Naucno dokazana vidovitost!

markocheda:
Postoje pravila po kojima se javlja vidovitost, i postoje pravila po kojima vidoviti gubi vidovitost :)
Da bi se javila vidovitost, vidoviti ne sme imati potrebu da profitira dobrotom, i to je pod jedan, a da bi došao do broja jedan, mora da bude plemenit duže vreme, to jest da radi iz osećaja da pomaže nekome, i time se oseća dobro, ne da pomaže samo sebi, neka vrsta humanitarnosti na svoju ruku, ali ne humanitarnost po svaku cenu da bi dostigao, nivo neki, jednostavno prirodno.
Gubi se kad pokušaš da profitiraš, tako profiteri ne mogu održati taj nivo, svaki put kad dodješ do vidovitog profitera, budi skoro pa ubedjen da je izgubio vidovitost, osim ako ne dolazi sa mračne strane, jer može i to. U tom slučaju vidoviti može da profitira, ali na svoju štetu, obično je da nema decu ili mu deca neće imati decu.
Kliknite za proširenje...
Ako prorokuje dobro, onda je sa svetle strane, ako prorokuje loše onda je sa
tamne strane. U oba slučaja, prorok je taj koji ti daje sliku u koju ti poveruješ
i onda je sam kreiraš.
 
Black_star:
juliamosbridge.jpg

– Znam koliko su pretkazanja bitna jer vjerujem da mi je jedno od njih spasilo život, ili barem poštedjelo moju obitelj i mene ozbiljnih ozljeda – ispričala je neuroznanstvenica i eksperimentalna psihologinja dr. Julia Mossbridge. Ona je, naime, provela 15 godina istražujući fenomen prekognicije (vidovitosti).

Istakla je fantastičan primjer:

– Prije šest godina živjela sam sa svojim sinom, tada starim 13 godina, i svojim partnerom, koji je umirao od plućne bolesti i trebao je kisik da mu pomogne u disanju. Jedne večeri bila sam zaokupljena provjeravanjem je li moj sin zaključao bicikl u garaži. Bila sam toliko zabrinuta da sam počela vikati na njega, što je za mene bilo neuobičajeno. Naposljetku, sva frustrirana, išla sam provjeriti. Na moje olakšanje, brava je bila zaključana, ali na povratku sam primijetila da je električno brojilo na stražnjoj strani kuće zapaljeno. Nije bilo ni dima ni zvuka, samo lagana vatra. S druge strane zida bio je spremnik kisika mog partnera, koji je mogao izazvati eksploziju da se zapalio. Shvatila sam da moj neobjašnjivi poriv da provjerim garažna vrata nije bio zbog opasnosti od provale, već zbog opasnosti koju je požar predstavljao. Kao da je budućnost ispružila ruku, lagano me povukla naprijed i dala mi uvid u ono što treba učiniti da spriječim nesreću – tvrdi dr. Mossbridge.

Dodaje da je to samo jedan od primjera takve slutnje koje je doživjela.

– Tijekom svog života, dobivala sam informacije prije nego što sam ih trebala saznati. Vjerujem da se to događalo prečesto da bi se racionalno objasnilo. Jedna od mojih omiljenih igara u školi bila je pogađanje brojeva koje će moj učitelj matematike koristiti kako bi demonstrirao koncept rješavanja zadatka, ili pogađanje riječi na testu vokabulara. Primijetila sam da nisam bila u pravu cijelo vrijeme, ali bila sam dovoljno točna da nastavim igrati igru i vjerujem da mi je to pomoglo da postanem odlična učenica. Kao da je nesvjesni dio moga uma preuzimao kontrolu i stavljao ispravne odgovore na stranicu – rekla je neuroznanstvenica.

Dodaje da je postala fascinirana načinom na kojeg naši umovi i tijela mogu predvidjeti buduće događaje. Upravo zato je to sada njezino glavno područje istraživanja. Vidovitost ima logike jer je predviđanje budućnosti bitna funkcija ljudskog živčanog sustava. Primjerice, ako čujemo glasno lajanje dok hodamo ulicom, to nije vidovitost, ali i u toj situaciji ‘predvidimo’ da bismo mogli vidjeti psa iza ugla. U počecima ljudske povijesti takva je sposobnost predviđanja štitila od smrti, objasnila je dr. Mossbridge.

– Zato se postavlja pitanje postoji li način na koji bismo se nekako mogli pripremiti za važne događaje u budućnosti aktiviranjem živčanog sustava prije nego što se stvarno dogode? Upravo je to ono što moje istraživanje želi otkriti – kaže neuroznanstvenica koja je vodila tim na uglednom Sveučilištu Northwestern u SAD-u. Analizirali su 26 eksperimenata objavljenih u prethodnih 32 godine, a svi su ispitivali tvrdnju da ljudska fiziologija može predvidjeti buduće važne ili emocionalne događaje. Ta su istraživanja postavljala pitanja kao što su: ‘Daju li naša tijela različite nesvjesne signale prije nego što vidimo sliku nekoga tko je usmjerio pištolj u nas nego kada vidimo sliku cvijeta?’

– Istraživanje je pokazalo da je odgovor pozitivan. Kada smo povezali sve te eksperimente, postalo je jasno da ljudsko tijelo unaprijed prolazi kroz promjene za buduće važne događaje – upozoravajući naše nesvjesne umove nekoliko sekundi ranije na ono što će se vjerojatno dogoditi. U svim eksperimentima koje smo analizirali, za odabir svake buduće slike korišten je generator slučajnih brojeva pa je bilo nemoguće varati – objasnila je dr. Mossbridge.

Znaci, moze! :)
22788_18%20Gavrilovic%20reklama%20za%20banku_f.jpg
:cool:
Kliknite za proširenje...
Neki ljudi mogu da predvide budućnost manje više približno ali mnogi ne mogu.
A od ovih koji umeju da predvide, jako malo nas ume da demonstrira skoriju budućnost.

A opet ima zlih jezika koji kažu: "jes' jaka stvar da predvidiš kako će da te banuju na forumu, samo nadješ pajser urednika/Cu"
 
Black_star:
juliamosbridge.jpg

– Znam koliko su pretkazanja bitna jer vjerujem da mi je jedno od njih spasilo život, ili barem poštedjelo moju obitelj i mene ozbiljnih ozljeda – ispričala je neuroznanstvenica i eksperimentalna psihologinja dr. Julia Mossbridge. Ona je, naime, provela 15 godina istražujući fenomen prekognicije (vidovitosti).

Istakla je fantastičan primjer:

– Prije šest godina živjela sam sa svojim sinom, tada starim 13 godina, i svojim partnerom, koji je umirao od plućne bolesti i trebao je kisik da mu pomogne u disanju. Jedne večeri bila sam zaokupljena provjeravanjem je li moj sin zaključao bicikl u garaži. Bila sam toliko zabrinuta da sam počela vikati na njega, što je za mene bilo neuobičajeno. Naposljetku, sva frustrirana, išla sam provjeriti. Na moje olakšanje, brava je bila zaključana, ali na povratku sam primijetila da je električno brojilo na stražnjoj strani kuće zapaljeno. Nije bilo ni dima ni zvuka, samo lagana vatra. S druge strane zida bio je spremnik kisika mog partnera, koji je mogao izazvati eksploziju da se zapalio. Shvatila sam da moj neobjašnjivi poriv da provjerim garažna vrata nije bio zbog opasnosti od provale, već zbog opasnosti koju je požar predstavljao. Kao da je budućnost ispružila ruku, lagano me povukla naprijed i dala mi uvid u ono što treba učiniti da spriječim nesreću – tvrdi dr. Mossbridge.

Dodaje da je to samo jedan od primjera takve slutnje koje je doživjela.

– Tijekom svog života, dobivala sam informacije prije nego što sam ih trebala saznati. Vjerujem da se to događalo prečesto da bi se racionalno objasnilo. Jedna od mojih omiljenih igara u školi bila je pogađanje brojeva koje će moj učitelj matematike koristiti kako bi demonstrirao koncept rješavanja zadatka, ili pogađanje riječi na testu vokabulara. Primijetila sam da nisam bila u pravu cijelo vrijeme, ali bila sam dovoljno točna da nastavim igrati igru i vjerujem da mi je to pomoglo da postanem odlična učenica. Kao da je nesvjesni dio moga uma preuzimao kontrolu i stavljao ispravne odgovore na stranicu – rekla je neuroznanstvenica.

Dodaje da je postala fascinirana načinom na kojeg naši umovi i tijela mogu predvidjeti buduće događaje. Upravo zato je to sada njezino glavno područje istraživanja. Vidovitost ima logike jer je predviđanje budućnosti bitna funkcija ljudskog živčanog sustava. Primjerice, ako čujemo glasno lajanje dok hodamo ulicom, to nije vidovitost, ali i u toj situaciji ‘predvidimo’ da bismo mogli vidjeti psa iza ugla. U počecima ljudske povijesti takva je sposobnost predviđanja štitila od smrti, objasnila je dr. Mossbridge.

– Zato se postavlja pitanje postoji li način na koji bismo se nekako mogli pripremiti za važne događaje u budućnosti aktiviranjem živčanog sustava prije nego što se stvarno dogode? Upravo je to ono što moje istraživanje želi otkriti – kaže neuroznanstvenica koja je vodila tim na uglednom Sveučilištu Northwestern u SAD-u. Analizirali su 26 eksperimenata objavljenih u prethodnih 32 godine, a svi su ispitivali tvrdnju da ljudska fiziologija može predvidjeti buduće važne ili emocionalne događaje. Ta su istraživanja postavljala pitanja kao što su: ‘Daju li naša tijela različite nesvjesne signale prije nego što vidimo sliku nekoga tko je usmjerio pištolj u nas nego kada vidimo sliku cvijeta?’

– Istraživanje je pokazalo da je odgovor pozitivan. Kada smo povezali sve te eksperimente, postalo je jasno da ljudsko tijelo unaprijed prolazi kroz promjene za buduće važne događaje – upozoravajući naše nesvjesne umove nekoliko sekundi ranije na ono što će se vjerojatno dogoditi. U svim eksperimentima koje smo analizirali, za odabir svake buduće slike korišten je generator slučajnih brojeva pa je bilo nemoguće varati – objasnila je dr. Mossbridge.

Znaci, moze! :)
22788_18%20Gavrilovic%20reklama%20za%20banku_f.jpg
:cool:
Kliknite za proširenje...
Pa i ja sam pomalo vidovit: u školi sam imao veoma tačnih predskazanja pred pismeni, na faksu pred ispit, posle opet, kad me šefica obavesti da dođem na razgovor zašto se mreža vuče, takođe, khm, khm.
 
markocheda:
Postoje pravila po kojima se javlja vidovitost, i postoje pravila po kojima vidoviti gubi vidovitost :)
Da bi se javila vidovitost, vidoviti ne sme imati potrebu da profitira dobrotom, i to je pod jedan, a da bi došao do broja jedan, mora da bude plemenit duže vreme, to jest da radi iz osećaja da pomaže nekome, i time se oseća dobro, ne da pomaže samo sebi, neka vrsta humanitarnosti na svoju ruku, ali ne humanitarnost po svaku cenu da bi dostigao, nivo neki, jednostavno prirodno.
Gubi se kad pokušaš da profitiraš, tako profiteri ne mogu održati taj nivo, svaki put kad dodješ do vidovitog profitera, budi skoro pa ubedjen da je izgubio vidovitost, osim ako ne dolazi sa mračne strane, jer može i to. U tom slučaju vidoviti može da profitira, ali na svoju štetu, obično je da nema decu ili mu deca neće imati decu.
Kliknite za proširenje...
https://pakistanpost.pk/woman-wins-670000-lottery-jackpot-using-numbers-from-dream/
 
Black_star:
juliamosbridge.jpg

– Znam koliko su pretkazanja bitna jer vjerujem da mi je jedno od njih spasilo život, ili barem poštedjelo moju obitelj i mene ozbiljnih ozljeda – ispričala je neuroznanstvenica i eksperimentalna psihologinja dr. Julia Mossbridge. Ona je, naime, provela 15 godina istražujući fenomen prekognicije (vidovitosti).

Istakla je fantastičan primjer:

– Prije šest godina živjela sam sa svojim sinom, tada starim 13 godina, i svojim partnerom, koji je umirao od plućne bolesti i trebao je kisik da mu pomogne u disanju. Jedne večeri bila sam zaokupljena provjeravanjem je li moj sin zaključao bicikl u garaži. Bila sam toliko zabrinuta da sam počela vikati na njega, što je za mene bilo neuobičajeno. Naposljetku, sva frustrirana, išla sam provjeriti. Na moje olakšanje, brava je bila zaključana, ali na povratku sam primijetila da je električno brojilo na stražnjoj strani kuće zapaljeno. Nije bilo ni dima ni zvuka, samo lagana vatra. S druge strane zida bio je spremnik kisika mog partnera, koji je mogao izazvati eksploziju da se zapalio. Shvatila sam da moj neobjašnjivi poriv da provjerim garažna vrata nije bio zbog opasnosti od provale, već zbog opasnosti koju je požar predstavljao. Kao da je budućnost ispružila ruku, lagano me povukla naprijed i dala mi uvid u ono što treba učiniti da spriječim nesreću – tvrdi dr. Mossbridge.

Dodaje da je to samo jedan od primjera takve slutnje koje je doživjela.

– Tijekom svog života, dobivala sam informacije prije nego što sam ih trebala saznati. Vjerujem da se to događalo prečesto da bi se racionalno objasnilo. Jedna od mojih omiljenih igara u školi bila je pogađanje brojeva koje će moj učitelj matematike koristiti kako bi demonstrirao koncept rješavanja zadatka, ili pogađanje riječi na testu vokabulara. Primijetila sam da nisam bila u pravu cijelo vrijeme, ali bila sam dovoljno točna da nastavim igrati igru i vjerujem da mi je to pomoglo da postanem odlična učenica. Kao da je nesvjesni dio moga uma preuzimao kontrolu i stavljao ispravne odgovore na stranicu – rekla je neuroznanstvenica.

Dodaje da je postala fascinirana načinom na kojeg naši umovi i tijela mogu predvidjeti buduće događaje. Upravo zato je to sada njezino glavno područje istraživanja. Vidovitost ima logike jer je predviđanje budućnosti bitna funkcija ljudskog živčanog sustava. Primjerice, ako čujemo glasno lajanje dok hodamo ulicom, to nije vidovitost, ali i u toj situaciji ‘predvidimo’ da bismo mogli vidjeti psa iza ugla. U počecima ljudske povijesti takva je sposobnost predviđanja štitila od smrti, objasnila je dr. Mossbridge.

– Zato se postavlja pitanje postoji li način na koji bismo se nekako mogli pripremiti za važne događaje u budućnosti aktiviranjem živčanog sustava prije nego što se stvarno dogode? Upravo je to ono što moje istraživanje želi otkriti – kaže neuroznanstvenica koja je vodila tim na uglednom Sveučilištu Northwestern u SAD-u. Analizirali su 26 eksperimenata objavljenih u prethodnih 32 godine, a svi su ispitivali tvrdnju da ljudska fiziologija može predvidjeti buduće važne ili emocionalne događaje. Ta su istraživanja postavljala pitanja kao što su: ‘Daju li naša tijela različite nesvjesne signale prije nego što vidimo sliku nekoga tko je usmjerio pištolj u nas nego kada vidimo sliku cvijeta?’

– Istraživanje je pokazalo da je odgovor pozitivan. Kada smo povezali sve te eksperimente, postalo je jasno da ljudsko tijelo unaprijed prolazi kroz promjene za buduće važne događaje – upozoravajući naše nesvjesne umove nekoliko sekundi ranije na ono što će se vjerojatno dogoditi. U svim eksperimentima koje smo analizirali, za odabir svake buduće slike korišten je generator slučajnih brojeva pa je bilo nemoguće varati – objasnila je dr. Mossbridge.

Znaci, moze! :)
22788_18%20Gavrilovic%20reklama%20za%20banku_f.jpg
:cool:
Kliknite za proširenje...
Više puta sam tako imao hintove i prorokovao raznim ljudima. Predviđao nesreće.
 
Prijavite se ili registrujte da biste poslali poruku.

Back
Top