Naučena ljubav

Ljubav je vrlo kompleksan pojam i postoje različite vrste ljubavi, a samim tim i intenziteti iste. Naravno, ljubav osećamo iznutra, ne možemo je forsirati, ona se desi i pre nego što mi racionalno shvatimo da volimo. Uvek ide podsvesno, pa tek analizom zaključujemo da li nešto jeste ili nije. Svestan um uvek kaska. Ali, nije to sada u fokusu.

Naslov ukazuje na "naučenu ljubav". Šta pod time podrazumevam? Vidite, postoji nešto što se smatra prirodnim, to je muško-ženska ljubav, dok kada je u pitanju istopolna ljubav, tu se već dešavaju nezahvalne stvari. Da li je to ljubav ili neka vrsta devijacije? Ne bih znao, ali ovo sam pomenuo zbog toka misli i zaključka koji planiram kasnije. Vratimo se ne heteroseksualnu vezu. Mi ugledamo ženu (muška perspektiva), jako nam se dopadne fizički i priđemo joj. Flertujemo i sve to prođe fino i počnemo da se zabavljamo. Polako se zaljubljujemo, a kasnije i zavolimo tu osobu. Vrlo prosto i vrlo jednostavno. Ljubav postoji.

Hajde sada da pogledamo ovaj scenarijo. Imamo transrodnu osobu koja je odradila fenomenalnu operaciju gde muškarac ne može prepoznati da je u pitanju muškarac, zbog terapije koju je uzimao, glas mu je mutirao i zvuči poprilično ženstveno. Spolja, prava pravcata žena, zgodna i atraktivna. Muškarac priđe, otpočne flert, sve prođe fino i počne zabavljanje ali još se nije stiglo do seksa. I tako muškarac nije svestan da se zaljubio, a možda i zavoleo muškarca. Saznaje i šta onda? Šok! Javlja se u njemu sukob. Mene su naučili da mogu samo žene voleti na taj način, kako sad ovo?

E, tu leži zec. Da li je naša percepcija odnosa zapravo naučena? Ovaj primer pokazuje da muškarac zaista može zavoleti drugog muškarca ako ovaj izgleda kao žena. To ukazuje na šta? Prvo dolazi u obzir izgled. Fizička privlačnost, ono što nas heteroseksualce privlači kod žena. Kada se pređe taj korak, onda idemo na karakter osobe. Ako transrodna osoba uspe da prevari muškarca i preprodi prvi korak, zavoleti karakter te osobe više nije teško.

Da li je ljubav uslovljena izgledom na prvom mestu? Šta ako su vrednosti kojima smo učeni zapravo laž, gde smo mi samo licemeri? Da li to znači da mi idealizujemo ljubav dok je ona zapravo manje više platonska? Hmmm.

c243ca17358d13d18c7163a35d0beee5.jpg
 
...ljubav pocinje u vrticu a u vrticu se i zavrsava...recnik koji usmjerava i pomaze u ljubavi je nefiltriran i sirov ali zacinjen u pocetku samim plavetnilom kao garancijom da znamo zasto smo tu i da znamo sta cemo i kako cemo...poslije stvarnosti postaje druga Stvarnost koja dobija pravi oblik kao izlijevanje dijamanta...
 
...ljubav pocinje u vrticu a u vrticu se i zavrsava...recnik koji usmjerava i pomaze u ljubavi je nefiltriran i sirov ali zacinjen u pocetku samim plavetnilom kao garancijom da znamo zasto smo tu i da znamo sta cemo i kako cemo...poslije stvarnosti postaje druga Stvarnost koja dobija pravi oblik kao izlijevanje dijamanta...
Hajde sada manje pesnički, a više konkretno.
 
Ljubav je vrlo kompleksan pojam i postoje različite vrste ljubavi, a samim tim i intenziteti iste. Naravno, ljubav osećamo iznutra, ne možemo je forsirati, ona se desi i pre nego što mi racionalno shvatimo da volimo. Uvek ide podsvesno, pa tek analizom zaključujemo da li nešto jeste ili nije. Svestan um uvek kaska. Ali, nije to sada u fokusu.

Naslov ukazuje na "naučenu ljubav". Šta pod time podrazumevam? Vidite, postoji nešto što se smatra prirodnim, to je muško-ženska ljubav, dok kada je u pitanju istopolna ljubav, tu se već dešavaju nezahvalne stvari. Da li je to ljubav ili neka vrsta devijacije? Ne bih znao, ali ovo sam pomenuo zbog toka misli i zaključka koji planiram kasnije. Vratimo se ne heteroseksualnu vezu. Mi ugledamo ženu (muška perspektiva), jako nam se dopadne fizički i priđemo joj. Flertujemo i sve to prođe fino i počnemo da se zabavljamo. Polako se zaljubljujemo, a kasnije i zavolimo tu osobu. Vrlo prosto i vrlo jednostavno. Ljubav postoji.

Hajde sada da pogledamo ovaj scenarijo. Imamo transrodnu osobu koja je odradila fenomenalnu operaciju gde muškarac ne može prepoznati da je u pitanju muškarac, zbog terapije koju je uzimao, glas mu je mutirao i zvuči poprilično ženstveno. Spolja, prava pravcata žena, zgodna i atraktivna. Muškarac priđe, otpočne flert, sve prođe fino i počne zabavljanje ali još se nije stiglo do seksa. I tako muškarac nije svestan da se zaljubio, a možda i zavoleo muškarca. Saznaje i šta onda? Šok! Javlja se u njemu sukob. Mene su naučili da mogu samo žene voleti na taj način, kako sad ovo?

E, tu leži zec. Da li je naša percepcija odnosa zapravo naučena? Ovaj primer pokazuje da muškarac zaista može zavoleti drugog muškarca ako ovaj izgleda kao žena. To ukazuje na šta? Prvo dolazi u obzir izgled. Fizička privlačnost, ono što nas heteroseksualce privlači kod žena. Kada se pređe taj korak, onda idemo na karakter osobe. Ako transrodna osoba uspe da prevari muškarca i preprodi prvi korak, zavoleti karakter te osobe više nije teško.

Da li je ljubav uslovljena izgledom na prvom mestu? Šta ako su vrednosti kojima smo učeni zapravo laž, gde smo mi samo licemeri? Da li to znači da mi idealizujemo ljubav dok je ona zapravo manje više platonska? Hmmm.

c243ca17358d13d18c7163a35d0beee5.jpg
taj scenario je već obrađen šezdesetih u filmu "Neki to vole vruće"...odgovor na tvoje pitanje je završna sekvenca filma u kojoj muškarac zaljubljen u osobu koja se pretvarala da je žena kada to sazna reaguje sa "pa šta ....niko nije savršen"...

elem zaljubljuješ se u osobu ne u pol...ali to ne znači da trebaš postati homoseksualac samo zato što voliš osobu istog pola...za mene je seksualni odnos između dva muškarca teška i potpuno neprirodna perverzija...

da, mogao bi kao i svako da budem prevaren da se zaljubim u transrodnu osobu
ne, ne bih nikad stupio u seksualni odnos sa drugim muškarcem

treba imati na umu i razliku između ljubavi i zaljubljenosti...kad shvatiš da si prevaren u pogledu polnog identiteta osobe u koju si se zaljubio zaljubljenost će prestati ali ljubav verovatno ostaje jer ljubav nije strast i požuda nego nešto mnogo dublje...
 
E, tu leži zec. Da li je naša percepcija odnosa zapravo naučena? Ovaj primer pokazuje da muškarac zaista može zavoleti drugog muškarca ako ovaj izgleda kao žena. To ukazuje na šta? Prvo dolazi u obzir izgled. Fizička privlačnost, ono što nas heteroseksualce privlači kod žena. Kada se pređe taj korak, onda idemo na karakter osobe. Ako transrodna osoba uspe da prevari muškarca i preprodi prvi korak, zavoleti karakter te osobe više nije teško.

Da li je ljubav uslovljena izgledom na prvom mestu? Šta ako su vrednosti kojima smo učeni zapravo laž, gde smo mi samo licemeri? Da li to znači da mi idealizujemo ljubav dok je ona zapravo manje više platonska? Hmmm.
taj scenario je već obrađen šezdesetih u filmu "Neki to vole vruće"...odgovor na tvoje pitanje je završna sekvenca filma u kojoj muškarac zaljubljen u osobu koja se pretvarala da je žena kada to sazna reaguje sa "pa šta ....niko nije savršen"...

Brkate neke stvari koje se suštinski svode na presete (koji se ne mogu brkati)... ;)
Pretpostavka heteroseksualnog odnosa i privlačnosti leži u presetu prirodne naklonjenosti ka drugome polu.
To je nešto što je prosto imanentno svakoj (zdravoj) heteroseksualoj osobi.
Znači, deo je njenog unutrašnjeg seksualnog koda i ona uvek u svojoj preferenciji polazi od toga. ;)
To će ići do te mere, da ne kažem korena ili osnove stvari, da će inklinacija ka suprotnom polu u toj osobi poništiti sekundarne odrednice (intuicije)
koje signaliziraju mozgu da je pred njim , da kažem , prerušena ili transvestirana osoba istog pola, a sve pod impresijom primarnih poželjnih osobina za suprotan pol... Naravno, kada bi se išlo do kraja takve linije stvari, to bi značilo svesno poništenje ovoga preseta. Zbog toga, da podvučem, u zdravoj osobi,
preset je taj koji na kraju signalizira umu svesnost sopstvenog seksualnog opredeljenja i šta mu je suština takvog nastojanja, to jest - predočava umu svesnu iluziju koju ima pred sobom - sve zahvaljujući svojoj zdravoj seksualnosti. Da je ona kojim slučajem nesvesna, sam preset izgubio bi strukturu i skršio bi se u artifikovanoj nedefinisanosti današnje zbrke oko polova gde su moguća i takva određenja kao panseksualnost i još koješta drugo. Ta nedefinisanja stanja i određuje neka zamagljena granica između svesti i nesvesti urođenih polnih preseta. Osnovni elementi počinju da grade čudna, da ne kažem neorganska jedinjenja... Sa prirodom ili dramaturgijom odnosa homoseksualne provinijencije, iz nekog mog promatranja i zaključivanja, stvari su drugačije, ali prizemnije...

Smatram, naime, da je priroda homoseksualnih odnosa u ogromnoj meri vezana za ambivalenciju socijalne (dis)harmonije.... Istorodnost polova u takvoj vezi simbolično vezujem za previđaj prirodnih polnih preseta u korist društvene akomodacije. Razvoj ličnosti sasečen je iz prirode razvoja kroz polne presete, a svoje polje rasta nalazi u hipertrofiji osećanja vezanih za socijalne odnose i društvenu savest. Gej veze razvijaju tezu svojih odnosa i svoj "diplomski rad" o povezanosti individua na taj način kroz prizmu društvenog miljea i intrinsične (a)socijalizacije, u blaženoj 'drevnoj' misli da je "čovek društveno biće". :cool: ;)Kada je sve shvaćeno tako široko, masivno, društveno, što usvaja, ali istovremeno i guta svu istoriju čovečanstva, pa je tako i poništava u modernoj a-istoričnosti, ponovo, bez filterisanja - zadržavajući u sebi, bez rezerve, njene prethodne sastojke u najoštrijem, ali i najprepotentnijem mogućem vidu - a tu govorim o ljubavi i mržnji, odnosno ratovima i periodima mira - od turbulentnih prapočetaka istorije pa do današnjeg "globalnog, lagodnog mira":flert:, moguće je i uočiti istesanu, naoštrenu, nazubljenu socijalnu ambivalenciju koja vlada negde u dubini specifične rezervisanosti kod osoba takvog opredeljenja. Tako, primera radi, muški homo-parovi, opet dobijajući "na lutriji" unutrašnju raspodelu m-ž uloga, bivaju po pravilu naklonjeniji društvenim odnosima i savesti vezanoj za društveno pravo i korektnost, plivajući kao riba u vodi kroz sve detalje i živu delikatnost društvenih činilaca i odnosa. Retko ćete zateći muške homo-parove koji gaje asocijalnost... Čovek kao "društvena životinja" često im je u prvom planu interesovanja, neko bi mogao reći - iz dosade od svega ostalog.... Kod ženskih homo-parova često je, međutim, zamajac na totalno drugoj, asocijalnoj strani. Lezbejski parovi sebe vide kao "same protiv svih." Hipertrofirajući ženski doprinos svetu, menjaju prirodu njenog primarnog preseta iz ženskog u muški, odakle stiže neki resantiman samodobitne ratobornosti ili melanholičnog eskapizma od obavezujuće (ipak suštinski - brizi posvećene - prirode društvenih i socijalnih odnosa). Ove dve jedinke svoju vezu hrane svojom averzijom od društva i vizijom sebe kao najbitnijih činilaca (zatečenih) društvenih odnosa, što ih odvodi u zanesenu, blaženu, ali i blaziranu društvenu izoliranost, gledano po strogo klasičnom smislu. Ovo neće biti nefunkcionalno, ljudi su, naravno, kakvi god bili, društvena bića, ali će ih lišiti doživljaja i osećaja momenta kada klasična društvena potreba, želja i namera iskaže svoj prirodan zahtev, kada je zaista potrebno učiniti nešto u novoj preraspodeli odnosa koja diže društvenu savest na neki novi nivo i osvaja neki novi zajednički vrh. Taj opšti preokret ostaće neprimećen pod prirodom vezanosti za sebe i svoj pol. Sad, ne kažem da i ova podela u grubim crtama između m-m i ž-ž odnosa, bazirana na socijalizovanosti i asocijalnosti nije ambivalenta takođe! :D Moguće da će muški homo-par biti okrenut samo doticanju krajne (ne)svesne travestije sopstvenog pola u ženski i na tom putu izgubiti svaki dodir i interesovanje za suptilnu igru sve-ljudskih društvenih odnosa, samodobitno terajući sebe na tešku ignorantsku marginu svake socijalne klime, kao i to da će ženski homo-par, u svojoj ničeanskoj izdvojenosti na vrhu planine društvenih odnosa odatle moći da zapazi "muški osećajno i senzitivno" kakav vredan ideal koristan mnogima, human ili humanistički čak i naći svoj smisao života u tome da mu se posveti i da ga realizuje... Ovu temu sam shvatio kao akurantnu simptomatiku današnjice i samo radi tog cilja dajem ove svoje uvide.
 
Brkate neke stvari koje se suštinski svode na presete (koji se ne mogu brkati)... ;)
Pretpostavka heteroseksualnog odnosa i privlačnosti leži u presetu prirodne naklonjenosti ka drugome polu.
To je nešto što je prosto imanentno svakoj (zdravoj) heteroseksualoj osobi.
Znači, deo je njenog unutrašnjeg seksualnog koda i ona uvek u svojoj preferenciji polazi od toga. ;)
To će ići do te mere, da ne kažem korena ili osnove stvari, da će inklinacija ka suprotnom polu u toj osobi poništiti sekundarne odrednice (intuicije)
koje signaliziraju mozgu da je pred njim , da kažem , prerušena ili transvestirana osoba istog pola, a sve pod impresijom primarnih poželjnih osobina za suprotan pol... Naravno, kada bi se išlo do kraja takve linije stvari, to bi značilo svesno poništenje ovoga preseta. Zbog toga, da podvučem, u zdravoj osobi,
preset je taj koji na kraju signalizira umu svesnost sopstvenog seksualnog opredeljenja i šta mu je suština takvog nastojanja, to jest - predočava umu svesnu iluziju koju ima pred sobom - sve zahvaljujući svojoj zdravoj seksualnosti. Da je ona kojim slučajem nesvesna, sam preset izgubio bi strukturu i skršio bi se u artifikovanoj nedefinisanosti današnje zbrke oko polova gde su moguća i takva određenja kao panseksualnost i još koješta drugo. Ta nedefinisanja stanja i određuje neka zamagljena granica između svesti i nesvesti urođenih polnih preseta. Osnovni elementi počinju da grade čudna, da ne kažem neorganska jedinjenja... Sa prirodom ili dramaturgijom odnosa homoseksualne provinijencije, iz nekog mog promatranja i zaključivanja, stvari su drugačije, ali prizemnije...

Smatram, naime, da je priroda homoseksualnih odnosa u ogromnoj meri vezana za ambivalenciju socijalne (dis)harmonije.... Istorodnost polova u takvoj vezi simbolično vezujem za previđaj prirodnih polnih preseta u korist društvene akomodacije. Razvoj ličnosti sasečen je iz prirode razvoja kroz polne presete, a svoje polje rasta nalazi u hipertrofiji osećanja vezanih za socijalne odnose i društvenu savest. Gej veze razvijaju tezu svojih odnosa i svoj "diplomski rad" o povezanosti individua na taj način kroz prizmu društvenog miljea i intrinsične (a)socijalizacije, u blaženoj 'drevnoj' misli da je "čovek društveno biće". :cool: ;)Kada je sve shvaćeno tako široko, masivno, društveno, što usvaja, ali istovremeno i guta svu istoriju čovečanstva, pa je tako i poništava u modernoj a-istoričnosti, ponovo, bez filterisanja - zadržavajući u sebi, bez rezerve, njene prethodne sastojke u najoštrijem, ali i najprepotentnijem mogućem vidu - a tu govorim o ljubavi i mržnji, odnosno ratovima i periodima mira - od turbulentnih prapočetaka istorije pa do današnjeg "globalnog, lagodnog mira":flert:, moguće je i uočiti istesanu, naoštrenu, nazubljenu socijalnu ambivalenciju koja vlada negde u dubini specifične rezervisanosti kod osoba takvog opredeljenja. Tako, primera radi, muški homo-parovi, opet dobijajući "na lutriji" unutrašnju raspodelu m-ž uloga, bivaju po pravilu naklonjeniji društvenim odnosima i savesti vezanoj za društveno pravo i korektnost, plivajući kao riba u vodi kroz sve detalje i živu delikatnost društvenih činilaca i odnosa. Retko ćete zateći muške homo-parove koji gaje asocijalnost... Čovek kao "društvena životinja" često im je u prvom planu interesovanja, neko bi mogao reći - iz dosade od svega ostalog.... Kod ženskih homo-parova često je, međutim, zamajac na totalno drugoj, asocijalnoj strani. Lezbejski parovi sebe vide kao "same protiv svih." Hipertrofirajući ženski doprinos svetu, menjaju prirodu njenog primarnog preseta iz ženskog u muški, odakle stiže neki resantiman samodobitne ratobornosti ili melanholičnog eskapizma od obavezujuće (ipak suštinski - brizi posvećene - prirode društvenih i socijalnih odnosa). Ove dve jedinke svoju vezu hrane svojom averzijom od društva i vizijom sebe kao najbitnijih činilaca (zatečenih) društvenih odnosa, što ih odvodi u zanesenu, blaženu, ali i blaziranu društvenu izoliranost, gledano po strogo klasičnom smislu. Ovo neće biti nefunkcionalno, ljudi su, naravno, kakvi god bili, društvena bića, ali će ih lišiti doživljaja i osećaja momenta kada klasična društvena potreba, želja i namera iskaže svoj prirodan zahtev, kada je zaista potrebno učiniti nešto u novoj preraspodeli odnosa koja diže društvenu savest na neki novi nivo i osvaja neki novi zajednički vrh. Taj opšti preokret ostaće neprimećen pod prirodom vezanosti za sebe i svoj pol. Sad, ne kažem da i ova podela u grubim crtama između m-m i ž-ž odnosa, bazirana na socijalizovanosti i asocijalnosti nije ambivalenta takođe! :D Moguće da će muški homo-par biti okrenut samo doticanju krajne (ne)svesne travestije sopstvenog pola u ženski i na tom putu izgubiti svaki dodir i interesovanje za suptilnu igru sve-ljudskih društvenih odnosa, samodobitno terajući sebe na tešku ignorantsku marginu svake socijalne klime, kao i to da će ženski homo-par, u svojoj ničeanskoj izdvojenosti na vrhu planine društvenih odnosa odatle moći da zapazi "muški osećajno i senzitivno" kakav vredan ideal koristan mnogima, human ili humanistički čak i naći svoj smisao života u tome da mu se posveti i da ga realizuje... Ovu temu sam shvatio kao akurantnu simptomatiku današnjice i samo radi tog cilja dajem ove svoje uvide.
Ne bih imao ništa da dodam. Vrlo dobro razrađeno i kvalitetno napisano. Pokrio si mnogo štošta i čak one tabu teme o homoseksualizmu, a da pritom nisi nikoga uvredio već argumentovano objasnio kako i šta. Do sada najkvalitetniji post na Krstarici koji sam video. Bookmark ću ga na profilu. :D
 
Da li je ljubav uslovljena izgledom na prvom mestu? Šta ako su vrednosti kojima smo učeni zapravo laž, gde smo mi samo licemeri? Da li to znači da mi idealizujemo ljubav dok je ona zapravo manje više platonska? Hmmm.
Iako nas izgled može "na prvu" privući nekoj osobi, ljubav ni u kojem slučaju ne može biti njime uslovljena. Zaljubljenost donekle.
Mada, izgled u suštini i nije ono što nas nekoj osobi privlači. Mislim da je Volter rekao da ako pitamo žapca šta mu je najljepše, on će reći - žaba.
Ova misao se odnosi na subjektivnu prirodu privlačnosti i ukusa. Ljepota je u oku posmatrača, i ono što je jednoj osobi privlačno, ne mora biti isto za drugu. U ovom slučaju, žaba bi prirodno smatrala drugu žabu najljepšom, jer je to dio njenog instinkta i percepcije. Slično tome, ljudi imaju različite standarde i kriterije privlačnosti koji nadilaze fizički izgled i obuhvataju karakter, ličnost, i druge unutrašnje kvalitete.

Kako će se ponašati osoba privučena od strane transrodne osobe na osnovu navedenog, mislim da je indiuvidualno.
Zaljubit se može svakako. No, trenutak razotkrivanja znači kraj privlačnosti u fizičkom smislu, osim u slučaju da heteroseksualna osoba nije sigurna u vlastitu seksualnu orjentaciju. Mislim da u nekim slučajevma može izazvati i nelagodu, jer je to na neki način neprirodno stanje za onog koji nema takvu seksualnu orijentaciju.
Šta će od svega ostati poslije?
Dok za neke ljude trenutak razotkrivanja može značiti razočaranje poslije kojeg bi "produbljivanje" prijateljstva značilo dodatnu bol pa bi za njih najbolje rješenje bilo prekid svih veza, za druge to može biti prilika za dublje razumijevanje i jačanje platonske ljubavi. Svaka situacija je jedinstvena i zavisi od individualnih osjećaja i uvjerenja.
 

Back
Top