koja bleskom obasja novi prizor i u momentu pokaže kompletnu ideju koju um kasnije sortira i razradjuje.
Univerzum fascinira inteligentim uredjenjem, ali se to retko primećuje pošto su mnoge stvari prihvaćene bez dubjeg razmišljanja. Charles Richet, s pravom kaže: "Pretpostavlja se da pojave koje sada prihvatamo bez iznenadjenja ne izazivaju zaprepašćenje jer ih razumemo. Ali, to nije slučaj. Ako nas ne iznenadjuju, to nije zato što ih razumemo, već što su poznate; ako bi nas to što ne razumemo iznenadjivalo, trebalo bi nas sve iznenaditi – pad kamena bačenog u vazduh, žir koji postane hrast, merkur koji se raširi zagrevanjem, gvoždje privučeno magnetom. "
Naravno, da mi razumemo kako se dešavaju mnoge pojave, ali ne možemo razumeti šta je iza njih. Kako su nastale i kako je sve uskladjeno u funkcionalnu celinu? Naš um, jednostavno, nije u stanju da shvati kompleksnost i sveobuhvatnost takve organizacije. To je ono što zadivi i izazove čudjenje.
Nauka se u potpunosti ograničila fizičkim zakonitostima. Zapostavila je sferu "nepostojanja", koja još uvek nije pravilno odredjena i shvaćena, a koja ima drugačije zakonitosti od fizičkih. Dok se naučno, racionalno mišljenje ne upotpuni intuitivnim, duhovnim uvidima, ljudi neće biti u stanju da koriste puni potencijal njihove svesti i da proniknu u misteriju života.