Nastavnica: Roditelji ne žele da vide da ih deca lažu

Lagerta

**** ** ******
Supermoderator
Poruka
30.598
Radeći kao nastavnica, shvatila sam da roditelji imaju poteškoća da uvide kada njihova deca nisu baš iskrena. Ali, postoje načini kojima ćete ih podstaći na iskrenost.

dete-laze.jpg


Veče je otvorenih vrata i sedim prekoputa Laure i njenog tate. Ona je pljunuti on: ravne, tamne kose i namrgođena. Ohrabrujem samu sebe time što se osmehujem dok Laurin tata besni na mene. Iznutra ključam. Samo što ne popucam po šavovima.
„Laura mi se žalila da ignorišete kada Vam traži pomoć na časovima i da nekad čak ne želite uopšte da pričate sa njom. I ne čudi me što ne napreduje. Vi izgleda jednostavno nemate vremena da se bavite time. Sebe nazivate matematičarem? Ona kaže da je više naučila kroz silne aplikacije nego od Vas.“
Laura nije mogla da sakrije zloban smešak u očima ispod šiški. U glavi mi prolazi samo jučerašnja nastava kada je ona, tokom celog časa, pisala preko celog testa „Nastavnica je ku*ka“, umesto da radi zadatke. Čas pre tog strpljivo sam sedela sa njom i objašnjavala joj gradivo, dok je ona samo zurila u zid i ponavljala mi da umuknem. Prekinula sam Laurinog tatu i objasnila da je ona prilično dekoncentrisana na časovima i da te priče o mom ignorisanju nisu ništa drugo, osim laž. Njegovo lice se promenilo i razgovor je otišao u ne tako dobrom smeru. Zamenik direktora je preuzeo sve njegove žalbe, ali time ništa nije rešeno za mene. On me vidi kao neprijatelja i veruje da njegova ćerka nikada ne bi lagala. Ostatak polugodišta vidim da ću provesti u trudu da njega odobrovoljim i da omogućim da njegova ćerka ima ocenu koju on poželi.
 
Mi nastavnici očekujemo da će nas deca s vremena na vreme lagati i mi se borimo sa tim svojim taktikama, pokazujući im kako bi trebalo da se ponašaju. Pokazujemo im kako da se suoče sa greškama i kako da ih prihvate; zajedno rešavamo probleme i tako gradimo iskren odnos. Međutim, sve postaje mnogo komplikovanije kada su dečije laži, kao Laurine, prihvaćene od strane roditelja kao istina.

Ovo je naročito aktuelna tema: istraživanja su pokazala da su roditelji užasni u primećivanju laži kod dece. U ovom istraživanju, zadatak roditelja je bio da gledaju određene snimke svoje dece i da kažu da li misle da na tim snimcima deca govore istinu ili ne. Drugu grupu ljudi su činili ostali roditelji i nasumično izabrani studenti, koji su imali isti zadatak. Na kraju su odgovori upoređeni. Roditelji su tačno odgovorili u samo 8% slučajeva – dok je procenat tačnosti druge grupe bio 43-44%. „Ovi rezultati… pokazuju da je bliskost koju imaju roditelj i dete povezana sa poverenjem roditelja i samim tim sa lošom procenom laži“, kaže autor istraživanja, Angela Evans.
Imala sam učenika koji su govorili kako im ne dopuštam da idu u toalet ili onih koji su tvrdili kako mi nisu ukrali olovku (i kasnije se prave da su šokirani kada istu nađem u njihovim pernicama). Naravno, nekada zbog ovakvih iskustva imamo i loših procena. Na primer, kada neki od nastavnika nadgleda odeljenje dok njihov nastavnik nije tu i kada ih pita „I šta bi sada trebalo da radite?“ i oni odgovore da ne znaju, da li je to istina, bela laž ili svesna, smišljena laž?

Posledica ovoga može biti i narušavanje karijere. Podaci iz 2011. godine pokazuju da je najmanje 2.827 optužbi bilo protiv nastavnika te godine i plus 1.709 protiv nenastavnog osoblja. Otprilike trećina optužbi je prihvaćeno, dok su dve trećine odbačene kao neosnovane, zlonamerne ili jednostavno neusklađene. Naravno, do trenutka kada takvi navodi postanu predmet istrage, nisu više samo roditelji ti koji procenjuju priču deteta; ali, svakako su prvi kojima se dete požali i zato je nastavnicima bitno da roditelji budu sposobni da tačno procene priču deteta.

I ja se borim, kako kao roditelj, tako i kao nastavnica. Znam da može da bude pogubno ako dovodite u pitanje iskrenost deteta kada ono zaista govori istinu. Kao i svim roditeljima, i moj prioritet je da moja deca znaju da mogu da pričaju sa mnom o bilo čemu. Ne sumnjam da postoji „pristrasnost istine“ iz pomenutog istraživanja – meni je trebala gomila praznih pakovanja čokolade ispod kreveta moje ćerke da bih shvatila da krije od mene da jede slatkiše mesecima – ali ni to mi nije pomoglo kada sam se suočila sa ubedljivim malim licem i odlučnošću. Sve je u balansu između toga da smo svesni da nismo dobri u prepoznavanju laži kod dece i potrebe da budemo otvoreni kada nam oni veruju.

Ključ je u stvaranju atmosfere – i kod kuće i u učionici – u kojoj ćemo aktivno diskutovati o tome zašto lažemo i kada je to OK, a kada ne. Od momenta kada dete krene u školu, roditelji i nastavnik moraju da dele tu odgovornost u vaspitanju i učenju deteta da je prevara pogrešna, a iskrenost ispravna. To je period kada oni vide da mi, kao njihovi uzori, koristimo bele i ne baš tako bele laži. Kažemo komšiji da mu je frizura odlična; kažemo prijatelju da ne možemo danas da se vidimo jer nam je dete bolesno; drugom nastavniku kažemo da ne možemo da ga zamenimo na dežurstvu zato što imamo problema sa leđima. Ne činimo dobro našoj deci time što ne razgovaramo sa njima o tom nepoklapanju između onoga što im pričamo i onoga što mi radimo, misleći da oni neće to primetiti.
Na kraju krajeva, kao što svi znamo, deca lažu da bi se spasli, izvukli iz nevolje, a nekada zato što im je prešlo u naviku i ne mogu da prestanu. Dobar način da sprečite da prva dva prerastu u treće jeste da promenite način razgovora: umesto pitanja „Da li govoriš istinu?“ (terajući ih da zazuzmu odbrambeni stav), recite da razumete da je teško biti iskren, ali da je svakako mnogo bolje biti otvoren. Roditelji i nastavnici ne treba da se plaše da ispričaju deci neko svoje slično iskustvo i pre svega treba da nagrade iskrenost, a ne da odmah reaguju na loše ponašanje.
Ali, pre svega, roditelji, zapamtite da su učitelji na vašoj strani: mi želimo da pomognemo kako bismo izveli decu na pravi put, pa nam verujte kada vam kažemo da dete laže. I ako ste se zapitali šta je bilo sa Laurom, priznala je nakon što sam sela sa njom i objasnila joj do čega sve dovodi to što je uradila. Nas dve smo i dalje u kontaktu – njeno laganje je samo pokazatelj njenih ličnih problema, kao što je i u većini slučajeva. Ona je sada konobarica u mom lokalnom kafiću. Ponekad usluga nije na zadovoljavajućem nivou, ali još uvek nisam odustala od nje.
Link
 
Pa ta deca izrastu u političare, novinare...
Мислим да је једна од великих мисија твог посла да их у томе обесхрабрујеш. Колико има других лепих и корисних послова. Али, слажемо се да треба да их учиш, када су већ родитељи оманули, да лажу што мање и најважније, да својим још увек малим лажима не наносе већу штету себи и другима.
 
Мислим да је једна од великих мисија твог посла да их у томе обесхрабрујеш. Колико има других лепих и корисних послова. Али, слажемо се да треба да их учиш, када су већ родитељи оманули, да лажу што мање и најважније, да својим још увек малим лажима не наносе већу штету себи и другима.
Pa učimo ih, ali vidiš iz teksta, ako imaju podršku roditelja, džabe smo mi učili :(
 
a dje su babe i dede? Zaturile se?
Roditelji ne podrzavaju svoju decu bezveze i to je deo vaspitanja.
Treba se zapitati zasto roditelji ne veruju prosvetnim i socijalnim radnicima, ali zasto bi kada su oni iznad dece i roditelja, pa i prosvete. Sami su sebi dovoljni i najpametniji.
Zasto prosvetni radnici ne vide da su nezgrapni, da su samo izvrsioci, nedovoljno plaćeni, tudjih naredbi za unistavanje normalnog drustva i to preko dece?
 
Možda ima ponekih istinitih izjava u tvom postu, ali to nema veze sa temom, jedino ako si mislio da smo oni koji po svaku cenu od dece treba da napravimo decu koja ne lažu a od roditelja , takve roditelje koji će prihvatiti činjenice da njihova deca ponekad lažu..
a dje su babe i dede? Zaturile se?
Roditelji ne podrzavaju svoju decu bezveze i to je deo vaspitanja.
Treba se zapitati zasto roditelji ne veruju prosvetnim i socijalnim radnicima, ali zasto bi kada su oni iznad dece i roditelja, pa i prosvete. Sami su sebi dovoljni i najpametniji.
Zasto prosvetni radnici ne vide da su nezgrapni, da su samo izvrsioci, nedovoljno plaćeni, tudjih naredbi za unistavanje normalnog drustva i to preko dece?
Al zato veruju svojoj deci i očigledne laži..
 
Lagerta, svaki normalan roditelj zna kada dete laze i reaguje na to onako kako misli da treba. Veliko je iznenadjenje kada ga nastavnik laže i gleda u oči....
Da, poptupno se slažem, samo imamo manjak takvih roditelja u poslednje vreme :( da li nastavnici lažu, daj mi neki primer.. ako misliš na fabrikovanje činjenice, niko od nas se ne pita, niti se ikada pitao o tome.. sad da opet smaram da je ceo sistem pao, otići ću u off topic..
 
Ne razumem kako neko ko je učio psihologiju ne shvata da se poverenje stiče, ne dobija na tacni od drzave ili nekog rodjaka na funkciji u partiji.
Kao što se ni poštovanje ne dobija jer si lepa i pametna i učiteljica....ali da ne širimo....
Nismo mislili na isto, ja sam milslila na gradivo a ne na samo postupanje sa decom, al ok.. i naravno da se poverenje stiče, niko mi nije poklonio 10 iz svih psihologija koje sam polagala..
 
To su stvari isključivo izmedju roditelja i dece....i pokušavati da manipulišeš roditeljima tako što izmisliš nešto o detetu, čime sebi daješ pravo da kritikuješ roditelja je znak da si loš profesor....
Ne može biti isključivo između roditelja i dece ako time vređaš i optužuješ prosvetnog radnika..baš me briga ako roditelj hoće da veruje svom detetu da je počelo da leti, pokušaš da objasniš, primeniš svo znanje psihologije i istrpiš ovakve napade i optužbe..
 
najpre, drugi uvodni post je glomazan - birokratski.
Ali ključ je u tom postu:


Ako to prosvetar ne ume da napravi,.. može posle disertacije da piše na temu da su drugi krivi i da su druga vremena - nije za prosvetara.
I kad jedan od tih ključeva se izgubi, sa onim drugim ništa se ne može uraditi, ili primerom ,učimo ih da ne lažu , svojim primerom pokazujemo a onda kući, laže tata, laže mama pa laže i dete..ne krivim ja sve roditelje, da ne budem pogrešno shvaćena, ali me niko ne može ubediti da je navedeni primer u uvodnom postu samo jedan od mnogih slučajeva koje smo imali u svojoj praksi. Rečenica: moje dete to nikad ne bi uradilo, reklo, mi je toliko poznata i slušana da ja ne bih dalje da objašnjavam..
 
Dobro, drugačije je raditi sa manjom decom, nego sa odraslim tinejdžerima, pa još mangupima jer smo muška škola,..
Meni je sada lako jer me znaju roditelji sadašnjih učenika - i njima sam predavao i ne daju na mene,.. nikako,.. oni su mi najbolja preporuka i kod najvećih mangupa.

Od dece nikada ne odustajem,.. nikome se ne žalim, ne šaljem kod pedadgoga ili psihologa ili direktora (pomoćnika).
Retko tražim da mi dođe otac na razgovor. Ako mi kaže da otac ne živi sa njima ( oko 40% porodica u većini odeljenja), ne tražim ništa,..
Sve rešim saam.
Ispričaću kasnije i jednu zanimljivu situaciju,.. ošamario sam dva učenika (davno) pred roditeljima na roditeljskom sastanku. Za neverovati je, ali dogodilo se,.. Učenici su se tog momenta izvinili. Sad to ne bih smeo da pomislim,.. odreagovao sam impulsivno :) ..

Mora prosvetar da pronikne u dušu deci, malo da im uđe pod kožu,.. da ga zavole više nego strica ili ujaka,.. da ih razume uvek (i kad ih ne podržava).. da im bude i zabavan,.. i uvek raspoložen (pozitivno).
Meni u kabinet, dođu učenici koji nemaju čas,.. samo da me pozdrave,.. ja ih vrbujem da studiraju, pa da me uskoro zamene,.. itd,.. da se ne hvalim više,.. ali ja uživam sa njima i oni sa mnom.
I kad jedan od tih ključeva se izgubi, sa onim drugim ništa se ne može uraditi, ili primerom ,učimo ih da ne lažu ,
Navedoh 40% učenika živi u oštećenim porodicama - bez oca,.. Više ga vide u meni nego u nekom drugom,.. Teška i duga tema,..
svojim primerom pokazujemo a onda kući, laže tata, laže mama pa laže i dete..
Ako to već znate,.. onda to i očekujete,.. treba vam prisniji odnos,.. U stilu: Pa da,.. tako je,. pa karikirate do smešnog,.. uvećavate njegovu laž (do paradoksa) da se odeljenje smeje i vama i učeniku,.. to uvek pali,.. (Kao ona priča, kada je dečko kasnio jer su jurili miša po sobi, pa niko nije smeo da izađe,.. u tom fazonu).
ne krivim ja sve roditelje, da ne budem pogrešno shvaćena, ali me niko ne može ubediti da je navedeni primer u uvodnom postu samo jedan od mnogih slučajeva koje smo imali u svojoj praksi.
Ne vredi vam da ih krivite,.. treba vam rešenje, a ne krivci.
Rečenica: moje dete to nikad ne bi uradilo, reklo, mi je toliko poznata i slušana da ja ne bih dalje da objašnjavam..
Evo neću ni ja (u ovom postu :D ).
 
Poslednja izmena:
Pa i ti si sam sebi dovoljan i najpametniji (i ja sam) ali ne primećuješ to.
a dje su babe i dede? Zaturile se?
Roditelji ne podrzavaju svoju decu bezveze i to je deo vaspitanja.
Treba se zapitati zasto roditelji ne veruju prosvetnim i socijalnim radnicima, ali zasto bi kada su oni iznad dece i roditelja, pa i prosvete. Sami su sebi dovoljni i najpametniji.
Zasto prosvetni radnici ne vide da su nezgrapni, da su samo izvrsioci, nedovoljno plaćeni, tudjih naredbi za unistavanje normalnog drustva i to preko dece?
Čemu vredi ovaj tvoj post ?... kad su svi krivi sem tebe...

ps: Ne-se ljutiš,... ali hajde predloži rešenje.
Ne zanimaju nas krivci... treba nam rešenje!
 

Back
Top