Naučena bespomoćnost ...

Evo ti malo umanjen primer.

Npr sin pravi lampe rucno, i ostale svetlosne elemente.
Medjutim, izvrsena je naucena bespomocnost jer sta god je odradio ocu nije valjalo pa nije prihvaceno.
Samopouzdanje prema sebi postoji jer covek radi svetlosne elemente drugima, ali ne postoji prema 1 na 1 prema ocu, jer ocigledno postoji nesto sto bih ja nazvao destruktivnim odnosom kod oca (naletao sam na razne stvari koje izgledaju ovako , npr zelja da se sin ocelici, mada ne shvatam kako ga odbijanje celici, zatim pomodarstvo tj iz izloga je bolje nego van izloga )...

Slicno se moze desiti i prema javnoj upravi, tj 1 na 1000 , tj da tip uopste ne konkurise na javne konkurse jer iskustveno smatra da su namesteni ili podmazani...
Tu je takodje naucena bespomocnost...


To da li je uzrok opravdan ili nije, mozda treba uvrstiti u temu a mozda i ne...

Sa druge strane mozemo posmatrati jednog tek zavrsenog srednjoskolca koji ima roditelje i poznanike koji ga hvale na sva usta...
Velika je verovatnoca da proda poznanicima svojih roditelja neku jednostavnu lampu jer hoce da ucine prijateljima a i da malo osokole dete...
Posto se to desava u relativno kratkom periodu, a usput vidi i javni konkurs za osvetljenje neke javne ustanove, gde nije zahtevano da pre toga ima 50000 dinara obavljenih poslova ili neke druge zahteve kojih cesto ima...ili bonitet tek osnovane preduzetnicke firme koji malac ima, on ce konkurisati na javnom konkursu za javne ustanove...
Bez ikakvih ocekivanja, ali spreman da uradi sta god treba....To znaci i da upozna slucajno ili namerno koga treba, da se postavi da je dobar za saradnju, da hoce da ucini svasta i da je lako dogovorljiv i premazan...

Iz njegovog ugla tender nije namesten jer se moze desiti i da ga dobije...
Tako da i kad uzmes procenu da li je realan uzrok naucene bespomocnosti ili nije, dobices opet cesto rezultat da je krivica do bespomocnog a ne do okolnosti ili drugih.
 
... je mentalno stanje u kome je čovek naviknut da preživljava u datim uslovima i vremenom postaje nemoćan da izađe iz tih uslova, čak i kada mu se za to ukaže prilika. To vam je ona, vrlo često korišćena premisa: Ma šta učinio, ništa ne mogu da promenim. Što bih se onda uopšte i trudio?

Da li vam je poznato ovo stanje, i uočavate li ga kao generalno stanje naroda u našoj sredini? (Mada psiholozi govore da je pogrešno pripisivati stanje bespomoćnosti globalnim uzrocima.)
Kako se izlečiti od bespomoćnosti, šta mislite?

To je tacno, ko misli i kaze da ne moze nista da promeni- ne moze, ko kaze da moze-moze.

Jednostavno ima ljudi koji za svako resenje nadju problem. Ima i onih koji nalaze resenja za probleme.
Nije sve samo nauceno, kako moderna psihologija pokusava da prezentuje, ima tu mnogo uticaja genetike i fizickih predispozicija.
 
Poslednja izmena:
Svi smo na različit način neurolingvistički programirani. Ličnost, koju je neko ovde pomenuo igra jako bitnu ulogu u tome šta ćeš upiti kao sunđer a šta ćeš da ispljuneš kao dete boraniju. Da li je ličnost pravilno građena ili dovoljno izgrađena različito će reći profrsor, psiholog, neurolog. Da li nema ludih nego samo onih koji nisu pregledani, da li se koristimo manipulacijom kada od keve tražimo palačinke, to pitanje treba da postave ljudi koji nauku u razvoju od 30 godina prozivaju kao sektu, negovanje pogrešnih veština itd. Menadzerstvo ne bi moglo opstati bez osnove prikazane u knjizi uvod u NLP, kao ni bankarstvo, marketing, pa i političko pretstavljanje. Pročitati knjigu iz svog ugla i doneti pravi zaključak, naučiti iz toga nešto, je način pravilnog prihvatanja potrebnog, ne lobotomija ili programiranje koje može da se odnosi na nekoga ko nije sposoban da donese sam zaključak o uvidu koji mu je pred očima. Pastiri jako dugo šišaju ovce, i treba tako. Mislim, kad budem prodavao kola na polovni automobili pomoći će mi nešto što sam pročitao u uvodu u nlp, možda i kada budem kupovao. Kada god neko počne da proziva popularnu psihologiju, menadzment i savremene metode učenja, pa i to kako smo svi jadni i glupi i nesvesni svoje nesvesti, pomislim na činjenicu da je neko prodao priču da svako od nas treba da nosi sa sobom stvar koja mu pomaže da bude više "informisan", u trendu, u toku zbivanja, a da je jako malo od toga iskorišćeno od datog. Težnja konforu je veća od težnje znanju i pravilnostima, možda iz te teze treba razmotriti tu manipulaciju koju neki pominju i ježe je se. A ni sami ne znaju ko im vodu sipa.
 
ežnja konforu je veća od težnje znanju

Da, da... Basna o cvrčku i mravu... Mi smo "cvrčak" nacija. Da je nama samo da uživamo i lezilebujemo! A kad nas strefi kakva društvena, politička, elementarna, ekonomska ili kakva druga nepogoda (koju i sami umemo da izazovemo) - onda sležemo ramenima i pod parolom "svi su isti", "ništa se ne može promeniti", "nema rešenja" itd. sedimo kod kuće skrštenih ruku i vajkamo se na lošu sudbinu, zle ljude namerene da nas, tako bespomoćne i ucveljene nad sopstvenim životom, dotuku.
Iskreno, to mi je najodvratnija mentalna (mentalitetna?) crta naroda. Nesposobnost da se preuzme krivica i odgovornost, nauči iz grešaka i, u ime boljitka svih, radi na tome da i pojedinac i društvo budu bolji, humaniji, tolerantniji, preduzimljiviji.
 
... je mentalno stanje u kome je čovek naviknut da preživljava u datim uslovima i vremenom postaje nemoćan da izađe iz tih uslova, čak i kada mu se za to ukaže prilika. To vam je ona, vrlo često korišćena premisa: Ma šta učinio, ništa ne mogu da promenim. Što bih se onda uopšte i trudio?

Da li vam je poznato ovo stanje, i uočavate li ga kao generalno stanje naroda u našoj sredini? (Mada psiholozi govore da je pogrešno pripisivati stanje bespomoćnosti globalnim uzrocima.)
Kako se izlečiti od bespomoćnosti, šta mislite?
luksuz i bezobrazluk je ushushkati se u stanje bespomocnosti, kriviti spoljne faktore, to su izgovori
iako postoje otezavajuce okolnosti, pa ok, necu promeniti svet ali uchinicu sve da u svojoj mikrosferi napravim neki pomak, kasnije josh jedan i tako , mozda nece biti sve onako kako zelim, mozda mnogo toga nece , ali odustajanje je besmisleno
msm zashto ziveti bez borbe
 
luksuz i bezobrazluk je ushushkati se u stanje bespomocnosti, kriviti spoljne faktore, to su izgovori
iako postoje otezavajuce okolnosti, pa ok, necu promeniti svet ali uchinicu sve da u svojoj mikrosferi napravim neki pomak, kasnije josh jedan i tako , mozda nece biti sve onako kako zelim, mozda mnogo toga nece , ali odustajanje je besmisleno
msm zashto ziveti bez borbe

blago tebi ja to ne uradim
 

Back
Top